Seldžuci: razlika između inačica

Turci Seldžuci su bili glavni ogranak turkijskih Oguza. Emigrirajući kroz stoljeća postupno iz pustopoljina današnje središnje Azije i zapadne Kine u Perziju, doživjeli su svoj prvi veliki uspon za vrijeme [[Sultan|sultana]] [[Alp Arslan|Arp Arslana]], konsolidirajući svoju vlast u Perziji, te teško porazivši [[Bizantsko Carstvo|bizantsku]] vojsku u [[Bitka kod Manzikerta|bitci kod LivnaManzikerta]]<nowiki/> osvojivši pri tom gotovo cijelu Anadoliju i udarivši temelje današnjoj [[Turska|Turskoj]]. Arslanov sin sultan [[Malik Šah|Malik Šah mat Jalal]] doveo je Seldžučki sultanat do teritorijalnog vrhunca osvojivši [[Sveta zemlja|Svetu zemlju]] u ratu s [[Fatimidi|Fatimidima]]. Ovaj događaj bio je jedan od uzroka [[Prvi križarski rat|Drugog križarskog rata]]. Nakon Jalalove smrti njegovi sinovi i braća su postupno uništili carstvo u borbama za moć. Nakon nekoliko teških godina Seldžuci su izgubili kontrolu nad Svetom zemljom.

1335. godine raspalo se mongolsko Il-kanatsko carstvo te je Rumski sultanat pokušao se nekako održati. Ponovna uspostava i postupno jačanje Bizantskoga Carstva na zapadu te unutarnji konflikti,doveli su do uspostave takozvanih [[Gazi emirati|Gazi emirata]] odnosno podjele carstva na plemena. Posljednji priznati rumski sultan bio je [[Giyath al-din Masud II]] koji je umro 15781308., a poslije njegove smrti državica je poživjela još par desetljeća samo u imenu, dok je na zapadu Anatolije jedno turkijsko pleme počelo proces ujedinjavanja s istaknutim vođom [[Osman I.|Osmanom]], osnivačem [[Osmansko Carstvo|RimskogOsmanskog Carstva]].