Queen: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 161.53.180.11 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 31.217.35.81
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 31:
 
{{citat|Smislio sam ime Queen. To je samo ime, ali je veoma upečatljivo, očigledno i zvuči odlično. Snažno je, univerzalno i izravno. Ima mnogo vizualnog potencijala i otvoreno je za sve vrste interpretacija.|Freddie Mercury}}
 
[[1968]]. godine gitarist [[Brian May]], student londonskog Imperial College-a i basist Tim Staffel odlučuju osnovati [[rock]] sastav. May preko oglasa na fakultetu traži bubnjara koji svira u stilu [[Ginger Baker]]a iz grupe [[Cream]] i [[Mitch Mitchell]]a iz [[The Jimi Hendrix Experience]], te nakon audicije [[Roger Taylor]], mladi student [[Stomatologija|stomatologije]] postaje članom sastava nazvanog "Smile". Stvarali su uglavnom pod utjecajem [[Jimi Hendrix]]a, [[Pink Floyd]]a, [[Yes (sastav)|Yes]]a te [[Genesis (sastav)|Genesisa]], kombinirajući [[hard rock]] i progresivni rock kasnih šezdesetih. [[1969]]. godine imali su prvo studijsko snimanje u londonskom Trident studiju gdje su snimili neke od svojih pjesmama i prvi singl. Staffel je pohađao Ealling Art College s Farrokhom Bulsarom, kasnije poznatim pod imenom [[Freddie Mercury]], te ga je upoznao sa sastavom. Kada je Staffel [[1970]]. napustio "Smile" da bi se pridružio sastavu "Humpy Bong", sastav je prestao postojati. Bulsara nagovara Maya i Taylora da nastave, te postaje pjevač sastava čije je ime promijenjeno u Queen. Novi pjevač je donio sa sobom novi imidž i nove glazbene utjecaje, te je osmislio logo i vizualnu prezentaciju grupe. Sastav je nastupao po raznim klubovima u Londonu i okolici, izvodeći svoju vrstu [[hard rock]] glazbe s elementima tada dominantnih glazbenih pravaca poput progresivnog i glam rocka, te su brzo počeli dobivati svoje prve sljedbenike i poklonike kojih je bilo sve više. U početku je sastav imao mnogo basista koji se nisu uklopili, ali [[1971]]. godine uzimaju [[John Deacon]]a i započinju rad na svom prvom albumu.
 
[[1973]]. godine nakon mnogo odgađanja, sastav izdaje svoj prvi album nazvan ''[[Queen (album)|Queen]]''. Album je bio dobro prihvaćen od strane kritičara, no nije se dobro prodavao, kao ni njegov singl "[[Keep Yourself Alive]]" koji se nije uspio plasirati na top liste. Prvijenac je predstavio njihovu maštovitu smjesu [[hard rock]], te progresivnih i glam pristupa pod utjecajem [[heavy metal]]a i progresivnog rocka tog vremena. Smatra se jednim od najboljih i najpodcjenjenijih debitantskih albuma hard rock žanra, te utjecajnim albumom heavy metala.
 
Drugi album ''[[Queen II]]'' izdan je [[1974]]. i dostigao je peto mjesto na [[UK|britanskim]] top ljestvicama albuma, dok je njegov singl "[[Seven Seas of Rhye]]" dospio na broj 10 u Velikoj Britaniji i postao prvi hit sastava. Album je njihovo najžešće i najmračnije ostvarenje koje sadrži mnogo dugih i kompleksnih instrumentalnih pasaža, a tekstovi su uglavnom fantastičnog karaktera. U ovom periodu Queen su imali turneju po [[UK|Britaniji]] i [[SAD]]-u na kojoj su svirali kao predgrupa sastavu [[Mott the Hoople]] gdje su zamijećeni po svojim žestokim i energičnim nastupima, te ekstravagantnim kostimima. Album je omiljeno izdanje obožavateljima sastava i prvi je u nizu od njihova tri albuma koji se navode u knjizi "1001 album koji morate čuti prije smrti".
 
