'''Akbar Hašemi Rafsandžani''' ([[Perzijski jezik|perz.]] اکبر هاشمی رفسنجانی; Bahreman, [[25. kolovoza]] [[1934]]. – [[Teheran]], [[8. siječnja]] [[2017]]), iranski političar i [[ajatolah]], četvrti po redu [[predsjednik Islamske Republike Irana|predsjednik]] [[Iran|Islamske Republike Iran]].
== Životopis ==
Akbar Hašemi Rafsandžani je rođen pokraj Rafsandžana[[Rafsandžan]]a na jugu [[Iran]]a i potječe iz jedne od najbogatijih iranskih obitelji. Studirao je zajedno s [[Ruholah Homeini|Imamomimamom Homeinijem]] u [[Kom]]u, a tokom [[1960-ih]] godina zatvaran je zbog političkih aktivnosti protiv [[Muhamed Reza Pahlavi|Pahlavijevog]] [[apsolutizam|apsolutizma]]. Godine 1968. objavio je knjigu u kojoj veliča [[Amir Kabir|Amira Kabira]], [[Kadžarsko Carstvo|kadžarskog]] ministra iz 19. stoljeća čije su reforme [[industrijalizacija|industrijalizacije]] osnažile Iran protiv [[Britansko Carstvo|Britanskog]] i [[Rusko Carstvo|Ruskog Imperija]]. Rafsandžani je nakon [[Iranska revolucija|revolucije]] obnašao više visokih političkih pozicija poput čelnika [[Vijeće probitačnosti|Vijeća probitačnosti]], Vijeća stručnjaka i parlamenta, a smatra ga se najutjecajnijim čovjekom u državi nakon [[Ali Hamenei|Alija Hameneija]]. Od 3. kolovoza 1989. do 2. kolovoza 1997. obnašao je dužnost predsjednika Irana. Predsjednikom je pokušavao postati još tri puta: 2005. kada je izgubio utrku protiv [[Mahmud Ahmadinežad|Mahmuda Ahmadinežada]], te [[2009.]] i [[2013.]] kada su mu kandidature odbijene zbog izbornih pravila o starosti (>više od 75 g.godina starosti).
