'''Delirium tremens''' je akutna epizoda deliriuma; DT je psihosindrom organske naravi i najčešća je [[psihoza]] u [[alkoholizam|alkoholičara]]. Delirium tremens nastaje nekoliko dana nakon obično nagle apstinencije od [[alkohol]]a, međutim može se javiti i nakon kirurških zahvata, [[infekcija]], tjelesnih i psihičkih [[trauma]]. Za vrijeme DT-a mogu se javiti [[halucinacija|halucinacije]], opća [[dezorijentiranost]] u vremenu i prostoru, [[strah]]ovi i opća smetenost odnosno [[kvantitativni poremećaj svijesti]], i [[nemir]]. Užasavajuće [[halucinacije]] su najčešće vidnog karatkerakaraktera, malene (gmižuće) životinjice ili insektikukci koji plaze po koži i slično. Bolesnik pati i od opće slabosti uz [[tremor]], javlja se obilno [[znojenje]] što može dovesti do [[dehidracija|dehidracije]] i poremećaja [[elektroliti|elektrolitne]] ravnoteže u organizmu. [[Govor]] i [[tok misli]] su inkoherentni. Nakon par dana delirija[[delirij]]a, bolesnik pada u [[duboki san|duboki]] [[san]] iz kojeg se budi s neznatnim tegobama često [[amnezija|amnestičan]] za većinu događaja.
U bolesnika se javlja i [[nesanica]], mogu biti skloni agresivnosti[[agresivnost]]i, česti su i [[epileptički napadi]]
== Terapija ==
Liječenje deliriuma tremensa se provodi uz hospitalizaciju, uzimanje vitamina iz [[B-kompleks|B skupine]], najviše [[Vitamin B1]], [[Vitamin B6|B6]] i [[Vitamin B12|B12]], a pacijentu se može davati i [[glukoza]] po potrebi. Osim toga vrlo često se daju [[benzodiazepini]] kao što je [[diazepam]] ili [[lorazepam]]; u vrlo rijetkim slučajevima se daju i slabi antispihotici[[antipsihotici]] kao što je to [[haloperidol]]. Ako se DT ne liječi, po statistici, stopa smrtnosti iznosi 20%.