=== Vrijeme probijanja ([[1974]].-[[1976.]]) ===
 
{{citat|Naši albumi su uglavnom bili kolekcije pjesama, jer smo ih svi mi pisali, sva četvorica.|John Deacon}}
 
Rad na trećem albumu ''[[Sheer Heart Attack]]'' započet je bez Maya zbog njegovih zdravstvenih problema, koji je svoje gitarističke dionice snimio naknadno, te je bio snimljen i izdan krajem [[1974]]. godine. Postao je broj dva u Velikoj Britaniji, dobro se prodavao u cijeloj Europi, a u SAD-u je dostigao platinastu nakladu. Sastav je tada prvi put doživio komercijalni uspjeh i visoku poziciju na top listama s obje strane Atlantika. Njegov prvi singl "[[Killer Queen]]" je postao prvi svjetski hit sastava, dospijevši do broja 2 u Britaniji i broja 12 u SAD-u, dok je drugi singl s albuma "[[Now I'm Here]]" bio broj 11 na britanskoj listi singlova. Na albumu su eksperimentirali s raznim glazbenim stilovima i od tada Queen donekle napušta progresivna nastojanja svojih prvih dvaju albuma te se više okreću prema pjesmama jednostavnije, te ujedno prihvatljivije forme i strukture. ''[[Sheer Heart Attack]]'' se smatra prvim "klasičnim" albumom Queena na kojemu su razvili svoj prepoznatljivi stil i jednim od njihovih najboljih izdanja. I ovaj album se navodi u knjizi "1001 album koji morate čuti prije smrti".
 
[[1975]]. godine sastav je otišao na svoju prvu svjetsku turneju koja je započela u SAD-u. Nakon dva mjeseca provedena u Americi i dva u Europi, uputili su se u [[Japan]] gdje su doživjeli ogroman uspjeh i gdje ih je dočekalo na tisuće euforičnih obožavatelja s transparentima dobrodošlice. May je poslije izjavio:"Teško nam je bilo sve to shvatiti. Kao da smo došli u neki drugi svijet". Queen će se ubrzo naviknuti na taj drugi svijet. Međutim, sastav je unatoč svim tim uspjesima bio u financijskim teškoćama zbog svog ugovora s Tridentom, koji su uspješno raskinuli i promijenili menadžment. Ubrzo nakon toga izlazi epski singl "[[Bohemian Rhapsody]]" i četvrti album ''[[A Night at the Opera (album, Queen)|A Night at the Opera]]''. "[[Bohemian Rhapsody]]", koja je u početku izazvala podijeljene kritike, postiže ogroman uspjeh i provodi punih devet tjedana na vrhu britanske top liste singlova, rušeći sve prethodne rekorde. Za pjesmu je snimljen i promotivni film koji je postao prvi videospot u povijesti popularne glazbe što je također doprinjelo njenom velikom uspjehu. Album također postaje britanski broj jedan, dospijeva na četvrto mjesto u SAD-u, gdje postiže trostruku platinastu nakladu. Poput prethodnika album sadržava različite glazbene stilove i eksperimentiranje sa zvučnom slikom i produkcijom. Ambiciozno izdanje nazvano po popularnom filmu braće Marx ''[[A Night at the Opera (film)|A Night At The Opera]]'' predstavlja vrhunac u diskografiji Queena i njihovo je najbolje studijsko ostvarenje. Album je redovito uključen u razne izbore najboljih ostvarenja rock glazbe i predstavlja remek-djelo hard rocka. Poput prethodna dva albuma i ovaj je uključen u knjigu "1001 album koji morate čuti prije smrti" kao treći i zadnji album Queena. Osim "[[Bohemian Rhapsody]]" sastavu su veliki uspjeh donijele i pjesme "[[You're My Best Friend]]", koja je izdana kao drugi singl s albuma i "[[Love of My Life]]" koja je postala koncertni favorit. Svjetska turneja albuma je trajala gotovo punih 5 mjeseci, od studenog [[1975.]] do travnja [[1976.]] godine, a kulminirala je slavnim koncertom u londonskom Hyde Parku pred 150 000 obožavatelja. Bila je to prekretnica u karijeri sastava i njihov definitivni ulazak u prvu ligu.
 
