Gamal Abdel Naser: razlika između inačica

Priča o novoj egipatskoj konstituciji potvrdila je ovaj pogled. Nova povelja koja je najavljena [[16. siječnja]] je bio je vladin drugi pokušaj da zamjeni arbitarsku vladu s konstitucionalnom vladom. Prijašnja preliminarna konstitucija, kojakoju jesu bilabili podržanapodržali odiskusni strane iskusnih pravnikapravnici i drugihdrugi stručnjakastručnjaci, je bila odbijenaodbila od strane vladevlada. Zamjenska verzijainačica tiskana u siječnju uvelike jača moć predsjednika države i cijenu legislature. Navodno, vrhovni izvršitelj sebirao biranose na periodrazdoblje od 6 godina i mogao se ponovno izabrati. Nominiran bi bio jednostavno ako dobije većinu u Nacionalnoj skupštini, a izabran glasovanjem građana. Kao dio svoje izvršne moći, ima moć da raspusti Skupštinu, kao i da predlaže, prihvaća i stavlja veto na nove zakone. Njegov veto može biti pobijen samo dvotrećinskom većinom legislature.

Nova konstitucija predviđa slobodne demokratske izbore. No, stare političke stranke su raspuštene, a osnivanje novih je zabranjeno. Kandidati za prvi petogodišnji mandat u Nacionalnoj skupštini su birani ekskluzivno s liste jedine stranke, Liberacijskog skupa, danas znana kao Nacionalna unija, koju su kontrolirali Naserovi službenici. Konstitucija nominalno štiti građana od arbitarnog uhićenja, no [[1956]]. godine, [[ministar unutarnjih poslova]] dobio je ovlasti da u desetogodišnjem periodu uhiti bilo koga tko je optužen za kontrarevolucionarne aktivnosti te da naredi njegovu zabranu na administrativnoj diskreciji. Sloboda govora i tiska je zagarantirana novom poveljom, a [[19. lipnja]] Naser je objavio da je stanje ženidbenog zakona koje je postavljeno na početku revolucije završilo, te da je skinuta cenzura s novina. No, egipatske publikacije suje i dalje bilebila strogo kontroliranekontrolirala od strane vladevlada. Novinske veze slane izvan države morale su proći kroz ured za cenzuru te su pregledavane za nepovoljne vijesti. Nova egipatska konstitucija je u svojim uvodnim objavama kao svoje ciljeve postavila ''"eradikaciju imperijalizma, izumiranje feudalizma, uništenje kapitalističkog utjecaja, osnivanje snažne državne vojske, društvene pravde, te čvrstog demokratskog društva"''. Ona deklarira Egipat kao neovisnu arapsku državu s [[islam]]om kao svojom vjerom i [[arapski jezik|arapskim]] kao svojim jezikom.

Do kraja [[1955]]. godine, od ukupno 567.000 [[feddân]]a zemlje u pitanju, 415.000 [[feddân]]a je zaplijenjenozaplijenila od strane vladevlada. No, samo mali dio ove zemlje dat je manjim zamljoposjednicima, dok je većinu zadržala vlada. Do kraja [[1955]]. godine, 261.000 [[feddân]]a je datodano iz vladine rezerve. U dodatkuK tome, još 92.000 [[feddân]]a je prodano od straneprodalo manjih i većih zemljoposjednika odmah nakon zahtjeva. Vlada je pokušala organizirati prednosti plana u kooperativama i pokušala je nastaviti popravak postojećih polja i vodovodnog sustava. Reforma zemlje koju je pokrenulo Vijeće dala je velike prednosti egipatskim seljacima. Jedan egipatski izvor govori da su farmeri uduplali svoj prihod, te da je postavljanje limita za iznajmljivanje smanjilo totalniukupni iznos cijene iznajmljivanja za 196,000.000 [[dolar]]a.

Jedan jako važan potez u Naserovoj vanjskoj politici, ali i za svjetski mir, je stvaranje Pokreta nesvrstanih. Naser se [[1956]]. godine na [[Brijuni]]ma sastao s [[Tito|Josipom Brozom Titom]], predsjednikom [[SFRJ|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]] i [[Nehru|Džavaharlalom Nehruom]], [[Indija|indijskim]] premijerom. Troje svjetskih vođa dogovarali su i finalizirali ideju o nastanku trećeg "bloka" (uz [[Varšavski pakt]] i [[NATO]]), koja je već [[1955.]]. godine dogovorena uz prisutnost još dvaju svjetskih vođa - [[Sukarno|Sukarna]], predsjednika [[Indonezija|Indonezije]] i [[Kwame Nkrumah|Kwamea Nkrumaha]], predsjednika [[Gana|Gane]].

Trojica vođa su [[19. srpnja]] [[1956]]. godine, tijekom sastanka, potpisali dokument znan kao [[Brijunska izjava]], kojim je službenmoslužbeno nastao [[Pokret nesvrstanih]]. Pokret danas ima 120 zemalja članica, uglavnom iz tzv. ''[[Treći svijet|Trećeg svijeta]]'', no slomom [[komunizam|komunizma]] [[1990-ih]] godina, te priključenjem nekih eurupskih država [[EU|Europskoj Uniji]], Pokret je izgubio nekoliko članica.

Naser je, nakon [[Tito|Tita]], odslužio poziciju vođe Pokreta, tzv. Generalnog tajnika Pokreta nesvrstanih koju je obnašao od [[1964.]]. do [[1970.]]. godine. Tijekom Naserovog mandata kao Glavni tajnik, u [[Kairo|Kairu]] je od [[5. listopada|5.]] i [[10. listopada]] [[1964.]]. godine održana druga konferencija zemalja Pokreta nesvsranih.

[[Datoteka:Gamal-002.jpg|mini|200px|Naser sa sovjetskim vođom [[Nikita Hruščov|Nikitom Hruščovom]] u svibnju [[1964]]. godine]]