Bugojno: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 117:
Logori za bugojanske Hrvate bili su najgori u BiH.<ref>[https://narod.hr/kultura/22-srpnja-1993-bugojno-zasto-se-suti-da-logori-bugojanske-hrvate-bili-najgori-bih narod.hr] Piše: Petar Horvatić - 22. srpnja 2017. ''22. srpnja 1993. Bugojno – zašto se šuti da su logori za bugojanske Hrvate bili najgori u BiH?'' (pristupljeno 29. srpnja 2017.)</ref>
U Bugojnu je nakon egzodusa ostalo oko tisuću Hrvata, od kojih je 300 ljudi zatvoreno u [[Logor Stadion u Bugojnu|logore Stadion]] (nogometni stadion [[NK Iskra Bugojno|NK Iskra]]), [[Logor Gimnazija u Bugojnu|Gimnazija]], [[Logor Salon pokućstva u Bugojnu|Salon namještaja]], [[Logor u OŠ Vojin Aleksić u Bugojnu|OŠ Vojin Paleksić]], [[Logor Kloster u Bugojnu|Kloster časnih sestara]], [[Logor Muzička škola u Bugojnu|Muzička škola]], [[Logor BH banka u Bugojnu|BH banka]], [[Logor MUP Bugojno|MUP Bugojno]], [[Logor Šipad u Bugojnu|Šipad]], [[Logor Prusac|Prusac]] i drugi.<ref name="dnevnik"/><ref name="gdje su"/> U nekoliko kilometara udaljenom [[Ravno Rostovo|Ravnom Rostovu]] je bila baza zloglasne 7. muslimanske brigade, odnosno mudžahedina, koji su tada imali bazu na Ravnom Rostovu, gdje ih je posjećivao i sam Alija Izetbegović. Dio tih mudžahedina do danas nije napustio BiH.<ref name="gdje su"/> Iz logora Stadion je odveden 21 Hrvat, a njihova tijela do danas nisu pronađena i vode se kao nestali. Logori su bili higijenski neuvjetni, nedostajalo je hrane, a zatvorenici su stalno trpjeli psihička i fizička maltretiranja, odvođeni su na kopanje rovova, korišteni kao [[živi štit]], podvrgavani prisilnom vađenju krvi i dr. Tek devet mjeseci kasnije, dogovorom u posredstvu međunarodnih snaga, pušteni su na teritorij pod kontrolom HVO-a. Preostali Hrvati na području Bugojna živjeli su pod stalnim strahovima za život i svoju imovinu, nekoliko ih je i ubijeno, a veći dio doživio fizičke napade. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća i stanova, a u potpunosti ili djelomično uništeno preko 2500 kuća. Bošnjačko-muslimanske snage počinile su etničko čišćenje nad Hrvatima bugojanske općine.<ref name="Pogovor">Zločin s pečatom (Ivica Mlivončić): [http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/pogovor.htm Pogovor]</ref> Hrvati koji su ser predali doživljavali su svakodnevna maltretiranja, izgladnjivanja, premlaćivanja, odvođenja na kopanje rovova na prvim crtama bojišnice, prisilna vađenja krvi te odvođenja u nepoznato. I danas je 35 nestalih, od čega 19 logoraša.<ref name="Popović">[http://www.vecernji.ba/vratiti-se-u-bugojno-nasa-je-obveza-prema-poginulima-356343 Vecernji.ba] Ana Popović/VLM: ''Vratiti se u Bugojno naša je obveza prema poginulima'', 15. prosinca 2011. (pristupljeno 16. travnja 2017.)</ref> Bivši nogometaš bugojanske Iskre [[Josip Kalaica]] zapisao je da je hrvatska politika gotovo kao da je zaboravila bugojanske Hrvate, dok su ratnih i poratnih godina fratri uvijek bili uz hrvatski narod.<ref name="Popović"/> Bugojanski su Hrvati pretrpili teške dane.<ref>[http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/josip-kalaica-razmijenjeni-iz-bugojanskog-logora-%E2%80%9Estadion%E2%80%9C-13-3-1994-%E2%80%93-20-godina-poslije-16164.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Recenzije knjiga. Josip Kalaica: Razmijenjeni iz bugojanskog logora „Stadion“ 13. 3. 1994. – 20 godina poslije. Napisano 23. studenoga 2014.</ref><ref>[http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/fra-janko-ljubos-u-kandzama-zla-16315.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Recenzije knjiga. Fra Janko Ljubos: U kandžama zla. Napisano 13. prosinca 2014.</ref><ref>[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/iz-bugojanskog-dnevnika-katice-nevistic-3858.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Vijesti > BiH. Iz Bugojanskog dnevnika Katice Nevistić. /zupa-bugojno.org/ HB.org. Napisano 20. srpnja 2011.</ref><ref name="gdje su">[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/gdje-su-nestali-bugojanski-hrvati-3142.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Vijesti > BiH. Gdje su nestali bugojanski Hrvati? Iz Bugojanskog dnevnika Katice Nevistić. zupa.bugojno.org / Artinfo / HB.org Napisano 19. ožujka 2011. </ref>
