Razlika između inačica stranice »Laura Papo Bohoreta«

Obrisano 7 bajtova ,  prije 5 mjeseci
bez sažetka
<tr><th>Rođena</th><td>[[Sarajevo]], [[15. ožujka]] [[1891.]]<sup></sup></td></tr>
<tr><th>Umrla</th><td>[[Sarajevo]], [[1942.]]<sup></sup></td></tr>
<tr><th>Zanimanje</th><td>Pjesnikinja, prevoditeljica, feministkinjafeministica<sup> </sup></td></tr>
<tr><th>Vjeroispovijest</th><td>[[judaizam]] <sup> </sup></td></tr>
|}
'''Laura Papo Bohoreta''' ([[Hebrejski jezik|heb.]]: לָאוּרָה פָּאפּוֹ) (rođena: '''''Luna Levi''''') ([[Sarajevo]], [[15. ožujka]] [[1891.]] – [[Sarajevo]], [[1942.]]), bosanskohercegovačka [[Feminizam|feministknijafeministica]], književnica i prevoditeljica [[Židovi Bosne i Hercegovine|židovskog]] podrijekla, koja se posebno istakla na istraživanju prošlosti [[Sefardi|sefardske]] žene u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref name="behar">{{Citiranje www|naslov=Laura Papo Bohoreta (1891. – 1942.)|url=http://behar.hr/laura-papo-bohoreta-1891-1942/#|autor=Rikica Ovadija|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Behar|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12. 3. 2014|preuzeto=30. 10. 2015|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref><ref name="autograf">{{Citiranje www|naslov=Laura Papo Bohoreta – prva sefardska feministkinja|url=http://www.autograf.hr/laura-papo-bohoreta-prva-sefardska-feministkinja/|autor=Jagoda Večerina|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Autograf|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=22. 10. 2013|preuzeto=30. 10. 2015|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>
 
 
Laura Papo Bohoreta je rođena 15. ožujka 1891. u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Potječe iz siromašne [[Židovi Bosne i Hercegovine|židovske]] obitelji Jude i Estere Levi kao prvo od njihovo sedmero djece. Juda Levi je po zanimanju bio trgovac, no kako u Sarajevu nije imao uspjeha u trgovini, [[1900.]] godine sa porodicom se preselio u [[Istanbul]]. U [[Turska|Turskoj]] su Lauri promijenili ime Luna u modernije i internacionalno – Laura. Za osam godina boravka u Istanbulu Laura je pohađala internacionalnu [[Francuska|francusku]] školu za Židove ''"Alliance Israélite Française"''. Nakon osam godina porodica Levi se vratila u Sarajevo, jednako siromašna kao i prije, samo mnogobrojnija. Kako bi pomogla svojima, Laura je davala instrukcije iz [[Francuski jezik|francuskog]], [[Latinski jezik|latinskog]], [[Njemački jezik|njemačkog]] i [[glasovir]]a. Uz Laurinu pomoć njezine sestre Nina, Klara i Blanki su otvorile u Sarajevu salon šešira ''"Chapeau Chic Parisien"''. Odmah po povratku u Sarajevo, kad joj je bilo 17 godina, Laura je uvidjela kako se gasi vatra Sefardske tradicije i folklora, te je počela skupljati romanse, pjesme, priče i sefardske poslovice. Osim toga, prevela je i adaptirala djela francuskih autora: [[Jules Verne|Julesa Vernea]] "Djeca kapetana Granta" i Emilea de Girardina "Veselje plaši" (''"La joie fait peur – Alegria espanta"'').<ref name="autograf"/>
 
