Inačica od 23. siječnja 2020. u 22:34 uredi Zeljko (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji 295.037 edits m uklonjena promjena suradnika 31.45.230.134 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Djstkbf Oznaka: brzo uklanjanje ← Starija izmjena		Inačica od 26. siječnja 2020. u 20:14 uredi ukloni ovu izmjenu 213.149.62.223 (razgovor) →‎Kratka povijest Reda Novija izmjena →
Redak 19: Tome je prethodio boravak oca Generala Ivana Krstitelja Rossija u Ávili [[1567.]], kojom prigodom ga je mjesni [[biskup]] don Alvaro de Mendoza zamolio da dadne dozvolu za osnutak prema prvotnom Karmelskom Pravilu obnovljenih muških samostana u biskupiji. [[Sveta Terezija Avilska\|Sveta Terezija Avilska]] nigdje ne izjavljuje da ga je i ona isto pitala, ali ideja i molba su zacijelo krenuli od nje. O. General htjede dati dozvolu, ali se bojao negativne reakcije u redu pa je stoga odložio pitanje osnutka radi mira u Redu (usp. Osnuci 2,4). ~~Još~~Poslije ~~je bilo potrebno dobiti dozvolu aktualnog i prethodnog provincijala. Tu je~~ne biskup posredovao i obojica su pristali. Ali sv. Tereziji punoj dobrih želja i dozvola nedostajalo je ono glavno: pronaći redovnike koji bi bili voljni započeti takvu obnovu karmelskog života. Nedostajalo joj je i mjesto gdje bi se započelo to i ostvarivati. Budući da joj se sve činilo mogućim, krenula je u potragu za braćom i kućom, i našla oboje.▼ Poslije nekoliko dana, Terezija je ponovno pokrenula pitanje osnutka braće koja bi se ravnala po istom Pravilu, te se preporučila Gospodinu i ocu Generalu napisala jedno pismo „moleći ga najbolje što sam umjela.“ U pismu mu je prikazala veliku korist koju bi time učinio za svoje služenje Našoj Gospi, što je bila slaba točka oca Generala – služenje Našoj Gospi, te se sv. Terezija nije ustručavala poslije izjaviti da ga je „sigurno Gospa nagovorila“, jer je General – koji se tada već nalazio u [[Barcelona\|Barceloni]] – odgovorio potvrdno sv. Tereziji dajući joj dozvolu za osnutak dvaju „muških“ samostana. Nadnevak pisma je 10. kolovoza [[1567.]]. ▲Još je bilo potrebno dobiti dozvolu aktualnog i prethodnog provincijala. Tu je biskup posredovao i obojica su pristali. Ali sv. Tereziji punoj dobrih želja i dozvola nedostajalo je ono glavno: pronaći redovnike koji bi bili voljni započeti takvu obnovu karmelskog života. Nedostajalo joj je i mjesto gdje bi se započelo to i ostvarivati. Budući da joj se sve činilo mogućim, krenula je u potragu za braćom i kućom, i našla oboje. Otišavši za [[Velika Gospa\|Veliku Gospu]] na osnutak u [[Medina del Campo\|Medinu del Campo]] [[1567.]] još nije znala što joj je činiti. Tada joj je tamošnji prior o. Antonio de Heredia potajice priopćio svoju raspoloživost „i obećao mi da će biti prvi.“ Sv. Terezija je pomalo u šali uzela njegovu ponudu, i rekla mu „neka se vježba u stvarima koje želi obećati“ (Osnuci 3,16). Malo potom, susrela se s [[Ivan od Križa\|bratom Ivanom od sv. Matije]], koji je netom nakon Mlade mise već mislio prijeći kartuzijancima, i kojega je pridobila za svoj projekt na koji je on pristao pod uvjetom da ne morao dugo čekati (usp. Osnuci 3,17).

Karmelićani: razlika između inačica