Koncentracijski logor Jasenovac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 129:
Kako je komunistička propaganda desetljećima stvarala "istinu" o Sabirnom logoru Jasenovac, sve do 1991. godine nije objavljen niti jedan jedini znanstveni rad o toj temi.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/23220-d-dijanovic-knjiga-koja-znanstveno-rusi-jasenovacki-mit-i-poziva-na-daljnja-istrazivanja.html|title=Knjiga koja znanstveno ruši jasenovački mit i poziva na daljnja istraživanja|author=Davor Dijanović|date=20. ožujka 2016.|work=|language=|publisher=HKV|accessdate=21. rujna 2019.}}</ref> Osvrćući se 2018. godine na to razdoblje, kustosica JUSP Jasenovac Andrijana Benčić uopće ne prepoznaje da bi propagandno preuveličavanje žrtava i istodobna višedesetljetna znanstvena šutnja mogli imati neki naročit značaj: "Nije tajna da se brojka od 500 do 700 tisuća žrtava Jasenovca napuhivala zbog dobivanja većih ratnih reparacija od Njemačke. Međutim, u to vrijeme ta brojka nije imala ratnohuškačku i propagandnu ulogu, koju je imala kasnije, 1980-ih godina. Ona je u vrijeme nastanka memorijala 1960-ih i 1970-ih imala ulogu koja je zapravo zbližavala ljude koji su u Jasenovcu i drugdje u <abbr>NDH</abbr> imali golema stradanja."<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.portalnovosti.com/andriana-bencic-negatore-jasenovca-treba-kazniti|title=Andriana Benčić: Negatore Jasenovca treba kazniti|author=|date=4. lipnja 2018.|work=|language=|publisher=Novosti|accessdate=21. rujna 2019.}}</ref> U svojem znanstvenom radu iz 2019. godine, A. Benčić ipak ukazuje da je [[Franjo Tuđman|dr. Franjo Tuđman]] kao povjesničar početkom 1980-ih godina pokušao pisati o Jasenovcu, te je njegov pokušaj da prezentira realnije podatke prema službenom jugoslavenskom poimeničnom popisu žrtava iz 1964. godine (rezultati tog obimnog popisa provedenog na području čitave Jugoslavije će ostati pod embargom sve do kraja komunističke vladavine) rezultirao Tuđmanovim osuđivanjem na trogodišnji zatvor. <ref name=":02">{{Citiranje časopisa|last=Benčić|first=Andriana|authorlink=|coauthors=|title=KONCENTRACIJSKI LOGOR JASENOVAC: KONFLIKTNO RATNO NASLJEĐE I OSPORAVANI MUZEJSKI POSTAV|url=https://hrcak.srce.hr/207132|date=|year=|month=|journal=Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol. XXI No. 41, 2018.|volume=|issue=|pages=46|id=|accessdate=21. rujna 2019.}}</ref>
U Hrvatskoj se i danas u dijelu stručne i opće javnosti historiografske postavke iz vremena totalitarnoga jugoslavenskoga komunističkog sustava uzimaju kao [[dogma|dogme]], a one koji te dogme i mitove dovode u pitanje smješta se u kategoriju „revizionista“, „negacionista“ (iako nitko u Hrvatskoj ne negira ustaške zločine) ili u gorem slučaju „fašista“.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.autograf.hr/revizionisti-i-licemjeri/|title=Revizionisti i licemjeri|author=Andrija Knežević|date=24. travnja 2017.|work=|language=|publisher=Autograf.hr|accessdate=10. prosinca 2019.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.glas-koncila.hr/uz-optuzbe-bivsega-predsjednika-dokle-svatko-svojemu/|title=UZ OPTUŽBE BIVŠEGA PREDSJEDNIKA Dokle »svatko svojemu«?|author=Ivan Miklenić|date=25. ožujka 2019.|work=|language=|publisher=Glas Koncila|accessdate=10. prosinca 2019.}}</ref> A istina je ta da u vrijeme komunističke Jugoslavije nije bilo moguće objektivno i profesionalno, ''sine ira et studio'', proučavati povijest [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] i općenito vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]]. Povjesničarka dr. sc. [[Nada Kisić Kolanović]] ističe da je proučavanje povijesti tijekom komunističke Jugoslavije bilo „više ili manje u službi povijesti komunističke partije“. Tako su i o NDH stvoreni brojni mitovi i brojne crne legende, od kojih je svakako najdominantniji [[jasenovački mit]], koji se počeo stvarati još za vrijeme Drugoga svjetskog rata kada je imao mobilizatorsku funkciju, tj. kad se preuveličavanjem broja žrtvava željelo privući ljude u partizanski pokret koji je smjerao obnovi Jugoslavije, ali se i poslije rata maliciozno iskorištavao na štetu hrvatskog naroda. Nije bilo milosti niti za one koji su se usudili prenijeti tuđe procjene o manjem broju poginulih. Beogradski novinara [[Vladimir Marković]] koji je 1979. nakon razgovora s dr. Franjom Tuđmanom - u kojemu se navodi 60.000 ubijenih u Jasenovcu – [[Zloporaba psihijatrije u komunizmu|prisilno psihijatrijski]] hospitaliziran.<ref name="Fragmenti hrvatske zbilje">[https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/23220-d-dijanovic-knjiga-koja-znanstveno-rusi-jasenovacki-mit-i-poziva-na-daljnja-istrazivanja.html D. Dijanović: Knjiga koja znanstveno ruši jasenovački mit i poziva na daljnja istraživanja - Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća], Objavljeno: 20. ožujka 2016. </ref> [[Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture]] bila je zabranjena zbog sljedeće rečenice o logoru u Jasenovcu
su ondje provođeni.» Zabrana je uslijedila nakon reakcije neznanstvene ustanove, zagrebačkog [[Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije|SUBNOR]]-a koji je tu rečenicu ocijenio kao «ponovno preoravanje masovnih grobišta stotina tisuća leševa i kostura i bacanje njihova pepela u Savu da bi se prikrio monstruozni zločin».<ref>[https://hrcak.srce.hr/file/115749 Mato Artuković: UZ POLEMIKU O «INDIFERENCIJI CRKVE PREMA JASENOVAČKIM ŽRTVAMA» (sitan doprinos velikoj temi)], Scrinia slavonica 10 (2010), str. 650</ref>
| |||