Razlika između inačica stranice »Devetotravanjska tragedija«

m
sitno
(nč)
m (sitno)
Protusovjetski prosvjedi doživljavaju vrhunac [[4. travnja]], kada se desetci tisuća Gruzijaca u mirnom prosvjedu okupljaju ispred zgrade Vrhovnog Sovjeta na Rustavelijevoj aveniji u Tbilisiju. Prosvjede su predvodili [[Merab Kostava]], [[Zviad Gamzahurdija]] (budući prvi Predsjednik Gruzije) i drugi politički i kulturni uglednici. Prvi sekretar Gruzijske komunističke partije Jumber Patiašvili poziva Vrhovni Sovjet SSSR-a na vojnu intervenciju, koju predvodi general pukovnik Igor Rodionov. Dan prije upada [[Crvena armija|crvenoarmejaca]] tbiliške policijske snage bile su razoružane.<ref> [http://sobchak.org/rus/docs/zakluchenie.htm Zaklučenje] Izvještaj o intervenciji Crvene armije u Tbilisiju (pristupljeno 20. siječnja 2020.)</ref>
 
Na prvim demokratskim višestranačkim izborima, održanima u [[listopad]]u [[1990.]], pobjedu odnosi oporbeni blok Zviada Gamzahrudije. Na [[Referendum o gruzijskoj samostalnosti|referendumu]] u ožujku 1991. većina se Gruzijaca izjasnila za neovisnost, koja je i proglašena [[9. travnja]] [[1991.]], točno godinudvije danagodine nakon tragedije, a formalno stupila na snagu [[22. prosinca]] [[1991.]] godine.<ref> [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23590 Gruzija] Natuknica u [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatskoj enciklopediji]] LZMK-a. </ref>
 
== Izvori ==