Planetarna putanja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Planetarna putanja
Redak 30:
'''Prvi Keplerov zakon''' ustanovljuje geometrijske osobine planetarnih putanja. [[Johannes Kepler|J. Kepler]] je našao da su staze [[elipsa|elipse]], a da se [[Sunce]] nalazi u jednom od [[žarište|žarišta]]. Kako je Sunce zajedničko svim planetima, tako je Sunce u žarištu koje je zajedničko svim eliptičnim stazama. To je jedini uvjet i nema daljih ograničenja, pa položaj putanje u prostoru može biti veoma raznolik. Na skicama koje prikazuju dvije ili više planetarnih putanja, one se nalaze u istoj ravnini. Općenito, velike poluosi dviju elipsi ne podudaraju se ni po smjeru, ni po veličini, ni po ravninama u kojima se nalaze.
 
Veličina i izduženost elipse određena je velikom poluosi ''a'' i ekscentricitetom ''e''. Velika poluos ''a'' ujedno je i srednja udaljenost točke na elipsi od jednog žarišta (planeta od Sunca). Kada je tijelo najdalje od Sunca u [[afel]]u, njegova je provodnica (radijus - vektorradijusvektor) najveća i iznosi:
 
:<math>\,r_\max=a+e</math>
 
Kada je planet Suncu najbliže (kada je u [[perihel]]u), tada mu je provodnica najmanja i iznosi:
 
:<math>\,r_\min=a-e</math>
 
Aritmetička sredina tihnajveće i najmanje udaljenosti planeta od Sunca ili srednja udaljenost jednaka je velikoj poluosi ''a'':
 
:<math>a=\frac{r_\mathrm{max}+r_\mathrm{min}}{2}.</math>
 
Izduženost putanje iskazuje se numeričkim ekscentricitetom ''ε'' koji je jednak omjeru linearnog ekscentriciteta i velike poluosi staze:
 
:<math>\varepsilon=\frac{e}{a}=\frac{\sqrt{a^2-b^2}}{a}</math>
Redak 57:
 
Staze [[planetoid]]a u prosjeku su jače izdužene os planetnih putanja. U [[komet]]a je šarolikost mnogo veća. Neki kometi imaju numerički ekscentricitet ''ε'' blizak jedinici.
 
Najizduženiju stazu ima Merkur ( ''e'' = 0,205), dok najmanji ekscentricitet ima Venera ( ''e'' = 0,007)
 
Razlike se opažaju i u nagibima planetarnih putanja. [[Pluton]]ova i [[Merkur]]ova staza najviše se od svih planeta otklanjaju od Zemljine putanje. Kod Plutona to dovodi do zanimljive posljedice. Naime, crtaju li se staze [[Neptun]]a i Plutona projicirane u istu ravninu, čini se da se zbog izduženosti Plutonove staze te dvije putanje sijeku, te da se dva planeta mogu i sudariti. Neptun je zaista u nekim razdobljima dalje od Sunca nego Pluton (na primjer kao od 1980. do 1999.). No kako se ravnine putanja Neptuna i Plutona sijeku pod kutom od kojih 15°, to su staze uvijek daleko jedna od druge. Stoga se oni nikada ne mogu sudariti.