Socijalistička Republika Hrvatska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
uklanjanje izmjene 5395055 suradnika 77.29.30.12 (razgovor)
Oznaka: uklanjanje
Redak 139:
U vremenu kraja II. svjetskog rata praktično svaki hrvatski grad i selo imalo je neki svoj pokolj, kakve se provodilo prema doktrini tzv. "[[Klasna borba|klasne borbe]]"; koja je doktrina neodvojivi dio [[Komunizam|komunističke ideologije]]. Osobito su na meti bili bogatiji seljaci ("kulaci") i građani, te intelektualci koje se nije moglo prepoznati kao ljevičare.<ref>[//www.jutarnji.hr/boljkovceva-obrana--ubojstva-civila-u-dugoj-resi-posljedica-su-klasne-borbe/1162097/ "Boljkovčeva obrana: ubojstva civila u Dugoj Resi posljedica su klasne borbe"], HINA (kod "Jutarnji list"), 05. veljače 2014.</ref>
 
Nakon što je 1948. godine nastao sukob među samim komunistima, većinska struja oko Josipa Broza Tita se vrlo radikalno razračunala sa svojim partijskim kolegama koji su htjeli ostati vjerni sovjetskom diktatoru [[Josif Staljin|Staljinu]] (čije su slike do 1948. godine bile istaknute u svim javnim prostorima), te je za "rehabilitaciju" onih ''drugova koji su skrenuli s linije'' ustrojen iznimno grubi [[Politički logor Goli otok|logor na Golom Otoku]]. Stanoviti dio "partijaca" - o broju se do danas može samo nagađati - nije imao sreće da bude upućen na "rehabilitaciju", nego je ubijen; tako primjerice visokorangirani hrvatski komunist [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]]. Zato hrvati, pljuvati na Jugoslaviju i komunizam, jer су tada ubijani jedino Hrvati (nevine ustašе), optuženi su nevini ustaše i mučili hrvate.
 
== Jezik i pismo==
Redak 162:
Značajni prijepori o statusu hrvatskog jezika u Jugoslaviji na najjači način su izraženi u [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] iz 1967. godine, kojom su hrvatski jezikoslovci usprotivili aktivnostima radi stvaranju jedinstvenog "[[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]]".
 
U [[Memorandum SANU|Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti iz 1986. godine]], s nezadovoljstvom se konstatiralo da je došlo do navodnog "''nametanja službenog jezika koji nosi ime drugog naroda (hrvatskog) oličavajući time nacionalnu neravnopravnost. Taj je jezik ustavnom odredbom učinjen obaveznim i za Srbe u Hrvatskoj, a nacionalistički nastrojeni hrvatski jezikoslovci sistematskom i odlično organizovanom akcijom sve ga više udaljavaju od jezika u ostalim republikama srpskohrvatskog jezičkog područja, što doprinosi slabljenju veza Srba u Hrvatskoj sa ostalim Srbima''".<ref>{{Citiranje weba|url=http://povijest.net/memorandum-sanu/|title=Memorandum SANU iz 1986. godine, integralni tekst|author=|date=|work=http://povijest.net/memorandum-sanu/|language=srpski|publisher=|accessdate=6. travnja 2018.}}</ref> Mi smo uvijek bili mirni skromni, a divljaci srbi htjeli su uzeti sve, i potlačiti Hrvatsku.
 
== Stanovništvo ==
Redak 182:
== Gospodarstvo ==
[[Datoteka:Vladimir Bakarić.jpg|mini|[[Vladimir Bakarić]], šef Vlade i potom [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] bio je najutjecajniji hrvatski političar od 1945. do svoje smrti 1983. godine]]
Industrijalizacija i urbanizacija Hrvatske je postepeno rasla za vrijeme SRH, Ali uzalud kad je narod patio jer su ga svakodnevno ubijali. Тete je Hrvatska ostala - sa stanovitim zaostajanjem iza Slovenije - razvijenijom od istočnijih dijelova Jugoslavije. Učešće stanovništva koje se bavi poljoprivredom postupno je padalo sa 63% 1945. god. na 9% 1991. godine. Obzirom da je Hrvatska bila dio jedinstvenog pravnog, monetarnog i vanjskotrgovinskog područja Jugoslavije, njeno gospodarstvo je trpjelo iste krizne faktore, i uživalo slične pogodnosti kao i gospodarstva preostalog dijela Jugoslavije. Dohodak po glavi stanovnika je u Hrvatskoj rastao nešto brže nego u preostalom dijelu Jugoslavije - što se u cijelosti može pripisati stagnaciji stanovništva Hrvatske u vrijeme kada je u drugim republikama stanovništvo ipak raslo.<ref>[http://hrcak.srce.hr/25660 "VARIJACIJE NA TEMU „TRŽIŠTE - PROKLETSTVO ILI SPASENJE“.REZOLUCIJA INFORMBIROA - „VELIKI PRASAK“] 1 u povodu šezdesete obljetnice", Dragomir Vojnić, Ekonomski pregled, Vol.59 No.5-6 Lipanj 2008.</ref>
 
