U [[Novi Zavjet|Novom zavjetu]] Mesijom se smatra [[Isus Krist|Isus]] iz [[Nazaret|Nazareta]], jer u njemu su se ostvarila sva proročanstva iz Starog zavjeta. Sam Isus iz Nazareta za sebe nikad nije rekao da je Mesija, on je sebe nazivao Sin Božji. Njegov put Mesije počinje kao put Sluge kojikojihfjfn trpi kao Sin čovječji i koji ulazi u slavu tako što će [[žrtva|žrtvovati]] svoj [[život]]. Ipak na [[Cvjetnica|Cvjetnicu]] Isus dopušta da mu kliču kao Sinu Davidovu (9Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!“ – [[Matej|Mt]] 21,9), a kasnije farizejima objašnjava da je Sin Davidov već od svog pretka. Na kraju kada su ga sudili veliki svećenik ga obvezuje da kaže je li Mesija. No međutim Isus ne odbija taj naslov nego ga tumači u [[transcendentalnost|transcendentalnom]] smislu, a taj smisao je da je on Sin Božji koji ima sjesti o desnu Božju (63Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: „Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?“ 64Reče mu Isus: „Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsad ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ – Mt 26,63-64). To priznanje da je on Mesija dolazi u trenutku kada počinje muka i upravo će ono izazvati njegovu osudu. Nakon uskrsnuća njegovi će učenici shvatiti na što se zapravo naslov Mesija odnosi: „Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u slavu svoju?“( [[Luka (ime)|Lk]] 24,26). Međutim nije bila u pitanju vremenita slava nego sasvim nešto drugo, a to je da prema [[Sveto pismo|Pismima]] Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih i da se na temelju njegova imena propovijeda obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima. Nakon uskrsnuća mlada [[Crkva]] pridaje Isusu taj naziv Mesija – Krist, naslov koji je sada oslobođen svih nesporazuma. I na kraju zapravo ga je uskrsnuće ustoličilo u njegovoj slavi, sada kada je primio obećanog Duha Svetoga Bog ga je učinio Gospodinom i Mesijom.