=== Daljnji uspjeh ([[1976]].-[[1979]].) ===
 
Nakon toga krajem godine sastav objavljuje svoj peti album ''[[A Day at the Races (album)|A Day at the Races]]'', koji je također dobio ime po još jednom filmu braće Marx. Pokazalo se da je teško ponovno dostići kreativnu razinu kvalitete prethodnika i standarde koji su si sami postavili, pa album nije doživio uspjeh kod kritike ali jest kod publike: bio je to njihov drugi britanski broj jedan album i donio je još jedan megahit "[[Somebody to Love]]" koji je dospio do drugog mjesta britanske ljestvice singlova. I ovaj album je postigao platinastu nakladu u SAD-u.
Queen započinju novu tromjesečnu turneju, najprije u SAD-u i [[Kanada|Kanadi]] sa sastavom [[Thin Lizzy]] kao predgrupom, a zatim i jednomjesečnu u Europi. Vrhunac turneje su bili koncerti u prestižnoj londonskoj dvorani Earls Court, kao službeni dio ceremonijala obljetnice kraljice Elizabete. Nedugo zatim, javlja se punk pokret i mnogi glazbeni kritičari su govorili i smatrali da je sastavima poput Queena došao kraj. Međutim, grupa će tek u narednim godinama koje su uslijedile doseći svoj komercijalni vrhunac.
 
[[1977.]] godine bubnjar [[Roger Taylor]] je objavio singl [[I Wanna Testify]], koji se nije uspio probiti na top liste. Novi album ''[[News of the World]]'' izlazi krajem godine i opet postiže veliki uspjeh, te postaje najuspješniji album sastava u SAD-u dotada gdje dostiže četverostruku platinastu nakladu. Singlovi "[[We Will Rock You]]" i "[[We Are the Champions]]" postaju njihovi najveći hitovi dospijevši do broja 2 u Britaniji i broja 4 u SAD-u. Pjesme su postale bezvremenske stadionske rock himne koje se slušaju na mnogim sportskim događajima. Prvu je napisao [[Brian May]], a drugu [[Freddie Mercury]]. May je opisao album "kao povratak korijenima i baznom zvuku" i na njemu se sastav potpuno odmaknuo od svog progresivnog zvuka u korist jednostavnijeg rock izričaja. Album se smatra "klasičnim" izdanjem Queena i [[hard rock]]a kasnih sedamdesetih, te jednim od njihovih najboljih ostvarenja. Također album se drži kao esencijalni gitaristički album Brian Maya.
 
[[1978.]] godine izdaju album ''[[Jazz (album)|Jazz]]'' (britanski broj 2) koji je nastavio trend prethodnika s nešto novih glazbenih pravaca, koji je doživio podijeljene kritike. Donio je još žešći zvuk od prethodnika ali je ujedno bio i njihov prvi album koji je sadržavao [[pop]] pjesme. Uspješnice s albuma su bili "[[Fat Bottomed Girls]]", "[[Bicycle Race]]" i "[[Don't Stop Me Now]]". Kontroverzna promocija prva dva singla i videospot za "[[Bicycle Race]]" uznemirili su brojne duhove, jer je video uradak prikazivao gole žene kako voze biciklističku utrku na Wimbledon stadionu. Zbog brojnih pritužbi, spot je zabranjen a slika za singl je kasnije cenzurirana. Kontroverza se nije smirila jer je sastav na turneji za promociju albuma koja je uslijedila za vrijeme izvođenja pjesme "[[Bicycle Race]]" redovito bio praćen na pozornici s golim manekenkama kako voze bicikle. Uslijed naporne turneje, sastav si je također znao dati oduška razuzdanim zabavama, o kojima se naširoko i naveliko pisalo diljem svijeta, čime su stekli reputaciju raskalašenih i razuzdanih [[rock]] zvijezda.
 
Tijekom europskog dijela turneje prva tri mjeseca [[1979.]] godine snimljen je prvi koncertni album sastava dvostruki "[[Live Killers]]", koji se sastojao od pjesama s više različitih koncerata. Album je bio vrlo uspješan dospijevši do broja tri britanske top liste i dosegnuo je dvostruku platinastu nakladu u SAD-u. Singl s njega "[[Love of My Life]]" u koncertnom akustičnom aranžmanu je postao broj 1 u zemljama Južne Amerike. U sklopu ove turneje sastav je nastupio i u Zagrebu, što je bilo njihovo jedino gostovanje u Hrvatskoj. Krajem godine izlazi megauspješnica "[[Crazy Little Thing Called Love]]" koja dospijeva na broj 2 u Britaniji i postaje njihov prvi Američki broj 1. Pjesma je bila napravljena u [[rockabilly]] stilu i imala je [[Elvis Presley|Elvisov]] prizvuk, te je brzo postala popularna diljem svijeta. Videospot za pjesmu je prvi put predstavio Mercuryja kako svira gitaru. Nakon toga sastav je napravio koncertnu mini-turneju po Britaniji nazvanu "The Crazy Tour" na kojoj su nastupali po manjim klubovima i dvoranama kao na početku karijere, a zadnji nastup bio je u londonskom Hammersmithu na Badnjak kao dio serije humanitarnih [[rock]] koncerata za ratom poharanu Kambodžu. Novo desetljeće je bilo na pragu, dolazili su novi glazbeni stilovi, a sastav ih je pratio.
 
