Stjepan Ivšić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
Pučku je školu završio u Orahovici, gimnaziju polazio u [[Osijek]]u i [[Požega|Požegi]]. Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskome fakultetu u Zagrebu]] studirao hrvatski jezik i klasičnu filologiju. Na studijskom usavršavanju boravio u [[Krakov]]u, [[Prag]]u, [[Petrograd]]u, [[Moskva|Moskvi]] i [[Kijev]]u. U doktora filologije promoviran (1913.) na osnovi rasprave ''Prilog za slavenski akcenat'' (Rad [[JAZU]] 187). Bio je profesor na [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u Zagrebu (1909.-1915).<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 894., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Otada do umirovljenja profesor slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Znatnu pozornost Ivšić je posvetio hrvatskim [[Štokavsko narječje|štokavskim govorima]] o kojima je objavio nekoliko iznimno važnih studija (Šaptinovačko narječje, 1907.; Današnji posavski govor, 1913.). Posebno je proučavao [[akcent]]uaciju hrvatskih govora te u starim slavonskim gramatikama. Prvi je utvrdio postojanje novoga akuta u sva tri hrvatska narječja. Zaslužan je za otkrivanje zakona razvoja [[neoakut|praslavenskog neoakuta]], koji je po njemu dobio ime [[Ivšićev zakon]].
Godine 1928. sudjelovao u radu državnog povjerenstva za izradu načela zajedničkoga [[pravopis]]a [[hrvatski jezik|hrvatskoga]] i [[srpski jezik|srpskog jezika]]. U raspravi ''Jezik Hrvata kajkavaca'' (1936.) kajkavske govore, bez goranskih, podijelio je u četiri skupine. Proučavao je hrvatskoglagoljsku baštinu, posebno njezine jezične značajke, o čemu je objavio više radova. Godine 1934. pratio je [[Bašćanska ploča|Bašćansku ploču]] s Krka u Zagreb i o tome napisao zanosan članak ''Sveta Lucija u Jurandvoru i njezin dragi kamen'' ([[Jutarnji list]], br. 8115). Od 1937. potpredsjednik je "Društva Hrvatski jezik" a 1938. urednik časopisa "Hrvatski jezik". Bio je rektor [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] od 1939. do 1943. U vrijeme [[NDH]] otklonio je ponudu da bude ravnatelj Hrvatskoga državnog ureda za jezik, zagovarao je fonološki pravopis nasuprot službenomu "korienskomu".
| |||