[[Visoko povjereništvo UN za izbjeglice]] u Sarajevu izvijestilo je da je [[1. kolovoza]] 1993. oko 3.000 prognanih Hrvata iz Bugojna stiglo u [[Tomislavgrad]].<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar22.htm HIC] Hrvatski spomenar - Dogodilo se 1. kolovoza (pristupljeno 30. siječnja 2018.)</ref> U to vrijeme je svaki zločin nad Hrvatima i Srbima u Bugojnu bio nagrađivan, a počinitelji zločina javno su se hvalili na [[Radio Bugojno|Radiju Bugojno]] kada bi ubili “ustašu” i žalili što ih nisu ubili više. Pomoćnika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH [[Enes Handžić]] u ono je vrijeme odlučivao o životu i smrti hrvatskih i srpskih zarobljenika, a dio njih likvidirao je nakon što bi od njih uzeo novac, čak i kad su platili da bi otišli na slobodu, nerijetko brutalnom smrću, premlaćivanjem do smrti, a zatim su tijela zatočenika više puta spaljivana da u javnost ne bi izašla istina o načinu ubojstva. U Bugojnu je postojao precizan plan potpunog etničkog čišćenja u koji su bile uključene sve strukture, od vojnih do policijskih, što dokazuje činjenica da je eksploziv za miniranje zvonika crkve sv. Ante nabavljen u bošnjačkoj policiji. Policajci koji su u ratu činili zločine nad Hrvatima i Srbima, još i danas rade u policiji.<ref>[https://www.vecernji.ba/kako-su-ubijani-hrvati-i-srbi-u-bugojnu-302601 Večernji list BiH] Ana Popović: ''Kako su ubijani Hrvati i Srbi u Bugojnu'' 20. lipnja 2011. (pristupljeno 30. prosinca 2019.)</ref> Za zločine počinjene tokom 1993. i 1994. godine nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a, koji su bili zatočeni u različitim objektima na području Bugojna, optuženi su također ratni upravnik zatvora na stadionu Iskre u Bugojnu Nisvet Gasal, Musajb Kukavica i Senad Dautović.<ref>(srp.) [https://www.nezavisne.com/novosti/bih/Handzic-Svi-znali-za-zlocine-nad-zarobljenicima-u-Bugojnu/93776 Nezavisne] Davud Muminović: ''Handžić: Svi znali za zločine nad zarobljenicima u Bugojnu'' 15. lipnja 2011. (pristupljeno 30. prosinca 2019.)</ref>
Usprkos tih muslimanskih zločina, bugojanska muslimanska djeca pohađala su bugojansku Prvu osnovnu školu koja je ratnih godina izmještena u Hrvatsku, na Makarsku rivijeru. Prijeratni ravnatelj bio je Hrvat. U toj izmještenoj školi bilo je oko 52 posto bošnjačke djece.<ref name="školske zgrade"/>
Ratnih je godina bugojanski šerif postao Dževad Mlaćo, koji je suvereno vladao sve do 1999. godine. Prvo ga je visoki međunarodni predstavnik suspendirao, a potom poslao i u političku mirovinu. Smatra se da Mlaćo iz sjene i dalje vlada Bugojnom. Neki su ga vidili kao haaškog optuženika, ali međunarodna politička konstelacija učinila je da je ostao netaknutim.<ref name="školske zgrade"/>
21. siječnja 1994. bugojanski župnik fra Janko Ljubas izvijestio je dopisnika Večernjeg lista u Livnu da je na gradskom igralištu u Bugojnu zatočeno 300 Hrvata. 31. siječnja 1994. na konvoj humanitarne pomoći za Hrvate u Bugojnu, na prometnici od Uskoplja prema Trnovači, muslimanska vojska otvorila vatru iz tenkova i minobacača, te tako spriječila nastavak puta konvoja.<ref name="spomenar03">[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar03.htm HIC] Hrvatski spomenar - Dogodilo se 21. siječnja (pristupljeno 30. siječnja 2018.)</ref>
| |||