Tetragram: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Donatus (razgovor | doprinosi)
m Jehova premješteno na Tetragram: neutralan naslov
Donatus (razgovor | doprinosi)
m dopunjen tekst i uklonjeno {{radovi24}}
Redak 1:
{{radovi24}}
'''Tetragram''' ([[grčki jezik|grč.]] τετραγράμματον „riječ s četiri slova“) uobičajeni je naziv za [[hebrejski jezik|hebrejsko]] ime [[Bog]]a, koje se sastoji od četiri hebrejska slova: '''י'''‎ (jod), '''ה'''‎ (he), '''ו‎''' (vav), '''ה'''‎ (he). Pisana s desna na lijevo ova riječ izgleda ovako: '''יהוה'''‎ (YHVH). To je osobno ime Boga [[Židovi|Izraelova]].
 
Line 9 ⟶ 8:
 
U pisanim tekstovima, posebice u [[Targum]]ima, ponekad se ovaj tetragram piše skraćeno kao ''ייי'' ili kao '''יה'''. U tekstovima iz [[Kumran]]a. koji potječu iz razdoblja od 2.-1. st. p.n.e., tetragram se piše paleohebrejskim pismom, dok je sav ostali tekst pisan aramejskim pismom. Slično se događa i u prvim prijevodima Biblije na grčki jezik. U rukopisima [[Septuaginta|Septuaginte]] (grčki prijevod [[Stari zavjet|Starog zavjeta]]) jedino tetragramaton ostaje na hebrejskom, dok je sav ostali tekst na grčkom. To će s vremenom navesti prepisivače koji nisu više znali hebrejski da umjesto hebrejskih slova '''יהוה'''‎ počnu pisati njima grafički slična grčka slova '''ΠΙΠΙ'''. Konačno, u kasnijim grčkim prijevodima, svakako već od 1. st., umjesto tetragrama nalazi se uvijek grčki izraz Κύριος (''Kyrios''), što znači „Gospodin.“
 
==U kršćanstvu==
 
Slijedeći židovsku praksu i [[kršćani]] su se od samoga početka suzdržavali od izgovaranja i pisanja Božjeg imena, tako da se ono od najranijih dana kršćanstva izgovaralo i pisalo Κύριος (''Kyrios''), što znači da su kršćani židovskog porijekla govorili ''Adonaj'' (Gospodin). Osim riječi Κύριος, [[Novi zavjet|novozavjetni]] spisi imaju i naziv ''Ime'', što je također u skladu sa židovskom tradicijom. Već u prvom kršćanskom steljeću ovi će se isti naslovi pridavati i [[Isus|Kristu]], čime se jasno izriče da je prema kršćanskom vjerovanju i on Bog. U [[latinski jezik|latinskim]] [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] tekstovima naziv će uvijek biti ''Dominus''.
 
Sâm tetragram ponovno će dobiti na važnosti u doba [[Reformacija|Reformacije]], kad se prevoditelji [[Biblija|Svetog pisma]] vraćaju izvornim jezicima. Nastojeći tako preuzeti i Božje ime, nalaze se pred problemom kako suglasnike, koji su bili poznati, popuniti i samoglasnicima. U hebrejskom tekstu Biblije, negdje od 3. stoljeća, židovski su prepisivači počeli dodavati samoglasnike. Uz tetragram su, međutim, dodavali različite samoglasnike koji su, ovisno o kontekstu, trebali upućivati čitatelja da se na tom mjestu traba čitati ''Adonaj'' ili ''Elohim'', to jest „Gospodin“ ili „Bog.“ Reformatori su u [[16. stoljeće|16. stoljeću]], počevši od [[Tyndale|Tyndaleova]] prijevoda [[Knjiga Izlaska|Knjige Izlaska]] počeli zapisivati „Iehovah“, a potom „Jehovah“, što onda prelazi i u sva [[protestantizam|protestantska]] izdanja Biblije. Riječ je, međutim, o pogrešnim samoglasnicima, budući da su ovi označavali da se riječ ima čitati „Adonaj“, a nisu bili vlastiti Božjem imenu.
 
Suvremena istraživanja dovela su do toga da se danas gotovo u svim jezicima ovo ime prenosi kao „Yahweh“ (znanstvena transliteracija).
 
==U hrvatskim prijevodima Svetog pisma==
 
Hrvatski prijevodi Svetog pisma slijedili su običaj prisutan u [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]] da se ovo ime prevodi riječju „Gospodin“, a nekad i „Bog“, ovisno o kontekstu. To je do danas ostalo pravilo u liturgijskim tekstovima Katoličke Crkve u Hrvata. Ipak, u prijevodu Biblije iz [[1968]]. (tzv. ''Zagrebačka Biblija'', Stvarnost, Zagreb) ovo se ime donosi kao „Jahve“, što je u skladu s posljednjim znanstvenim istraživanjima o mogućim izgovorima toga imena. Isti oblik ovo ime ima i u ''Jeruzalemskoj Bibliji'' (Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1994.)
 
[[Kategorija:Judaizam]]