Dvorac Eugena Savojskog: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
Oznake: mobilni uređaj m.wiki napredni alati |
||
Redak 28:
Na prostoru Baranje svoj trag je ostavio i kao vlasnik četiri dvorca među kojima je i onaj u Bilju, koji je heroju naše priče poslužio više u vrijeme ljeta i lova. Savojski se, naime, u njemu kraće zadržavao, a kako nam je otkrio ravnatelj Zavoda za baranjsku povjesnicu prof. Davorin Taslidžić - u biljskom dvorcu bio je sedam puta?! Ovo je i razumljivo s obzirom da su mu na raspolaganju bila još tri slična dvorca izgrađena na prostoru ondašnjeg beljskog distrikta, koji je obuhvaćao tri četvrtine južne [[Baranja|Baranje]], odnosno Ugarske. Također, Taslidžić tvrdi da je Savojskom zemljište na kojem je dao izgraditi dvorce darovao car Leopold za zasluge, odnosno pobjede koje je izvojevao nad Turcima, ali darovnicu dobiva uz naknadu, odnosno plaćanje 80.000 forinti. Što se pak tiče samoga dvorca nedovoljno je povijesno i arhitektonski istražen, no to je inače sudbina dvoraca na prostoru Baranje. Njegov perivoj u literaturi se tek spominje, dok poneki navodi oko vremena nastanka dvorca nisu pouzdani. Tako se nagađa i oko imena autora ove građevine, a jedno od moguće točnih je ono po kojem bi to trebao biti austrijski arhitekt Johann Lucas Hildebrandt, poznat kao graditelj bečkog dvorca Belvedere.
===Arhitektura===
Dvorac se nalazi na rubu močvarnog i poplavnog područja [[Kopački rit|Kopačkog rita]], a u njegovu se tlocrtu navodi četvorina veličine 55,86×56,89 metara s unutrašnjim kvadratičnim dvorištem. Njegovi oklopi, tvrde poznavatelji, podsjećaju na renesansni način obrane, odnosno na kasnosrednjovjekovne i renesansne nizinske burgove. Nakon što ste se uputili cestom sjeveroistočno od Osijeka (a mnogi se uvijek osvrnu na tlo u ratu porušenog i nekada svima poznatog ugostiteljskog objekta [[Čingi-lingi-čarda|Čingi Lingi Čarda]]) ubrzo ćete dospjeti do perivoja dvorca u kojem su od [[1977]]. godine i ranije prevladavale četinjače i listače. Inače, ovom objektu koji pripada prvoj spomeničkoj kategoriji, a zapravo je nastao između [[1705]]. i [[1712]]. godine - pristupa se mostom preko Grabišta. Također, Taslidžić u knjizi »Na vratima naroda, na granici svjetova« bilježi kako se perivoj prostire na površini od oko osam hektara, a dvorac je [[1824]]. godine bio okružen šljivikom i šumom i tek poslije preoblikovan u perivoj. »Livade, šume i gajevi u okolici dvorca sa svojim kultiviranim prizorima također su u službi parka i to najviše lovačkoga«, dodaje autor spomenute knjige.
U sklopu građevine [[1720]]. godine izgrađena je i dvorska kapela posvećena Majci Božjoj i do izgradnje župne crkve imala je ulogu župne kapele. U vremenu prije [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] posljednji je put dvorac značajno obnovljen [[1974]]. godine, a bio je i sjedištem Radne organizacije za lovnu privredu »Jelen«. Koliko god su istraživani dvorci na području Hrvatske činjenica je da o onima što su iznikli na baranjskom podneblju nema previše podataka. Kada je riječ o dvorcu u Bilju jedan od rijetkih podataka je i onaj iz varaždinskog izdanja od [[1983]]. godine »Stare građevine istočne Hrvatske« autora Đurić-Feletar, po kojem postoji priča da je ovaj dvorac građen na temeljima turskog grada i da su se u njegovim ogromnim podrumima navodno nalazile velike bačve s vinom što potječe još iz osmanlijskih vremena. »Moguće je, ali postoji i priča da se u tim podrumima nalazio zatvor«, sugerira Taslidžić.
==Stanje danas==
Dvorac i okoni perivoj su u izrazito lošem stanju. Usprkos tome, do nedavno je okrilju dvorca bio smješten je dio Hrvatskih šuma, te Uprava Javne ustanove Park prirode [[Kopački rit]]. Također u podrumskom prostoru uređena je izložbena galerija »Eugen Savojski«. U Siječnju [[2018]] vlasništvo nad dvorcem od strane države predano je općini Bilje, koja potom dvorac uključuje u svoje turističke planove.
| |||