===Osamdesete i novi zvuk (1980.-1984.)===
 
[[1980-ih|Osamdesete]] su donijele novi zvuk i imidž sastava. [[Freddie Mercury]] je pustio brkove, [[John Deacon]] je već imao kratku kosu, a [[Roger Taylor]] je dodatno skratio svoju. Jedini član koji će ostati doslijedan svome imidžu i dan danas je [[Brian May]]. Na samom početku desetljeća grupa izdaje singl "[[Save Me]]" koji postaje hit u Britaniji (broj 11) i Europi, te na pjesmi po prvi put koriste [[sintisajzer]] i animirane efekte u videospotu. Pola godine poslije izlazi njihov osmi studijski album ''[[The Game]]'' koji postaje i britanski i američki broj jedan, postavši njihovo najuspješnije izdanje. Album je bio jedini u diskografiji sastava koji je postigao takav uspjeh, te je istovremeno bio na vrhovima Billboardove rock, disco i R&B top liste, te je prodan u više od 4.5 milijuna primjeraka u [[SAD]]-u. Također je donio sastavu njihovu jedinu nominaciju za prestižnu glazbenu nagradu [[Grammy]] u kategoriji najbolje [[rock]] pjesme za novi superhit, John Deaconovu [[funk]]om nadahnutu "[[Another One Bites the Dust]]". Pjesma je bila britanski top 10 hit, ali u [[SAD]]-u je bila na vrhovima rock, disco i R&B top lista, postavši njihov najuspješniji "crossover" singl i najveći američki hit. Na albumu su se našli i prethodni hit-singlovi "[[Crazy Little Thing Called Love]]" i "[[Save Me]]", te "[[Play The Game]]" koja postaje britanski i europski top 20 hit. ''[[The Game]]'' je bio prvi album Queena na kojemu je korišten [[sintisajzer]] i koji je predstavio više pop-rock zvuk za razliku od prethodnih izdanja; ujedno je bio i njihov prvi album koji je uključivao četiri singla izdana u Britaniji i koji ih je definitivno uveo u [[rock]] mainstream.
Za vrijeme turneje albuma koja je bila najveća u karijeri sastava napravili su i glazbu za film ''[[Flash Gordon]]'', koji je postao prvi visokobudžetni filmski spektakl s kompletnom [[rock]] zvučnom kulisom. Istoimeni album s glazbom iz filma sastav je objavio krajem [[1980.]] godine kao svoj službeni studijski album i smatra se jednim od prvih takvih izdanja od rock sastava. Naslovna tema filma pjesma "[[Flash]]" je izdana kao singl i dospijela je na broj 10 britanske liste singlova.
 
