Bugojno: razlika između inačica

Međunarodni predstavnik [[Carlos Westendorp]] izborio je vraćanje stanova Hrvatima.<ref name="Popović"/> Godine 1999. dolazi do masovnijeg povratka Hrvata u Bugojno, no u Bugojno se vratila tek trećina od prijeratnog broja, a i taj broj se sada smanjuje. Najveći uzrok tomu nije opstrukcija lokalnih vlasti, iako je u početku bila prisutna, nego loša i besperspektivna ekonomska situacija u Bugojnu kao i cijeloj BiH.

 

 

Školski sustav u Bugojnu tih godina funkcionira odvojeno za bošnjačku i hrvatsku djecu. Od deset školskih objekata, svi su u rukama Bošnjaka, dok Hrvati imaju školu u Župnom uredu. Bez obzira na to što su Hrvati u Bugojnu financirali izgradnju školskih objekata i najviše pridonijeli prijeratnom razvitku Bugojna, hrvatska djeca nisu dobila ni jedan školski objekt u gradu. Nepostojanje školskih uvjeta otežava povratak Hrvata.<ref name="školske zgrade"/>

Hrvatski predstavnik u bh. predsjedništvu [[Željko Komšić]] ipak je nešto učinio za bugojanske Hrvate i potegnuo je nešto na sankcioniranju zločina nad Hrvatima.<ref name="Popović"/> U jednom je trenutku bilo ostalo svega 800 Hrvata, a i oni su ostali zahvaljujući župniku Janku Ljubosu i njegovoj ekipi, jer im se sve vrtilo oko crkve: škola, ambulanta, ljekarna, dječja igraonica.<ref name="Svjetlo riječi"/> Da bi izborili nešto za Hrvate, župnik je davao i drugoj strani.<ref name="Svjetlo riječi"/> Upravnik logora "Stadion" i zapovjednik osiguranja tog logora, ratni i poslijeratni načelnik bošnjačke bugojanske policije, časnik za sigurnost, nekoliko čuvara i pripadnika ABiH osuđeni su na zatvorske kazne, koja im je poslije smanjena. Svi u višoj zapovjednoj strukturi nisu sankcionirani. Hrvati prozivaju visokog državnog dužnosnika BiH,<ref name="dnevnik"/><ref name="gdje su"/> Sandžakliju poznatog po izjavi „Ustašama nikad nisam vjerovao, zato sam otvoreno pripremao svoje ljude za rat protiv njih u Bugojnu“, koji je prema službenoj biografiji u Zadru službovao kao oficir JNA - do svibnja 1992. godine, do kad je na Zadar JNA pucala već sedam mjeseci, bio referendum o neovisnosti BiH, Sarajevo su terorizirali srpski snajperisti, a SRJ je već proglašena.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/304542/fico-selmo-i-kos-ovo-proljece Slobodna Dalmacija] Višnja Starešina: ''Fićo, Selmo i KOS-ovo proljeće'', 6. ožujka 2016. (pristupljeno 16. travnja 2017.)</ref> Čekajući da pravosuđe obavi svoj posao do kraja, Bugojno je danas duboko podijeljen grad, pa se Hrvati okupljaju u jednom, a Bošnjaci u drugom dijelu grada,<ref name="Popović"/>, u gornjem dijelu oko crkve i Hrvatskog doma koncentrirani su Hrvati, a oko džamije Muslimani, Hrvati ne ulaze u bošnjačke lokale, dok Bošnjaci hoće u hrvatske, ali nema provokacija i ekscesa.<ref name="Svjetlo riječi">Josip Kalaica: Bilo - ne ponovilo se! Razgovarao: Darko Rubčić, Svjetlo riječi, prosinca 2011.</ref> Usprkos velikom padu broja Hrvata, župa Bugojno, prema riječima župnika fra [[Vinko Sičaja|Vinka Sičaje]], ima i najviše povratnika, oko 3,5 tisuće, Kandija oko 600, 300-tinjak povratnika živi u Glavici, a njih 50-ak u bugojanskom dijelu župe [[Skopaljska Gračanica]]. Pretjeranog interesa za povratkom nema. Poneki se Hrvat vrati, ali ima i povratnika koji razmišljaju o odlasku.<ref name="Popović"/> Teškoj situaciji u Bugojnu pridonijela je službena politika bošnjačke vlade,<ref name="gdje su"/> ali i teška ekonomska situacija i nezaposlenost, koja nije isključivi krivac za to, jer takvo je stanje i u susjedstvu.<ref name="Popović"/> Smanjenom broju Hrvata u odnosu na predratni, sa 16000 na 4500, pridonijeli su i Hrvati koji danas žive kao podstanari u Livnu, Kupresu ili Tomislavgradu, a ne vraćaju se u Bugojno u kojima im vraćene kuće u Bugojnu stoje prazne, bez obzira jesu li obnovljene ili nisu.<ref name="Popović"/> Veliki broj Bugojanaca živi u Kninu u tuđim kućama koje im je država dala na korištenje i svi oni žive u nadi da će im Hrvatska dati stan ili kuću, premda u Bugojnu imaju svoje kuće. Većina bugojanskih Hrvata koja je ostala riješila je svoj status i imaju mirovinu. <ref name="Svjetlo riječi"/>

 

 

 

Župa Bugojno je imala 1877. godine 3.557 katolika, a 1935. godine 5.523. Tijekom vremena od dijelova ove župe formirane su župe Kandija, Gračanica i Glavice. Bugojanska župa imala je 1991. godine 11.000 vjernika (1974: 9.500). Zbog nedavnih ratnih događanja njihov se broj smanjio. Danas župa broji 4.360 vjernika. Župu tvore sljedeća naselja: Bugojno, Boganovci, Bristovi, Crnice, Čaušlijc, Čipuljići, Ćehajići, D. Vakuf, Drvetine, Fakići, Gaj, Gmići, Guvna, Jaklići, Jemanlići, Karadže, Kopčić, Kotezi, Kula, Lenđerovina, Lug, Ljubnić, Poriče, Potkraj, Prusac, Rosulje, Švarići, Udurlije, Vesela, Vrpeć i Ždralovići.<ref name="bosna srebrena"/>