Josip Prudeus: razlika između inačica

'''Josip Prudeus''' ([[Samobor]], [[21. ožujka]] [[književnost u 1944.|1944.]]<ref name=Benčik/> - [[25. siječnja]] [[književnost u 2020.|2020.]]), hrvatski književnik, [[dječja književnost|dječji pisac]], [[pjesnik]], po struci [[učitelj]] [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] i povijesti, tiskovni i radijski [[novinar]], promidžbeni djelatnik (televizijski spotovi),<ref name=DHK>[http://dhk.hr/novosti/detaljnije/preminuo-josip-prudeus Društvo hrvatskih književnika] ''Preminuo Josip Prudeus'' 27. siječnja 2020. (pristupljeno 28. siječnja 2020.)</ref> filmski scenarist. Autor je imena “Vatreni” za [[hrvatska nogometna reprezentacija|hrvatsku nogometnu reprezentaciju]].<ref name=Benčik>[https://www.braniteljski-portal.com/foto-video-otisao-je-ucitelj-pjesnik-veliki-covjek-i-prijatelj-autor-imena-vatreni-josip-prudeus Braniteljski portal] [[Lili Benčik]]: ''(FOTO VIDEO) Otišao je učitelj, pjesnik, veliki čovjek i prijatelj, autor imena Vatreni- Josip Prudeus'' 26. siječnja 2020. (pristupljeno 28. siječnja 2020.)</ref>

Rodio se u Samoboru od oca Ivana i majke Milke rođene Runtas. Osnovnu školu, gimnaziju pohađao je u Slavonskom Brodu. Diplomirao na [[Pedagoška akademija u Slavonskom Brodu|Pedagoškoj akademiji]], također u Brodu (Tin Ujević i njegova lirika), te stručni ispit (Motivi djetinjstva u lirici [[Dragutin Tadijanović|Dragutina Tadijanovića]]).<ref name=Benčik/> Učiteljevao u Slavonskom Brodu, Sibinju Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu i Samoboru. Radio je kao novinar na [[Radio Samobor]]u, bio voditeljem Centra za kulturu pri NS, te bio prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru. Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije [[Vrazova Ljubica]] (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja. Bio je utemeljiteljem i prvim urednikom programa za djecu i mladež [[Hrvatski katolički radio|Hrvatskog katoličkog radija]]. Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva - škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine. Odlukom Ministarstva prosvjete RH imenovan bio je imenovan glavnim koordinatorom rada [[Novigradsko proljeće|Novigradskog proljeća]]. Tijekom rata, sudionikom Škole mira u Mrkoplju). Novinarstvom se bavio od 1968. godine. Članke je objavio u Vjesniku, Večernjem listu, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu, Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani, [[Hrvatski književni list|Hrvatskome književnom listu]] (1966.), [[Hrvatski tjednik|Hrvatskom tjedniku]] (1971.) i [[Hrvatsko slovo|Hrvatskom slovu]]. Za djecu je pisao i objavljivao radove od 1965. god. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu te na radijskim postajama Zagreb, Sljeme, HKR, Sarajevo. Radovima je zastupljen u hrvatskim [[udžbenik|udžbenicima]]; [[čitanka]]ma, [[pjevanka]]ma ili radnim bilježnicama. Autor je predložaka za 4 hrvatske mise koje uglazbiše mo. [[Josip Degl'Ivellio]], [[Željko Bradić]] i [[Alan Kljajić]], libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu ''[[Samo san]]'' (uglazbio [[Alan Klajić]]); [[pasionsko skazanje|pasionskog skazanja]] Dizma i Gesta. Napisao je pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a skladali su ih, između ostalih, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš. Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine televizijskih spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena; Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona, Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, „[[Kad je piješ osjećaš se bolje]]“ televizijska reklama za [[Jamnička kiselica|Jamničku kiselicu]] za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu.<ref name=DHK/> U vrijeme [[Hrvatsko proljeće|hrvatskoga proljeća]] suđen na [[Montirani politički sudski postupak|montiranom]] političkom procesu u Požegi kao član Ogranka [[Matica hrvatska|Matice Hrvatske]] u Sl. Brodu. S biskupom [[Marko Culej|Markom Culejem]] vodio akciju za svećenička zvanja, utemeljio i pokrenuo list “FRAMIN” Hrv.franj.provincije, napisao knjigu uspomena na 96 pokojnih franjevaca iz [[Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda|HFP sv. Ćirila i Metoda]]; deset je godina pseudonimom Tribus objavljivao u [[Mali Koncil|Maku]] priče za djecu (cca 100), za samoborske crkve napisao ( uglazbio Ž.Bradić ) dvije pjesme o sv. Martinu, ( uglazbio Željko Bradić), Gospi Okićkoj ( uglazbio [[Juraj Župančić]]), napisao pjesmu S Papom Kristu po Mariji ( praizvedba u M. Bistrici Papinom dolasku, višetjedne izvedbe u glazbenim televizijskim spotovima.<ref name=Benčik/>