Kabala i umjetnost: razlika između inačica

'''[[Umjetnost]]''' i '''Kabala''' su bliske s obzirom na sadržaj koji iskazuju. Razlika je u tome što umjetnost zastaje na samom ''izrazu'' – umjetnost ''jest'' izraz – a Kabala je neko činjenje u prostoru onoga što umjetnik iskazuje, prikazuje. '''Umjetnik''' stvara umjetničko djelo polazeći od prostora životnog smisla što ga vidi, doživi ili intuitivno zahvaća. '''[[Kabalist]]''' ''živi'' u tom prostoru smisla što ga nasljeđuje tradicijom Kabale. Veza između Kabale i umjetnosti je dvostruka: s jedne strane Kabala pruža tumačenje bitnih momenata ''umjetnosti'', a s druge strane u djelima umjetnosti nalaze se umjetnički oblikovani prikazi sadržaja ''Kabale''.

[[Sefer Jecira (Knjiga stvaranja)|Božje stvaranje]], po Kabali, ideproteže se kroz sve [[Meditacija i Kabala#En Sof i svjetovi|svjetove]] (''Acilut'', ''Beria'', ''Jecira'', ''Asija''). Na kraju puta stvaranja pojavljuje se zbiljsko, konkretno biće: neka stvar, prirodna pojava, živo biće. Umjetnik ne imitira taj put stvaranja; glagol „bara“ rabi se samo za ''Božje'' stvaranja, samo Bog "''bara"''. Ipak, umjetnik stvara tako da čisti oblik iz svijeta ''Jecira'' prenosi ili, unosi u neku tvar, o-stvaruje ga u nekoj tvari (boji, tušu, ulju,…) u svijetu ''Asija''. Isto tako, sam pokret iz svijeta ''Beria'' ostvaruje kao pokret ljudskog tijela u svijetu ''Asija''. Ili, čisti zvuk iz svijeta ''Acilut'' ostvaruje kao neko fizičko zvučanje u svijetu ''Asija''. Međutim umjetnik ne stvara ni čisti oblik, ni čisti pokret, ni čisti zvuk; oni, po učenju Kabale, proizlaze, Božjim stvaranjem iz ''En Sof'': Bog sam izgovara, svojim govorom započinje stvaranje budućih bića; iz samog sebe izvodi snagu potrebnu za njihovo stvaranje; u samom sebi iznalazi likove budućih stvorenja i, tim slijedom stvara konkretna bića ovog ''Asija'' svijeta.

Umjetnik prevodi čisti oblik, pokret, zvuk i govor u nešto materijalno (tvarno) u ovom svijetu i tako stvara lijepu sliku, lijepi ples, lijepu glazbu i lijepi govor, i time omogućuje da se čovjek, pri uživanju u umjetničkom djelu, uzdiže u svijet čistog oblika – svijet ''Jecira''; u svijet čistog pokreta – svijet ''Beria''; u svijet čistog zvuka – svijet ''Acilut''. Uživanje je povezano s doživljajem ljepote, a on se javlja kad umjetničko djelo uspije dati pravi osjetilni izraz  u boji, u kamenu, u pokretu, u zvuku – čistom obliku, čistom prostoru, čistom pokretu i čistom zvuku koji postoje u višim svjetovima.

Umjetnost uzdiže čovjeka na više razine svjetova. To se uzdizanje događa u doživljaju ljepote, a ova se sastoji u tome da se čistom obliku, pokretu, zvuku prida prikladan izraz u fizičkom svijetu Asija korištenjem neke boje, kamena, ljudskog tijela, zvukova glazbala. Po [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegelu]] lijepo (das Schöne) se sastoji u tome da ideja (''die Idee'') zadobije osjetilni izgled<ref>Hegel: ''Vorlesungen über die Ästhetik I.'' Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main 1986, Str. 151.: "das Schőne... als das sinnliche Scheinen der Idee"</ref> . Po Kabali ljepota je u tome da čisti oblik, pokret, zvuk kao takvi dobiju svoj osjetilni izgled u fizičkom svijetu Asija, da postanu lijepo prikazani odgovarajućom tvari: bojom, tušem, kamenom, tjelesnim pokretom, zvukom nekog glazbala i ljudskim govorom. U tom smislu, umjetnost kao nešto napravljeno ili izvedeno u fizičkom svijetu, smješta se u svijet ''Asija''.

