Tvornica Zsolnay

Tvornica Zsolnay iz Pečuha, poznata po svojoj keramici i porculanu. Zsolnayeva keramika i porculan poznati su po umjetničkoj izradi i tehnici u bojama.

Sredinom 19. stoljeća počela je raditi tvornica. U proizvodnju i osmišljavanje tehnika i dizajna bila uključena cijela obitelj Zsolnay. Isprve je tvornica proizvodila samo keramiku ali ne i porculan. Tvornica je u narednom razdoblju imala zlatne dane. Svugdje po Pečuhu se vidi bogata ostavština Zsolnayeva rada. Do kraja 19. stoljeća tvornica se bavila svim granama proizvodnje keramike. Proizvodili su uporabne predmete, ukrasne posude, podne pločice, peći i osobito građevinske elemente za kojima je onda bila velika potražnja zbog izgradnje Austro-Ugarske Monarhije. Robna marka Zsolnay tad je bila svjetski poznata. Na području građevine Zsolnayi izumili su pirogranit, kojim je mijenjan klesani kamen. Pirogranit je postao dijelom mađarske secesije, tada vrlo modernom. U svezi s njom je tehnika eozin. Eozin je jedan od ishoda Zsolnayevih pokusa. Najpoznatiji je izum Vilmosa Zsolnaya (u. 1900.). Eozin je tehnika koja predmetima daje poseban smanjeni sjaj, a postupak te tehnika je i danas tajna.

Zbog smanjene potražnje, bili su veliki rezovi radnih mjesta. Puno je tvorničkih zgrada ostalo prazno. Da bi se sačuvalo veliki tvornički kompleks od propadanja, posegnuli su za svjetskim trendom, da se napuštena industrijska zdanja ponovne nasele i daju im novi sadržaj. Opstanak tvorničkog kompleksa riješili su otvaranjem Kulturne četvrti Zsolnay. Tako je na mjestu nekadašnjeg tvorničkog kompleksa nedavno izrasla kulturna četvrt Zsolnay, u vrijeme kada je Pečuh proglašen europskom prijestolnicom kulture 2010. godine. Sasvim je obnovljen tvornički kompleks. Život su mu udahnuli novi sadržaji. Istaknute su dvije velike privatne zbirke, Zbirka Gyugi, koju je darovao gradu mađarski emigrant iz SAD Gyugyi Laslo koji je kad je Pečuh postao prijestolnica kulture dogovorio da će zbirku od 600 predmeta darovati gradu. Druga zanimljiva zbirka je zbirka uporabnih predmeta ružičaste glazure, što je onda bila neuobičajena boja za glazuru.

Vrijedne predmete od ove keramike i porculana čuva je u najstarijem pečuškom muzeju i u Kulturnoj četvrti Zsolnay. Tvornica i danas radi. U njoj se danas proizvode unikatni komadi i za restauraciju starih građevina. Za proizvesti pojedine skupocjene predmete treba nekoliko tjedana mukotrpnog rada.