Andrija Kačić Miošić: razlika između inačica

Andrija Kačić Miošić rodio se u Bristu kraj Makarske 1704. godine. Na krštenju je, [[17. travnja]] 1704. godine, dobio ime Antun, a Andrija mu je najvjerojatnije bilo redovničko ime.<ref name="HBL"/> Od [[1751.]] godine potpisivao se prezimenom Kačić nakon što je u [[Venecija|Veneciji]] ovjerovio svoje obiteljsko stablo koje je sam sastavio a prema tom rodoslovlju, vjerodostojnost kojega je dvojbena, njegova bi obitelj trebala pripadati rodu [[Kačići|Kačića]], odn. Kačićima koji su polovicom [[17. stoljeće|17. stoljeća]] dobili mletačko plemstvo.<ref name="HBL"/> Kačić je svoju osnovnu izobrazbu stekao u samostanu u Zaostrogu između [[1716.]] i [[1721.]] godine, pristupivši Franjevačkomu redu [[1720.]] godine.<ref name="HBL"/> Viši (trogodišnja filozofija) i visoki (četverogodišnja teologija) franjevački studij vjerojatno je polazio u Osijeku a po povratku u Dalmaciju primio je više svećeničke redove: [[1727.]] subđakonat u [[Šibenik]]u (1728.), đakonat u [[Skradin]]u i prezbiterat u Šibeniku.<ref name="HBL"/> Od [[1730.]] godine bio je učiteljem u filozofskoj školi u zaostroškom samostanu a od [[1735.]] do [[1745.]] godine predavačem (lector generalis) na Generalnom bogoslovnom učilištu u Šibeniku.<ref name="HBL"/> Nakon desetogodišnje lektorske službe general Reda dodijelio mu je naslov jubilato de numero, čime je stekao pravo sudjelovanja na zborovima Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja i na sastancima njezine uprave.<ref name="HBL"/> Od 1745. godine živio je u franjevačkom samostanu u Sumartinu, a od 1750.pa do kraja života u Zaostrogu.<ref name="HBL"/> Prema usmenoj tradiciji umro je 1760. godine od upale pluća dobivene u nevremenu na Neretvi dok je dvojici siromaha pomagao u prošnji.<ref> name="HBL"</ref>

Na njega je i njegovo prosvjetiteljsko djelovanje snažan utjecaj imao je [[Filip Grabovac]].<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/24119/ Proleksis enciklopedija: Grabovac, Filip], preuzeto 21. srpnja 2013.</ref> Kao toliki drugi, napisao je i on filozofski [[traktat]] na [[Latinski jezik|latinskome jeziku]] naslovljen ''Elementa peripatheticae", ''radi se o priručniku skolastičke logike (logica minor) napisan prema učenju franjevačkoga teologa i filozofa I. Dunsa. Scota. Priručnik je podijeljen na tri dijela: u prvome, najdužem, raspravlja o pojmu, pri čemu na tragu skotističke filozofije, logiku čvrsto povezuje s gramatikom. U drugim je dijelovima, u kojim više raspravlja o sudu, odnosno argumentaciji i dokazivanju, više slijedio Aristotelovu logiku.<ref>"HBL"</ref> U posveti knjige K. M. napomenuo je da ima dogotovljen drugi dio logike, fiziku i metafiziku, no nijedan od tih dijelova ukupnoga onodobnoga studija filozofije na franjevačkim učilištima nije izdao niti su ta djela dosad pronađena u rukopisima.<ref>"HBL"</ref> Izdao je i kroniku naslovljenu ''''Korabljica'''' (1760.) u kojoj prenosi dijelove iz drugih autora, pa i [[Pavao Ritter Vitezović|Pavla Rittera Vitezovića]], ali je trajno mjesto u [[Hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] zauzeo knjigom stihova i proze ''''Razgovor ugodni naroda slovinskoga'''' (1756.), najpopularnijom hrvatskom pučkom knjigom: doprla je u malo vremena u sve krajeve [[Hrvatska|Hrvatske]] i ostala popularnom više od jednoga stoljeća.<ref>[[Dubravko Jelčić]], ''Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne'', Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 120.-122.</ref> Odigrala je ključnu ulogu u pobjedi novoštokavskoga narječja kao općehrvatskoga nacionalnoga izraza. Mnogi su je čitatelji držali narodnom pjesmaricom.<ref name="D.J.">Dubravko Jelčić, ''Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne'', Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 122.</ref> Stihom narodne pjesme, desetercem, s osloncem na [[Mavro Orbini|Orbinija]] i Vitezovića, u njoj se priča i pjeva o ''povijesti'' naroda “slovinskoga” od najstarijih vremena do njegovih dana, a slovinstvo mu je od Jadrana do Sjevernog mora, kao i [[Ivan Gundulić|Gunduliću]].<ref name="D.J."/> Njome promiču u svečano-patetičnom hodu poznati junaci slavnih naših obitelji iz vremena borbe s Turcima, a u svojim prezimenjacima čitatelji su “otkrivali” svoje pretke, pa se u svom ponosu i poistovjećivali s njima''.<ref name="D.J."/>