Laura Papo Bohoreta: razlika između inačica

<tr><th>Zanimanje</th><td>Pjesnikinja, prevoditeljica, feministkinjafeministica</td></tr>

'''Laura Papo Bohoreta''' ([[Hebrejski jezik|heb.]]: לָאוּרָה פָּאפּוֹ) (rođena: '''''Luna Levi''''') ([[Sarajevo]], [[15. ožujka]] [[1891.]] – [[Sarajevo]], [[1942.]]), bosanskohercegovačka [[Feminizam|feministknijafeministica]], književnica i prevoditeljica [[Židovi Bosne i Hercegovine|židovskog]] podrijekla, koja se posebno istakla na istraživanju prošlosti [[Sefardi|sefardske]] žene u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref name="behar">{{Citiranje www|naslov=Laura Papo Bohoreta (1891. – 1942.)|url=http://behar.hr/laura-papo-bohoreta-1891-1942/#|autor=Rikica Ovadija|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Behar|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12. 3. 2014|preuzeto=30. 10. 2015|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref><ref name="autograf">{{Citiranje www|naslov=Laura Papo Bohoreta – prva sefardska feministkinja|url=http://www.autograf.hr/laura-papo-bohoreta-prva-sefardska-feministkinja/|autor=Jagoda Večerina|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Autograf|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=22. 10. 2013|preuzeto=30. 10. 2015|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>

Prekretnica u njezinom društvenom angažmanu bio je članak "[[Južni Slaveni|Južnoslavenska]] žena u politici" ("''Die Südslawische Frau in der Politik''"), objavljen [[1916.]] godine u [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačkim]] novinama koje su tiskane na njemačkom jeziku ''"Bosnische Post"'', gdje je [[Jelica Belović-Bernadzikowska|Jelica Bernadzikowska Belović]] jedno poglavlje posvetila sefardskoj ženi u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. U tom članku je sefardsku ženu opisala kao neuku, tradiciji odanu ženu koja vjerno čuva patrijarhalne vrijednosti. To je razljutilo Lauru, te je ona tjedan dana kasnije u istim novinama objavila odgovor ''"Sefardska žena"'' (''"Die Spanolische"''), s namjerom realnijeg prikaza sefardske žene, njezine uloge u porodici, njezinih vrlina i mana. Iste godine Laura se udala za Daniela Papu, te [[1918.]] godine rodila svojega prvog sina Leona, a godinu dana kasnije Bar-Kohbu, Kokija. Nažalost, bračna sreća Laure i Daniela nije dugo trajala pošto je Daniel patio od teških psihičkih poremećaja i bio trajno smješten u psihijatrijsku ustanovu. Laura je, s 28 godina, ostala potpuno sama s dvoje male djece. Sljedećih nekoliko godina nije bila društveno angažirana, te je vrijeme provodila zarađujući za život i brinući se o svojim sinovima. Laura je usred [[Velika ekonomska kriza|Velike ekonomske krize]], u to turbulentno vrijeme mislila na svoju obitelj, na svoju djecu, pomagala sestrama, majci i ocu. Nakon smještaja supruga u psihijatrijsku ustanovu nije gubila vjeru u život, nego je radila, pisala, skupljala folklornu građu, pružala podršku ženama i motivirala ih da budu supruge, imaju djecu, poštuju običaje svojih majki i baka, ali da istovremeno budu svjesne doba u kojem žive i prilagode mu se. Laura nije bila feministkinjafeministica u smislu jednakih prava muškaraca i žena, nego u smislu buđenja svijesti u ženi o snazi koju posjeduje i koja joj treba da izdrži i ustraje u ostvarenju svih svojih ciljeva, da se zanima za umjetnost, čita, piše i razvija svoju osobnost. Laura je smatrala da razvoj žena ne bi trebao ovisiti o okolini, nego o njima samima, o njihovoj želji da napreduju.<ref name="autograf"/>

* ''Hermandat Madrasta el nombre le abasta'' (Bratstvo maćehe, ime dovoljno govori)