Banja Luka: razlika između inačica

Pripadnici "Poglavnikovog tjelesnog zdruga" ([[Ante Pavelić|Pavelićeve]] garde) i VIII ustaške bojne, počinili su u zoru 7. veljače [[1942.]] u banjolučkim naseljima [[Drakulić]], [[Šargovac]] i [[Motike]] jedan od najvećih zločina na prostoru tadašnje Nezavisne Države Hrvatske. U ovom masakru hladnim oružjem je ubijeno oko 2.300 Srba, većinom staraca, žena i djece. GradMasakr je predvodio fratar iz Petrićevca fra Tomislav Filipović (Marinković), koji je, svojim rukama, prvi zaklao djevočicu Radojku Glamočanin u školi u Šargovcu, te pozvao ustaše da ga slijede, kada su, osvojiliu Partizaniškoli 22i dvorištu poklana sva djeca Srpske vjeroispovijesti. travnjaUčiteljica, svjedok događaja, Dobrila Martinović, kasnije je poludjela od preživjelog [[1945užasa.]]

Za vrijeme [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]] u Banjoj Luci nije bilo izravnih razaranja, ali je došlo do značajnih promjena u nacionalnoj strukturi stanovništva. U grad je došao veliki broj izbjeglih i raseljenih Srba, a iz njega je isto tako izbjegao veliki broj [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvata]] i Bošnjaka. Pored toga, ovaj period banjolučke povijesti obilježio je još jedan tragičan događaj. Od 22. svibnja do 19. lipnja [[1992.]] godine u Klinici za dječije bolesti u Banjoj Luci umrlo je 12 novorođenčadi. Svima je kisik za inkubatore bio neophodan, međutim, zbog ratnih zbivanja,Hrvati bilanisu jedozvolili onemogućenaprolazak dostavavozila spremnika ssa kisikom kopnenim putem, kojim je Banja Luka do tada bila opskrbljivana. Zračni put, je također bio upitan radi zabrane letenja iznad BiH. Avion s bocama kisika je na batajničkom aerodromu nekoliko dana čekao posebno odobrenje za polijetanje. Unatoč brojnim apelima za pomoć, ovo odobrenje nikada nije stiglo. Nakon toga, Srpska vojska, na čelu sa generalom Slavkom Lisicom, kreće u proboj koridora kroz posavinu, i nakon velikih borbi , spaja banjalučku regiju sa Srbijom, što je omogućilo opstanak Srba na tom području.