Plin: razlika između inačica

U gospodarskim djelatnostima plinovi služe kao plinovita [[goriva]] ili takozvani tehnički plinovi. Plinovita goriva mogu biti prirodna ([[prirodni plin]]) ili prerađena (oplemenjena, umjetna). Prerađena plinovita goriva dobivaju se na različite načine, obično preradbom čvrstih i kapljevitih prirodnih goriva, a po svojem su sastavu elementarna (na primjer [[vodik]]) ili u obliku pojedinih kemijskih spojeva (na primjer [[metan]]), ili su pak različite smjese plinova ([[vodik]]a, plinovitih [[Ugljikovodici|ugljikovodika]], [[Ugljikov(II) oksid|ugljikova monoksida]], [[Ugljikov(IV) oksid|ugljikova dioksida]], [[kisik]]a, [[dušik]]a i drugih). Među njima su najvažniji za tržište loživi plin (smjesa [[propan]]/[[butan]]) i [[bioplin]], a od manje su važnosti [[Destilacija|destilacijski]] plinovi ([[koks]]ni, švelni i [[drvni plin]]) i generatorski plinovi (generatorski, vodeni i miješani plin). U tehničke se plinove ubrajaju: [[kisik]], [[dušik]], [[vodik]], [[helij]], [[argon]], ugljikov dioksid, [[amonijak]], [[acetilen]], [[Dušikov(I) oksid|dušikov(I) oksid]], poznat i kao oksidul (N₂O) i drugi. Kemijska i fizikalna svojstva tehničkih plinova omogućuju njihove mnogobrojne primjene u mnogim gospodarskim područjima, na primjer u pripremi pitke i procesne vode, obradi otpadnih voda, metalurgiji, kemijskoj i prehrambenoj industriji, biotehnologiji, medicini, farmaciji i drugo.Ide gas!