Mavro Orbini: razlika između inačica

Stupivši u [[Benediktinci|benediktinski]] red neko je vrijeme živio u [[samostan]]u na otoku [[Mljet]]u, poslije u [[Ston]]u, pa u [[Ugarska|Ugarskoj]] gdje je nekoliko godina bio opat benediktinskoga samostana u [[Bač]]u. Vratio se u [[Dubrovnik]] gdje je ostao do smrti. Kao i većina suvremenih mu hrvatskih intelektualaca, i on je poznavao [[Vinko Pribojević|Pribojevićevu]] [[Slaveni#Panslavenstvo|panslavensku]] ideologiju, čemu je dao izuzetno važan doprinos u svom povijesno-ideološkom križancu napisanom na talijanskom jeziku: '''''"Il Regno deglide gli Slavi"''''' (''Kraljevstvo Slavena''), Pesaro, [[1601]]. Tu je nekritičku povijest [[Slaveni|Slavena]] preveo na ruskoslavenski [[Teofan Prokopievič]] 1723., pa je to djelo izvršilo važan utjecaj na formiranje predodžbi slavenskih naroda o sebi samima, kao i [[Europa|Europljana]] o [[Slaveni]]ma. Orbini kao i Pribojević sjedinjuje ilirski i slavenski mitologem, a u interpretaciji povijesti u njega prevladava sveslavenska mitološka svijest. Psihološke razloge za takav pristup nije teško dokučiti: Orbini se nalazio na samom rubu hrvatskoga i slavenskoga slobodnoga prostora, te je veličajući množinu slavenskih naroda (prije svih [[Rusi|Rusa]] i [[Poljaci|Poljaka]]), djelovao kompenzatorno u situaciji sučeljenosti s agresivnim nastupom inojezičnih i inonacionalnih imperija - [[Germani|Germana]], talijanskih [[Mleci|Mlečana]] i [[Turci|Turaka]] [[Osmanlije|Osmanlija]]. Na hrvatskom jeziku Mavro je Orbini objavio "Zrcalo duhovno...", [[1595.]], u biti preradbu talijanskoga djela [[Angelo Nelli|Angela Nellija]]. Taj tekst, pretočen na, kako je Orbini rekao, «[[dubrovački jezik]]», predstavlja jedan od primjera hrvatske proze [[16. stoljeće|16. stoljeća]], pa je već i zbog toga nezanemarive kulturnopovijesne važnosti.