'''Branko Marjanović''' ([[Zagreb]], [[12. svibnja]] [[1909.]] - Zagreb, [[13. veljače]] [[1996.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] filmski redatelj i montažer.
Završio je Dramsku školu u Zagrebu, a filmska iskustva stjecao je u [[Prag]]u i radom na prosvjetnom filmu u Zagrebu. Za Drugog svjetskog rata rukovodio je proizvodnjom HrvatskogDržavnoga slikopisa,slikopisnog režiraozavoda "Hrvatski slikopis", pisaogdje scenarijeje bio glavni redaktor i montiraomontažer filmove,filmskog žurnala ''Hrvatska u rieči i slici'' (poslije ''Hrvatski slikopisni tjednik''). aNakon nakon rata nastavio je s redateljskim i montažerskim radom pau dokumentarnom, ali i nau igranom filmu. God. 1949. režirao je dugometražni igrani film ''Zastava'', o partizanskom pokretu na [[Kalnik]]u.
Film ''[[Ciguli Miguli (1952.)|Ciguli Miguli]]'', komediju o birokraciji malog mjesta, dovršio jeproizveden 1952., bio je zabranjen, a prikazivanje je odobreno tek 1977. godine. Odustavši od [[igrani film|igranog filma]], posvetiood 1957. se posvetio [[dokumentarni film|dokumentarnim filmovima]] o prirodi ("Mala čuda velike prirode", "Svizac", "Bjeloglavi sup", "Lasica"), snimivši do 1986. Dobiopreko 40 filmova. Dio filmova snimljen je nagraduu zajadranskom životnopodmorju djelos istraživačkog broda "Bios" u suradnji s [[NagradaInstitut Vladimirza oceanografiju i Nazorribarstvo|"V.Institutom Nazor"za oceanografiju i ribarstvo]] (Split). God. 1968. je s oceanskog tunolovca "Jugoatlantik" ostvario četiri dokumentarna filma na Obali bjelokosti, a početkom 1970-ih je za televiziju u sovjetsko-hrvatskoj koprodukciji ostvario više kraćih filmova u serijalu ''Mala čuda velike prirode'' (17 naslova).
Dobio je nagradu za životno djelo [[Nagrada Vladimir Nazor|"V. Nazor"]] u području filma.