[[1981.]] godinu sastav započinje s koncertima po Južnoj i Srednjoj Americi, postavši prvi zapadni [[rock]] sastav koji je nastupio u tim zemljama. Turneja je uključivala koncerte po stadionima u Brazilu, Argentini, Venezueli i Meksiku, a sastav je postavio dotadašnji rekord u posjećenosti jednoga [[rock]] koncerta na svom prvom brazilskom koncertu u Sao Paulu nastupivši pred više od 130 000 posjetitelja. Pet nastupa u Argentini izazvali su kontroverze tada jer je državni režim bio njihov pokrovitelj i sastav je bio u audijenciji kod predsjednika (osim Taylora), u vrijeme kad je Argentina bila u međunarodnoj izolaciji i napetim odnosima s Britanijom zbog Falklandskog otočja, što je kasnije rezultiralo i kratkotrajnim ratom. Nakon izbijanja sukoba sastavu je doživotno zabranjeno nastupati u Argentini od strane njihovog tadašnjeg režima. Krajem godine Queen su nastupili na dva koncerta u kanadskom Montrealu koji su snimljeni za prvi video koncert sastava te izdani pod nazivom ''[[We Will Rock You]]''. U isto vrijeme sastav izdaje ''[[Greatest Hits (Queen)|Greatest Hits]]'' kompilacijski album, koji je donio presjek njihovih najvećih hitova u prvih deset godina postojanja. Album je odmah po izlasku postao britanski broj jedan i njihovo je najprodavanije izdanje. [[2006.]] godine kompilacija je postala britanski najprodavaniji album u povijesti koji je prodan u više od 5.6 milijuna primjeraka, dok je u Americi dosegla osmerostruku platinastu nakladu. Album je u vrijeme izlaska pratilo i video izdanje koje je donijelo sve videospotove za njihove singlove u periodu od [[1973.]] do [[1981.]] godine nazvano "Greatest Flix", koje je postalo prvi britanski broj 1 video album ikad. [[2002.]] godine izdano je njegovo dvd izdanje pod nazivom ''[[Greatest Video Hits 1]]''. Svoju najuspješniju godinu u karijeri Queen su zaključili s inovativnim singlom koji su napravili zajedno s [[David Bowie|Davidom Bowiem]] "[[Under Pressure]]", koji je postao njihov drugi britanski broj 1 hit. Istovremeno, bubnjar [[Roger Taylor]] je postao prvi član sastava koji je izdao svoj samostalni album ''[[Fun In Space]]''.
 
[[1982.]] godine sastav izdaje svoj novi studijski album ''[[Hot Space]]'', koji je bio prekretnica u njihovoj karijeri zbog netipičnih glazbenih stilova i inovacija koje je donio, te ga kritičari i publika nisu dobro prihvatili. Nadahnuti ogromnim uspjehom megahita "[[Another One Bites the Dust]]", Queen su odlučili svoj novi album u cijelosti napraviti u [[funk]] i [[dance]] stilu, što je rezultiralo drastičnom promjenom zvuka i padom popularnosti grupe, posebno u Americi. Album je ipak dospio do broja četiri u Britaniji i imao je uspješne singlove "[[Body Language]]" i "[[Las Palabras De Amor]]". Queen su se nastojali iskupiti na masivnoj turneji koja je uslijedila u Europi, Americi i Japanu, čiji vrhunac je bio odličan nastup na londonskom Milton Keynes stadionu (izdan [[2004.]] na dvd-u pod nazivom ''[[On Fire: Live At The Bowl]]''). Ova turneja se smatra jednom od najboljih u karijeri sastava i bila je njihova zadnja turneja u [[SAD]]-u i Kanadi.
 
Nakon toga i desetogodišnjeg neprekidnog rada i turneja, sastav je odlučio narednu [[1983.]] godinu provesti slobodno, što je odmah izazvalo špekulacije o raspadu. Aktivni članovi sastava su bili gitarist [[Brian May]] koji je gostovao na koncertima različitih sastava, te snimio mini-album s [[Eddie Van Hallen]]om nazvan ''[[Star Fleet Project]]''; i bubnjar [[Roger Taylor]], koji je izdao svoj drugi samostalni album ''[[Strange Frontier]]''.
 
Početkom [[1984.]] godine grupa započinje s radom na svom novom albumu, na kojemu su se vratili zvuku s albuma prije ''[[Hot Space]]'', kombinirajući svoje stare provjerene recepte. Bilo je to prvi puta u karijeri da je sastav pravio unaprijed određeni album i igrao na sigurno, što se u konačnici i isplatilo. Novi album ''[[The Works]]'' predstavio je povratak "čvršćem" [[rock]] zvuku na tragu "Jazz" i "The Game", dospio je na broj dva i postao njihov najprodavaniji album u Britaniji dotad s trostrukom platinastom nakladom. Album je donio megauspješnice "[[Radio Ga Ga]]" i "[[I Want to Break Free]]" koje su postale jedne od najvećih britanskih i europskih hitova sastava, te uspješnice "[[It's A Hard Life]]" i "[[Hammer to Fall]]". Zanimljivo je da je svaki član sastava autor jedne od ovih uspješnih pjesama. Svaki od navedenih singlova su pratili izvrsni i ekstravagantni video uradci, koji su među najboljima koje je grupa napravila. Kontroverzni videospot za pjesmu "[[I Want to Break Free]]" u kojemu sastav parodira britansku TV sapunicu obučeni u žensku odjeću, uzbunio je mnoge i donio velike kritike, te na koncu bio i zabranjen u Americi. Iako je ''[[The Works]]'' označio veliki povratak sastava, te se smatra njihovim "klasičnim" i najboljim albumom iz osamdesetih, nije dobro prošao u [[SAD]]-u poput prethodnika, što je rezultiralo prvim neodlaskom na američku turneju. Queen su započeli svoju svjetsku turneju, te su nakon Britanije i Europe održali nekoliko koncerata u Južnoafričkoj Republici, što je izazvalo velike proteste i kritike zbog politike apartheida koja je bila tada na svom vrhuncu u toj zemlji. Sastav je godinu završio izdavanjem znakovitog Božićnog singla "Thank God it's Christmas".
 
