Četnici u NDH: razlika između inačica

Ostalo je u NDH početkom 1945. godine ipak još oko 30 tisuća četnika, a s povlačenjem njemačkih snaga s područja Srbije i Crne Gore povukao se za njima odatle i do 20 tisuća četnika - naime onaj dio tamošnjih četnika koji nije na poziv [[Petar II. Karađorđević|kralja Petra]] prešao na stranu [[Partizani|partizana]]. Prema nalogu njemačkog zapovjedništva, Draža Mihalović je oko 32.000 četnika koncentrirao na području doline rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]], te na područja planina [[Vučjak (planina u sjevernoj Bosni)|Vučjak]] i [[Trebava]] u sjevernoj Bosni, kako bi osiguravale izvlačenje njemačkih postrojbi iz Bosne u Slavoniju. Odatle se oko 7.000 crnogorskih i oko 1.700 drugih četnika pod zapovjedništvom [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] protivno Mihailovićevoj zapovijedi odvojilo i uputio prema zapadu, ali su ih je u [[Bitka na Lijevča polju|borbama na Ljevča polju]] 28. ožujka - 8. travnja 1945. zarobile snage NDH. Dio te grupe kojega nisu razoružale ustaše i domobrani, razbijen je u borbama s partizanima. Pod okriljem NDH, od tih je snaga do kraja travnja 1945. ustrojena [[Crnogorska narodna vojska (1945.)|Crnogorska narodna vojska]] pod zapovjedništvom [[Sekula Drljević|Sekule Drljević]]<nowiki/>a, sa približno 6.000 vojnika. Ta je postrojba bila operativno uključena u sastav V. zbora [[Hrvatske oružane snage|HOS-a]] NDH, s kojim će se povlačiti prema Bleiburgu, te se ondje 15. svibnja 1945. god i predati britanskim vojnim snagama - koje će ih potom predati [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenskoj armiji]]. ine.<ref>{{Citiranje weba|url=|title=Dizdar, op. cit|author=|date=|work=|language=|publisher=|accessdate=11. prosinca 2019.}}</ref>