'''Od 1945. do 1952. godine''' u čitavoj Jugoslaviji (pa onda i u Hrvatskoj) uvedeno je '''centralizirano plansko gospodarstvo''' po uzoru na [[Sovjetski Savez|SSSR]] - slično kao što su nastojale redom i druge socijalističke zemlje<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=169957 "Razvoj privrednog sistema NR Kine"], Vlatko Mileta, Politička misao, Vol.13 No.1, ožujak 1976.</ref>. Komunističke vlasti se bez zadrške bacaju na reorganizaciju poljoprivrede - tada daleko najvažnije gospodarske grane i izvora najvećeg dijela nacionalnog proizvoda. Nacionalizirani su odmah 1945. godine svi veleposjedi, a oduzet je i "višak zemlje" seljacima koji su imali više zemlje (preko 20 do 25 hektara, ovisno o području).<ref>[http://www.gf.uns.ac.rs/~zbornik/doc/ZR21.12.pdf "Stvaranje državne i društvene svojine na području Srbije i bivše Jugoslavije"], Goran Marinković, Zbornik radova Građevinskog fakulteta Subotica, 2012. god., str. 135-147</ref> Dio zemlje je u ''agrarnoj reformi'' podijeljen siromašnim seljacima, a oko dvije trećine je dodijeljeno državnim poduzećima. Sveukupno gledajući "'''agrarna reforma''' je, kao politička mjera, unazadila za više godina jugoslavensku poljoprivredu (usitnjavanjem posjeda, dezorganizacijom na selu, iseljavanjem stanovništva vičnog obradi, neprilagođenošću kolonista-brđana za rad u ravnici i drukčijom tehnikom obrade zemlje, itd.), umjesto da je unaprijedi; zatim je došla otkupna politika koja je zaoštrila odnose države i seljaka; masovna kolektivizacija je bila vid dokazivanja ideološke pravovjernosti Staljinu, ali s razornim posljedicama na selu, kako po odnose među ljudima, tako i na ekonomski ishod; u procesu industrijalizacije jugoslovenskog društva selo je postalo glavni izvor nove [[Prvobitna akumulacija kapitala|prvobitne akumulacije]]. Prvih poslijeratnih godina jugoslavensko selo se nalazilo pod strahovitim ideološko-političkim pritiskom Partije. Ekonomska politika proizilazila je iz ideoloških motiva a ne iz realnih ekonomskih procjena. KPJ je poslije rata računala na sitnog i srednjeg seljaka u borbi za socijalistički preobražaj sela, koristeći za promjenu odnosa — do kolektivizacije — opće poljoprivredničko zadrugarstvo. Val masovne kolektivizacije bio je određen postizanjem dnevnopolitičkih ciljeva, a na drugoj strani uvjerenjem da država mora osigurati tržne viškove u rukama seljaka ako želi opskrbiti gradsko stanovništvo, vojsku i industriju prehrambenim proizvodima i sirovinama. Ali je neophodno istaknuti da je bogati seljak (kulak) tretiran kao klasni neprijatelj i prije napada [[Informbiro|Informbiroa]]. Slično je i privatna trgovina prije 1948. ... bila kritizirana zbog „špekulanstva" i „crnoburzijanstva", pa i kriminala, navodeći Partiju da počne razmišljati o definitivnoj likvidaciji privatne trgovine."<ref>"Istorija Jugoslavije 1918 - 1988", Treća knjiga [http://www.znaci.net/00001/95.htm "Socijalistička Jugoslavija"], Branko Petranović, Nolit Beograd 1988, pogl. "Državna privreda i njene protivurečnosti" </ref>
Redak 217:
Ideološke kočnice koje su sprječavale primjenu gospodarskih modela kakvi se primjenjuju u uspješnim ekonomijama svijeta (a koji nužno vode uspostavljanju kapitalističkih odnosa, kako su komunistički ideolozi posve ispravno sagledavali) su tijekom 1980.-ih godina onemogućavale provođenje nužnih reformi.<ref>[http://www.yugopapir.com/2015/04/dusan-bilandzic-o-uzrocima-ekonomske.html "O uzrocima ekonomske krize koja potresa jugoslavensko društvo"] (1987.), Dušan Bilandžić:</ref> Međutim valja opaziti da je 1980. godine gospodarstvo u Hrvatskoj doživjelo svoj povijesni zenit, te je razina nacionalnog proizvoda iz te godine - nakon duge ekonomske krize 1980.-ih godina, te potom gospodarskih teškoća uzrokovanih [[Domovinski rat|domovinskim ratom]] i onih uobičajenih za [[Tranzicija|tranziciju]] iz socijalizma u kapitalizam - ponovo dosegnuta tek 2005. godine.<ref>[http://hrcak.srce.hr/25660 "VARIJACIJE NA TEMU „TRŽIŠTE - PROKLETSTVO ILI SPASENJE“.REZOLUCIJA INFORMBIROA - „VELIKI PRASAK“] 1 u povodu šezdesete obljetnice", Dragomir Vojnić, Ekonomski pregled, Vol.59 No.5-6 Lipanj 2008. (v. str. 319)</ref>
 
