Dvorac Pejačević u Virovitici: razlika između inačica

Otkako je izgrađen, dvorac je doživio promjene zbog načina korištenja i potreba novih vlasnika. Tako je već s dolaskom obitelji Schaumburg – Lippe imanje znatno uvećano i doživljava svoj najveći gospodarski uspon. Čest je podatak kako je obitelj Schaumburg – Lippe nadogradila prvi kat, ali istraživanja su pokazala kako je dvorac ipak dio jedinstvene graditeljske zamisli – cjelovito autorsko djelo.<ref name="Vtc-projekt"> Vtc-projekt. d.o.o, ''Studija zaštite i obnova gradskog parka u Virovitici'', Virovitica, 1989.</ref> Skromni podaci svjedoče da je nakon izgradnje [[1831.|1831.]] godine dvorac imao 38 soba, a da ga već [[1842.|1842.]] godine knezovi Schaumburg – Lippe preuređuju za vlastite potrebe stanovanja i upravljanja vlastelinstvom, uređuju prvi kat za stanovanje i obnavljaju park oko dvorca. Nekoliko godina kasnije (1848. godine) dvorac je preuređen za dolazak bana [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]]. Nakon što je postao vlasništvo grada, došlo je do niza pregradnji. Za potrebe gradskih ureda pregrađene su velike sobe, mijenjala su se vrata, postavljali novi prozori te na zidove nanosili slojevi raznih boja. Godine [[1984.|1984.]] dvorac postaje muzejski prostor, miču se drvene pregradnje tako da današnji tlocrt i raspored odgovara izvornome. Fasade su restaurirane i u cijelosti su nova struktura, ali rekonstruirana prema originalnom modelu.<ref name="Vtc-projekt"/> Za razliku od dvorca, čiji se izgled danas pokušava približiti izvornome te je tako u dobrom građevnom stanju, izgradnja kupališta [[1942.|1942.]] godine te njegova obnova [[1990.|1990.]] narušila je u potpunosti povijesnu sliku parka, osiromašila doživljaj dvorca i narušila identitet povijesne jezgre grada.

 

Dvorac je izgrađen na prijelomu stilova; rani [[Klasicizam|klasicizam]] na izmaku [[Barok|baroka]] - [[barokni klasicizam]]. Klasicističke tendencije očite su već u izduženoj tlocrtoj dispoziciji koja je česta pojava u 19. stoljeću – pravokutni tlocrt s približnim odnosom stranica 1:1,5 do 1:1,25 kakav osim kod dvorca u Virovitici susrećemo i u [[Našice|Našicama]] (veliki dvorac), [[Valpovo|Valpovu]], [[Vukovar|Vukovaru]], [[Retfala|Retfali]] i drugdje.<ref name="Šćitaroci"/> Dvorac Pejačević jednokatna je jednokrilna građevina u čijem su se prizemlju nalazile gospodarske prostorije, dok su one na prvom katu bile reprezentativne kao što je to uobičajeno za arhitekturu dvoraca tog vremena; s tri rizalitna istaka, tlocrtno u obliku izduženog pravokutnika veličine oko 88 x 13 m, odnosno površine oko 2290 m² te je tako jedan od većih hrvatskih dvoraca.<ref name="Šćitaroci"/>

 

Dvorac Pejačević u svojoj tlocrtnoj organizaciji predstavlja jednostavno koncipiran prostor. Glavni ulaz smješten je na glavnom pročelju te vodi u prostranu vežu u prizemlju čije svodove nose četiri skupine po dva stupa i dvije skupine po četiri stupa. Iz veže se moglo kretati u više smjerova arkadnim hodnicima u prizemlju (uz koje se nižu prostorije gospodarske namjene pravokutnog oblika, površinom približno jednakih veličina) prema južnom ulazu u vežu ili stubištu koji vodi na prvi kat s dva zasebna ulaza. Stubište je dvokrako, svaki krak prati oblik južnog rizalitnog istaka, gdje se susreću na zajedničkom odmorištu nakon kojeg stubište postaje jednokrako i vodi prema glavnom ulazu prvog kata dvorca. Središnja i najveća prostorija prvog kata je glavni salon. Kao i u prizemlju, prostorije se nižu uz arkadni hodnik, pravokutnog su oblika i podjednakih površina. Iznad ravnog stropa glavnog salona nalaze se tavanske prostorije do kojih vodi stubište na prvom katu. Što se tiče izgleda unutrašnjosti, očuvane su štukature i kovana vrata na ulazu u prvi kat. Nova su istraživanja otkrila i ostatke boja na zidovima, ali nemoguće je pretpostaviti postojanje zidnih oslika. Zbog čestih promjena vlasnika i namjene samog prostora izvornog namještaja nema te je njegovu unutrašnjost i život koji se odvijajao u njemu danas teško zamisliti.

 

 

==Valorizacija i stilsko određenje==