Prekretnica u njezinom društvenom angažmanu bio je članak "[[Južni Slaveni|Južnoslavenska]] žena u politici" ("''Die Südslawische Frau in der Politik''"), objavljen [[1916.]] godine u [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačkim]] novinama koje su tiskane na njemačkom jeziku ''"Bosnische Post"'', gdje je [[Jelica Belović-Bernadzikowska|Jelica Bernadzikowska Belović]] jedno poglavlje posvetila sefardskoj ženi u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. U tom članku je sefardsku ženu opisala kao neuku, tradiciji odanu ženu koja vjerno čuva patrijarhalne vrijednosti. To je razljutilo Lauru, te je ona tjedan dana kasnije u istim novinama objavila odgovor ''"Sefardska žena"'' (''"Die Spanolische"''), s namjerom realnijeg prikaza sefardske žene, njezine uloge u porodici, njezinih vrlina i mana. Iste godine Laura se udala za Daniela Papu, te [[1918.]] godine rodila svojega prvog sina Leona, a godinu dana kasnije Bar-Kohbu, Kokija. Nažalost, bračna sreća Laure i Daniela nije dugo trajala pošto je Daniel patio od teških psihičkih poremećaja i bio trajno smješten u psihijatrijsku ustanovu. Laura je, s 28 godina, ostala potpuno sama s dvoje male djece. Sljedećih nekoliko godina nije bila društveno angažirana, te je vrijeme provodila zarađujući za život i brinući se o svojim sinovima. Laura je usred [[Velika ekonomska kriza|Velike ekonomske krize]], u to turbulentno vrijeme mislila na svoju obitelj, na svoju djecu, pomagala sestrama, majci i ocu. Nakon smještaja supruga u psihijatrijsku ustanovu nije gubila vjeru u život, nego je radila, pisala, skupljala folklornu građu, pružala podršku ženama i motivirala ih da budu supruge, imaju djecu, poštuju običaje svojih majki i baka, ali da istovremeno budu svjesne doba u kojem žive i prilagode mu se. Laura nije bila feministkinjafeministica u smislu jednakih prava muškaraca i žena, nego u smislu buđenja svijesti u ženi o snazi koju posjeduje i koja joj treba da izdrži i ustraje u ostvarenju svih svojih ciljeva, da se zanima za umjetnost, čita, piše i razvija svoju osobnost. Laura je smatrala da razvoj žena ne bi trebao ovisiti o okolini, nego o njima samima, o njihovoj želji da napreduju.<ref name="autograf"/>
 
Laura se ponovno aktivirala [[1924.]] godine reagirajući na nostalgičnu priču Avrama Romana Bukija ''"Dvije susjede u dvorištu"'' (''"Dos vizinas in el kortižo"''), objavljenu u časopisu ''"Jevrejski život"''. Avram Romano Buki je toj priči izmislio razgovor između dviju susjeda, Lee i Bohorete. Susjede ležerno razgovaraju o svakodnevnim događajima, poznanicima i prijateljima. Lauru je posebno razljutilo što je jedna od susjeda, Lea, tvrdila kako škole uništavaju mlade žene jer one u želji da se obrazuju više ne žele ni glačati, ni kuhati, ni prati rublje, ni šivati, a ni ugađati svojim muževima. U sljedećem broju istoga časopisa, Laura je objavila članak ''"Majke"'' (''"Madres"'') i potpisala ga pseudonimom Bohoreta. U tom članku se oštro obrušila na Bukija i njegovu konzervativnost. Prvi put je pisala na ladino jeziku. Idejama iz članka ''"Majke"'' ostala je vjerna tijekom čitavog svog života i u svim svojim književnim i dramskim djelima: da se žene moraju školovati, a ne baviti se samo kućanskim poslovima, jer se moraju prilagoditi aktualnoj i budućoj situaciji u kojoj će žena morati raditi kako bi preživjela. Laura je vrlo dobro znala o čemu govori jer je isključivo zahvaljujući obrazovanju uspijevala sama podizati svoje sinove.<ref name="autograf"/>
*''Ožos mios'' (Moje oči)
*''Esterka, Shuegra ni de baro buena'' (Majka i slijepo dobro)
* ''Hermandat Madrasta el nombre le abasta'' (Bratstvo maćehe, ime dovoljno govori)
 
=== Prijevodi ===