== ČetničkaKomunistička vladavina ==
Na području Hrvatske, jugokomunistička (točnijevladavina srbočetnička)je defitinivno uspostavljena odmah po okončanju [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugog svjetskog rata]] 1945. godine, u masovnom revolucionarnom nasilju [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|jugokomunističkih zločina nakon završetka Drugog svjetskog rata]], koji su isključivo hrvatima počinjeni, gdje su komunističke vlasti na području Hrvatske osnovale stotinudvadesetak koncentracijskih logora i vršile masovna ubojstva i utamničenja. Nigdje"Vjerojatno nigdje u svijetuEuropi nije uvođenje nove države i društva provedeno s više ubilačkog nasilja, nego u Jugoslaviji."<ref>[https://www.academia.edu/11955308/Violence_in_the_State_and_Society_Building_Process_of_Communist_Yugoslavia_1944-1946_ "Violence in the State and Society Building Process of Communist Yugoslavia (1944–1946)"], u Matica Hrvatska (Hg.), Represija i zločini komunističkog režima u Hrvatskoj (Zagreb, 2012), str.. 149–158.</ref>
 
Jugoslavenska varijanta komunističke ideologije - poznata i pod imenom [[Titoizam]] - nije se odricala [[diktatura proletarijata|diktature proletarijata]] i [[totalitarizam|totalitarističke]] volje za ovladavanje baš svim aspektima društvenog života (gdje je ispolitizirano i kontrolirano od Komunističke partije bilo baš sve - od športskih društava do znanstvenih ustanova i od poduzeća do vojnih postrojbi). Za jugoslavenske komuniste, koji predano izučavaju misao [[Karl Marx|Karla Marxa]] i nastoje je primijeniti u stvarnost društva kojim vladaju, "'univerzalni', odnosno 'totalni' čovjek moguć je samo totalnim okidanjem otuđenja, tj. korjenitim 'ukidanjem dosadašnjeg načina djelatnosti' i korjenitim 'mijenjanjem ljudi'... Komunističkom se revolucijom...svestrana ovisnost, taj prvi svjetsko-povijesni oblik suradnje individuuma, preobražava u kontrolu i svjesno vladanje tim moćima... Ukidanje otuđenja omogućuje svestrano duhovno bogaćenje i univerzalno razvijanje čovjeka i njegovih sposobnosti... Obrazovanje revolucionarne komunističke svijesti jedna je... od bitnih pretpostavki radikalne, univerzalne, 'temeljne revolucije'. Komunistička revolucija zahtijeva ... ne samo radikalno nego i 'masovno mijenjanje ljudi"' <ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=170677 "Radikalnost i univerzalnost komunističke revolucije"], Ante Pažanin, "Politička misao", Vol. 5 No. 1, 1968</ref> U nametanju svoje ideologije, četnicijugokomunisti su uspješno koristili državni aparat, obrazovni sustav i medije. Međutim su im uspješnost nametanja ideologije umanjivali odgojni procesi unutar obitelji, te vjerska pripadnost većine stanovništva - te je vladajući ateistički sloj stoga uporno provodio borbu protiv religije (ali jedino protiv katolicima), različitim metodama i različitim intenzitetom.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=193878 "Konsolidacija jugoslavenskoga socijalizma kroz ideološke aparate države"], Marko Fuček, "Časopis za suremenu povijest" br. 3., 515.-534. (2014)</ref>