na primjer za ''Hokma'' – likovni vid Božje mudrosti; za ''Bina'' – likovni vid Božjeg intelekta; za ''Hesed'' – likovni vid Božjeg milosrđa; za ''Jesod'' – likovni vid Božjeg utemeljivanja (svemu-temelj-biti, hebr: ''jesodijut''), i tome slično.<br />Često se za židovsku kulturu kaže da je nesklona likovnim umjetnostima (tzv. anikonizam). Razlog toj nesklonosti može biti '''religiozan''', budući da se velik dio židovske duhovnosti sastoji u posvećenosti Bogu. Tome u prilog ide druga Božja zapovijed koja zabranjuje da se Bog prikazuje bilo kakvim „urezanim likom ili slikom“<ref>''Biblija: Stari i Novi zavjet'' (1974). Zagreb: Kršćanska sadašnjost.str. 58: "Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu..."</ref> (zapravo idolom, hebr: ''fesel'', i slikom hebr: ''temuna''). No, osim što je Boga nedozvoljeno, i nemoguće, Boga prikazivati kipom ili slikom, to isto važi i za temeljne odrednice Kabala učenja: En Sof, Adam Kadmon, sefiroti, svjetovi, razine duše, i ostalo.  Uzmimo kao primjer Adam Kadmon; je li uopće moguće prikazati Adam Kadmona slikom, makar sam izraz označuje „iskonskog ''čovjeka''“?

Ako se ozbiljno misli pojam Adam Kadmon kao prva emanacija onog bezgraničnog En Sofa, dakle kao neku konstelaciju koju čine Božji atributi, tada je nezamislivo kako tu apstraktnu strukturu prevesti u neki opažljivi ''lik''. Ako se to i učini, a često se i čini, onda takva slika nije vjerna ideji Adam Kadmon, a trebala bi biti, govoreći hegelovski, osjetilna pojava ideje. Stoga Kabala zahtjeva meditacijsku praksu: to što je Adam Kadmon može se osjetiti u duhu kao neka regulativna ideja<ref>Regulativna ideja, po Kantu, je ona koja služi ''uređivanju'' (reguliranju) čovjekovog ponašanja, za razliku od ''konstitutivnih'' ideja koje doprinose povećanju znanja. </ref> koja sabire duh na tradicijom naslijeđeno razumijeće prve emanacije En Sofa u nešto nalik Bogu (''b´calmo kidmuto'')<ref>''Biblija'', Post 1,26-27</ref>.

Može li umjetnik umjetnički oblikovati sadržaje Kabale? Mogu li ideje Kabale (En Sof, sefiroti, svjetovi, duše,…) zadobiti osjetilni izraz u nekom od medija umjetnosti – boji, kamenu, pokretu, zvuku, govoru ?

Nakon slušanja nekog glazbenog djela ili nakon slušanja neke lirske pjesme može se postaviti pitanje, obzirom na ''zvukovni'' aspekt djela: kako je govor/glazba utjecao na mentalni govor u čovjeku – interni dijalog?

Dvadeseto stoljeće donijelo je još jednu umjetnost – '''film''', koji u sebi ''objedinjuje'' sliku, pokret i zvukglazbu i govor; stoga film može, na neki način, djelovati snažnije na dušu gledatelja pa se pravi kabalist odnosi kritički spram uživanja u sedmoj umjetnosti. Nakon uživanja u nekom filmu, on se pita:

3.     Kako jesu ''govor/'' i ''glazba'' utjecaoutjecali na mentalni govor u njemu, na njegov interni dijalog?