===Live Aid i kasnije godine (1985.-1990.)===
 
[[1985.]] godine Queen su nastavili svoju turneju te održali dva koncerta u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]], kao nositelji na prvom "Rock in Rio" festivalu, svirajući dvije noći pred 300 000 ljudi svaki nastup. Selekcija najboljih izvedbi s obadva koncerta je bila izdana na video kaseti "Queen: Live In Rio", koja je opet postala broj 1 na video top listama. U [[travanj|travnju]] je [[Freddie Mercury]] izdao svoj prvi samostalni album ''[[Mr. Bad Guy]]''. Nakon pauze od par mjeseci, turneja je nastavljena u [[Australija|Australiji]], [[Novi Zeland|Novom Zelandu]] i Japanu. Vrhunac turneje je bio fantastični nastup sastava na [[Live Aid]] koncertu u Londonu, koji je ponovno vratio sastav na staze slave i privukao mnoštvo novih poklonika. 20-minutni nastup na kojemu su izveli neke od svojih najpoznatijih skladbi se smatra koncertnim vrhuncem Queena i jednom od najboljih koncertnih izvedbi ikad. Iskustvo nastupa na [[Live Aid]] humanitarnom koncertu ih je nadahnulo da prvi put sva četvorica naprave zajedno pjesmu, a rezultat je bio hit singl "[[One Vision]]", jedna od njihovih najboljih rock himni. Isto tako krajem godine izdali su sve svoje dotada izdane albume u box setu ''The Complete Works'', uključujući i album "B" strana singlova koji nisu bili objavljeni na albumima.
 
Početkom sljedeće [[1986.]] godine sastav je izdao svoj novi album ''[[A Kind Of Magic]]'', koji se uglavnom sastojao od pjesama napravljenih za film [[Highlander]]. Album je bio vrlo uspješan, postavši britanski broj jedan i dosegnuvši četverostruku platinastu nakladu u U.K. Nastavio je trend prethodnika, kombinirajući pop-rock i hard rock. Naslovna pjesma albuma i tema iz filma "[[A Kind Of Magic]]" je bila još jedan britanski i europski megahit za sastav, a uspješni singlovi su bili i "[[Friends Will be Friends]]" te sjajna "[[Who Wants to Live Forever]]". Sredinom [[1986.]] godine uslijedila je i njihova dvomjesečna europska stadionska turneja, nazvana "Magic Tour", koja je bila i njihova posljednja turneja. Vrhunci ove grandiozne turneje koja je oborila sve dotadašnje rekorde posjećenosti su bili nastupi na Wembley stadionu u Londonu, koji su kasnije izdani na dvostrukom cd-u i dvd-u kao ''[[Live At Wembley 86]]''. Zadnji koncert turneje i karijere Queen su odsvirali u Knebworth Parku pred 120 000 obožavatelja. Krajem godine izdan je koncertni album ''[[Live Magic]]'' koji je donio vrhunce s tri najbolja koncerta na turneji, kao i video kaseta "Queen: Live In Budapest" s nastupa na Nep stadionu u Budimpešti (prvi stadionski [[rock]] koncert u bivšem "Istočnom bloku").
 
[[1987.]] godina je bila još jedna godina odmora za sastav, čiji članovi su se posvetili samostalnim projektima i sređivanju privatnih života. Sumnje o zdravstvenom stanju pjevača Mercuryja koji je neprestano vodio iznimno raskalašen život potvrdile su se opravdanima. Pjevač se testirao na [[AIDS]] i rezultati su nažalost bili pozitivni. Povukao se u svoj dom u Garden Lodge-u u [[London]]u i odgodio sve aktivnosti vezane za sastav. Za bolest je znalo samo dvoje, troje njemu najbližih ljudi. Ista godina je međutim donijela njegov drugi samostalni projekt: s opernom pjevačicom [[Montserrat Caballé]] snimio je album ''[[Barcelona (album)|Barcelona]]''. [[Roger Taylor]] je osnovao novi sastav [[The Cross]], jer nije mogao izdržati bez sviranja i turneja, dok je May gostovao na koncertima raznih izvođača, te je počeo pripremati svoj prvi samostalni album.
 
