Karmelićani: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 213.149.62.223 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Zeljko
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 19:
Tome je prethodio boravak oca Generala Ivana Krstitelja Rossija u Ávili [[1567.]], kojom prigodom ga je mjesni [[biskup]] don Alvaro de Mendoza zamolio da dadne dozvolu za osnutak prema prvotnom Karmelskom Pravilu obnovljenih muških samostana u biskupiji. [[Sveta Terezija Avilska|Sveta Terezija Avilska]] nigdje ne izjavljuje da ga je i ona isto pitala, ali ideja i molba su zacijelo krenuli od nje. O. General htjede dati dozvolu, ali se bojao negativne reakcije u redu pa je stoga odložio pitanje osnutka radi mira u Redu (usp. Osnuci 2,4).
 
Poslije nekoliko dana, Terezija je ponovno pokrenula pitanje osnutka braće koja bi se ravnala po istom Pravilu, te se preporučila Gospodinu i ocu Generalu napisala jedno pismo „moleći ga najbolje što sam umjela.“ U pismu mu je prikazala veliku korist koju bi time učinio za svoje služenje Našoj Gospi, što je bila slaba točka oca Generala – služenje Našoj Gospi, te se sv. Terezija nije ustručavala poslije izjaviti da ga je „sigurno Gospa nagovorila“, jer je General – koji se tada već nalazio u [[Barcelona|Barceloni]] – odgovorio potvrdno sv. Tereziji dajući joj dozvolu za osnutak dvaju „muških“ samostana. Nadnevak pisma je 10. kolovoza [[1567.]].
P
 
Još je bilo potrebno dobiti dozvolu aktualnog i prethodnog provincijala. Tu je biskup posredovao i obojica su pristali. Ali sv. Tereziji punoj dobrih želja i dozvola nedostajalo je ono glavno: pronaći redovnike koji bi bili voljni započeti takvu obnovu karmelskog života. Nedostajalo joj je i mjesto gdje bi se započelo to i ostvarivati. Budući da joj se sve činilo mogućim, krenula je u potragu za braćom i kućom, i našla oboje.
 
Otišavši za [[Velika Gospa|Veliku Gospu]] na osnutak u [[Medina del Campo|Medinu del Campo]] [[1567.]] još nije znala što joj je činiti. Tada joj je tamošnji prior o. Antonio de Heredia potajice priopćio svoju raspoloživost „i obećao mi da će biti prvi.“ Sv. Terezija je pomalo u šali uzela njegovu ponudu, i rekla mu „neka se vježba u stvarima koje želi obećati“ (Osnuci 3,16). Malo potom, susrela se s [[Ivan od Križa|bratom Ivanom od sv. Matije]], koji je netom nakon Mlade mise već mislio prijeći kartuzijancima, i kojega je pridobila za svoj projekt na koji je on pristao pod uvjetom da ne morao dugo čekati (usp. Osnuci 3,17).
 
Našavši braću, još je preostalo naći kuću. Izvjesni plemić iz Avile ponudio je sv. Tereziji kuću koju je posjedovao u nekom malom i pustom mjestu. Sv. Terezija se potrudila otići pogledati ponuđeno mjesto u lipnju [[1568.]], i nakon puta teškog zbog velike vrućine, stigla tamo s još jednom sestrom i čuvenim Julijanom Avilskim. Uvidjevši malenost i trošnost ponuđenoga, vratila se u Medinu i izložila viđeno o. Antoniju i o. Ivanu, koji su vrlo rado prihvatili oskudne uvjete smještaja. O. Ivana je potom sv. Terezija povela preko ljeta sa sobom na osnutak u [[Valladolid]] gdje ga je pobliže uputila u to što namjerava s tim novim djelom.
 
O. Ivan stiže u Duruelo početkom [[listopad]]a, te u suradnji s jednim tesarom namješta kuću za redovničko stanovanje. Vrlo brzo su završili s uređivanjem „jer nije bilo novaca, iako se namjeravalo mnogo toga učiniti“ (Osnuci 14,2), te se započelo s „bosonogim“ životom 28. studenoga [[1568.]] s Antonijem od Isusa i Ivanom od Križa, te još dvojicom kandidata.
 
Sv. Terezija ih je nakon nekoliko mjeseci u [[Korizma|korizmi]] [[1569.]] obišla, kad je bila na putu za osnutak u [[Toledo|Toledu]]. Svoja zapažanja i dojmove o tom susretu ostavila je u 14. poglavlju Knjige osnutaka. Ubrzo potom, zbog iznimno loših uvjeta života u Duruelu, osnutak je u lipnju [[1570.]] preseljen u nedaleko mjesto Mancera de Abajo, ali karmelićani nisu nikad zaboravili „betlehemsku štalicu“ (Osnuci 14,6) iz Duruela, i s nostalgijom su to mjesto i kasnije posjećivali.
 
Na tom je mjestu poslije više godina sagrađena jedna kapelica, a [[1637.]] čak i novi [[samostan]], koji je međutim u potpunosti uništen nakon antiklerikalnih zakona u Španjolskoj [[1835.]] godine. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], 20. srpnja [[1947.]], na tom području je uspostavljen novi samostan bosonogih karmelićanki, koje, po želji [[Marija Maravillas od Isusa|svete Marije Maravillas od Isusa]], nastavljaju uspomenu na Ivana od Križa u tamošnjoj samoći.
 
Red se odlikuje velikim štovanjem Blažene Djevice Marije pod čijom zaštitom živi i djeluje od početka. Iako je prelaskom iz [[Palestina|Palestine]] u [[Europa|Europu]] Red izgubio svoju monašku dimenziju, mnoge provincije u Zapadnoj Europi i danas imaju po jedan samostan koji se naziva "pustinja", a u kojem karmelićani žive intenzivnijim molitvenim životom (zajednička liturgija časova i osobno razmatranje), u većoj povučenosti od svijeta.
 
== Karmelićani u Hrvatskoj ==