Herod I. Veliki: razlika između inačica

Kralj [[Judeja|Judeje]] '''Herod I. Veliki''' ([[73. pr. Kr.]] - [[4. pr. Kr.]]) vladao je [[37. pr. Kr.]] - [[4. pr. Kr.]]. Sin rimskog saveznika, namjesnika [[Idumeja|Idumeje]] [[Antipater Idumejac|Antipater]]a. Rimski senat imenovao ga je za vazalskog kralja (rex socius) 40. pr.Kr, nakon što je Judeju uz pomoć '''Perzije''' zauzeo, i proglasio se za kralja, '''Antigon Matatije''', sin kralja '''Aristobula II.''' iz dinastije [[Hasmonejci|Hasmonejaca]], kojeg su Rimljani svrgnuli [[63. pr. Kr.]]. U ratu 39. - 37. pr. Kr. rimske trupe i Herodovi saveznici zauzeli su Judeju i Herod je zavladao kao kralj. Podržavajući prvo [[Marko Antonije|Marka Antonija]] i [[Kleopatra VI.|Kleopatru]], a zatim [[Oktavijan August|Oktavijana Augusta]], stekao je veliki teritorij i znatnu autonomiju. Prihvaćao je [[Helenizam|helensku]] i rimsku kulturu i elemente religije, otvoreno se hvaleći da su mu Grci bliži od Židova. Vladao je surovo, kao samodržac. Organizirao je djelotvornu tajnu policiju koja je spriječavala pobune. Dao je ubiti i svoju suprugu i svoja tri sina, zbog sumnje u zavjeru. ''Evanđelje po Mateju''