[[1988.]] godine nakon dugogodišnjih bračnih problema razveli su se i May i Taylor, te napokon javno počeli izlaziti sa svojim novim djevojkama, o čemu je, kao i o Mercuryjevom zdravlju naveliko pisao britanski tisak. Iste godine Taylorov sastav [[The Cross]] izdaje svoj album ''[[Showe It]]'' i kreće na europsku turneju. Tijekom londonskih koncerata gostovali su i preostali članovi Queena, što ih je opet zbližilo i nagnalo da započnu rad na svom novom albumu.
 
Nakon dvije godine pauze i niza privatnih problema [[1989.]] godine sastav se ponovno okupio i izdao svoj trinaesti studijski album nazvan ''[[The Miracle]]'', koji odmah postaje britanski broj jedan. Na albumu po prvi puta u karijeri zajedno surađuju na pjesmama, koje su potpisane imenom sastava. Glazbeno, album je nastavio trend prethodna dva, s nešto "tvrđim" zvukom i dao je prve naznake povratka sastava svom prvotnom zvuku iz sedamdesetih. Bio je prvi album Queena s kojega je izdano pet singlova u Britaniji i Europi; osim megauspješnog hard rock anthema "[[I Want It All]]" (britanski broj 3 i prvi US top 40 hit nakon punih pet godina), uspješnice su bile i "[[Breakthru]]", "[[The Invisible Man]]" i naslovna skladba "[[The Miracle]]". Ovaj album je također postao njihov prvi album koji neće biti promoviran uživo. Sastav je znao da nešto nije u redu s Freddijevim [[Zdravlje|zdravljem]], ali nisu znali što. Bili su vrlo razočarani neodlaskom na turneju i što tako malo rade, ali Mercury je uporno tvrdio da je s njime sve u redu i odbijao odlazak na turneju. Krajem godine Queen su proglašeni najboljim britanskim [[rock]] sastavom osamdesetih i dobili su priznanje za izniman doprinos britanskoj glazbi.
 
===Mercuryjeva smrt i devedesete (1990.-2000.)===
 
{{citat|Cijelo to vrijeme smo znali da se Freddieju bliži kraj i držali pognute glave.|Brian May}}
 
Sredinom [[1990.]] godine na Mercuryjevo uporno inzistiranje sastav se okuplja u svom studiju u Montreuxu u Švicarskoj i počinje rad na novim pjesmama. Tada se već uočava loše fizičko stanje pjevača koje više nije bilo moguće sakrivati, te se Mercury napokon otvara ostatku sastava i govori o svom zdravstvenom stanju. Nakon prvotnog šoka započinje snimanje novoga albuma na koji će se itekako odraziti trenutno stanje u sastavu i bolest Mercuryja. Album nazvan ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'' izlazi početkom [[1991.]] godine i ponovno postaje britanski broj jedan, te je hvaljen od kritike i publike kao najbolje izdanje sastava u zadnje vrijeme. Albumu je prethodio istoimeni šest i pol minutni singl koji postaje njihov treći britanski broj 1 hit; žestoka, mračna i progresivna pjesma na kojoj je gostovao gitarist [[Steve Howe]]. Stilski, album je povratak sastava svojim korijenima i ranim danima, s manjim naglaskom na pop-rock, a većim na [[hard rock]] i progresivnost skladbi. Ostali uspješni singlovi su bili psihodelična "[[I'm Going Slightly Mad]]", heavy metal broj "[[Headlong]]", te fenomenalna "[[The Show Must Go On]]". Svjesni da je Freddieju ostalo još nekoliko mjeseci života, sastav odlučuje napraviti još nekoliko pjesama, od kojih su neke snimljene i kasnije objavljene na posthumnom albumu ''[[Made in Heaven]]'' [[1995.]] godine. Nepunih mjesec dana prije Mercuryjeve smrti sastav objavljuje svoj drugi kompilacijski album [[Greatest Hits II (Queen)|Greatest Hits II]], koji isto dospijeva na broj 1 britanske liste i donosi presjek najvećih hitova sastava iz osamdesetih i s albuma ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]''. Kompilacija je u međuvremenu postala jedan od najprodavanijih britanskih albuma ikad. 23. studenog 1991. Freddie Mercury napokon daje izjavu za tisak i medije u kojoj navodi da boluje od AIDS-a, a umire od upale pluća izazvane AIDS-om dan poslije i njegova smrt značila je i kraj Queena.
 