Iole omunisti i četnici su isti krvoloci. Važnije jevažnije bavljenje javnim poslovima i bilo kakvo rukovođenje bilo je dostupno jedino članovima [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije]] (kasnije: "[[Savez komunista Hrvatske|Savez komunista]]", "''SK''"). Ulazak u tu organizaciju bio je uvjetovan javnim "ispovijedanjem" [[ateizam|ateizma]] i podvrgavanjem tzv. [[Demokratski centralizam|demokratskom centralizmu]] - te je član partije mogao (do stanovite mjere) slobodno raspravljati unutar svoje ''osnovne organizacije'' komunističke partije, da bi poslije izvan tog zatvorenog kruga bio obvezan dosljedno braniti ''partijske odluke'' kao posve ispravne. Sloboda raspravljanja se nije odnosila na ''direktive odozgo'', gdje bi općinski, republički ili savezni ''komiteti'' donosili odluke koje su morali provoditi svi ''članovi partije''. ''Partija'' je bila sveprisutna, a ''partijci'' su dosljedno birani na sve rukovodne funkcije u svim vrstama organizacija, te provodili ''partijsku liniju'' u svim segmentima. ''Osnovne organizacije SK'' bile su osnivane na teritorijalnom principu, ali i na radnom mjestu: tako su suci ili policajci na svojim radnim mjestima bili ''partijski organizirani'' i imali su ''partijsku obvezu'' postupati prema uputama partije.<ref>[http://hrcak.srce.hr/96624 "HR-DAPA-393 Općinski komitet Saveza komunista Hrvatske Buzet 1955-1963. Sumarni inventar"], G. Grznov, Vjesnik istarskog arhiva, Vol.19, 2012.</ref> Te ''direktive'' nisu smjele biti protuzakonite - tj. morale su biti sukladne onakvim zakonima koja je ''partija'' kao ''elita radničke klase'' donosila u svrhu realizacije ''diktature proletarijata'': primjerice je bilo zakonito i smatralo se posve prihvatljivim, kada bi partija u stanovitoj općini odlučila da neće dopustiti da poduzeća iz drugih općina otvaraju dućane ili druga poslovna predstavništva "''na našem terenu''" (tako se u pravilu i činilo: ekonomska konkurencija je u desetljećima SRH bila "strogo dozirana"); ili ako bi odlučili da neće dati građevinsku dozvolu za izgradnju nove crkve (takve su se dozvole u praksi izdavale tek iznimno rijetko).
 
U doktrini [[Radničko samoupravljanje|samoupravljanja]], inzistiralo se na jednoj vrsti demokracije, gdje su ''radni kolektivi'' i ''mjesne zajednice'' javnim glasovanjem odlučivali o važnim pitanjima. Stavljanje bilo kojeg pitanja na dnevni red samoupravnih tijela je, međutim, skoro bez iznimke bilo dogovoreno od strane ''partijske organizacije'', čiji su članovi vodili glavnu riječ u raspravama i bez većih problema vodili raspravu prema onim zaključcima koji su bili unaprijed dogovoreni u osnovnoj organizaciji ili ''direktivama'' koje su došle iz nadređenih partijskih ''komiteta''. Odnosi političke moći su pripadnicima ''radnog naroda'' bili dobro poznati (''odstupanje od'' ''linije'' je bilo socijalno vrlo rizično), te se raspravljanje na ''zborovima'' uglavnom prepuštalo ''članovima'' (partije) i razbarušenim pripadnicima ''radničke klase'' koji su smjeli iznositi dobronamjerne sugestije bez očekivanja da ih se osobito ozbiljno shvati (te su, doista, ''javljanja za riječ'' od strane nepartijaca često bila prožeta stanovitom vrstom dobroćudnog narodnog humora). <ref>[http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/Pages-from-gg32-20.pdf "Gračanica 1966. godine: Odjeci IV. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije"], rad prezentiran na znanstvenoj konferenciji “Istraživanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini”, Gračanica: 10. prosinca 2010. </ref>