[[Datoteka:Picswiss VD-45-06.jpg|mini|Statua [[Freddie Mercury|Freddija Mercurya]] u [[Montreux]]-u koja se također nalazi i na coveru albuma ''[[Made in Heaven]]'' (1995).]]
 
Nakon toga preostali članovi sastava su odlučili ponovno izdati njihov najpoznatiji singl "[[Bohemian Rhapsody]]" zajedno s oproštajnom pjesmom Mercuryja s albuma ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'' "These Are the Days of Our Lives" kao dvostruki singl koji je postao još jedan britanski božićni broj 1 hit. Pola godine poslije toga, nakon raznih nagrada i priznanja, May, Taylor i Deacon su u čast svom pjevaču i frontmanu odlučili organizirati koncert pod nazivom [[Freddie Mercury Tribute Concert]] u travnju [[1992.]] na londonskom stadionu Wembley. Bili su pozvani mnogi glazbenici prijatelji sastava koji su zajedno s preostalom trojicom članova Queena izveli pjesme iz kataloga sastava i cijeli koncert je bio veliki spektakl. Sva zarada od ulaznica išla je u dobrotvorne svrhe, u organizaciju za borbu protiv [[AIDS]]-a Mercury Phoenix Trust. Koncert je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći dobrotvorni [[rock]] koncert i smatra se jednim od najvećih koncerata ikad održanim. [[Brian May]] se posvetio samostalnoj karijeri i napokon izdao svoj prvi samostalni album, hvaljeni i uspješni ''[[Back To The Light]]'', te je oformio svoj vlastiti sastav i krenuo na turneju. [[1993.]] godine izdao je i koncertni album s turneje ''[[Live At Brixton Academy]]''. [[Roger Taylor]] je raspustio svoj sastav i [[1994.]] godine izdao svoj treći samostalni album ''[[Happiness?]]'', s kojim je isto postigao uspjeh i krenuo na europsku turneju. Treći član sastava, [[John Deacon]], se odlučio za mirovinu. [[1995.]] godine Queen je dovršio album, započet još 1991. kojega su simbolično nazvali ''[[Made in Heaven]]'', po istoimenoj pjesmi Freddija Mercuryja i koji je postao britanski broj jedan odmah po izlasku. Na njemu su se osim nekoliko pjesama nastalih za vrijeme snimanja albuma ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'', našle još i nove verzije pjesama s nekih samostalnih albuma članova sastava, poput Freddijeve "Made in Heaven" i "I Was Born To Love You", Rogerova "Heaven For Everyone", koju je bio snimio za [[The Cross]], te Brianova "Too Much Love Will Kill You". Bio je to i posljednji album kojeg je sastav Queen pod tim imenom snimio. [[Brian May]] ponovno se vratio samostalnoj karijeri, isto kao i [[Roger Taylor]]. Obojica su [[1998.]] godine izdali samostalne albume, ali nisu ponovili uspjeh svojih prethodnih izdanja. U međuvremenu sastav se još jednom okupio kako bi snimili pjesmu "No One But You (Only The Good Die Young)", posvećenu svom preminulom pjevaču, koju je napisao [[Brian May]] i koju su objavili na kompilaciji svojih rockerskih hitova i standarda ''[[Queen Rocks]]''. Također, nastupili su jedanput i uživo u [[Pariz]]u [[1997.]] godine, s [[Elton John|Eltonom Johnom]] i izveli pjesmu "[[The Show Must Go On]]". Spomenuti nastup je bio i posljednji za Johna Deacona, koji se vratio svom mirnom i povučenom životu. Izvedba pjesme se našla na kompilaciji ''[[Greatest Hits III (Queen)|Greatest Hits III]] iz [[1999.]] godine, zajedno s drugim pjesmama izvedenim s drugim izvođačima, manjim hitovima sastava iz osamdesetih, te samostalnim hitovima članova Queena.
 
== Članovi ==