Heliosfera: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 2 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci
Redak 1:
[[Datoteka:Solarmap.png|mini|desno|350 px|Dijagram pokazuje vanjske granice heliosfere, Ortov oblak i Alfa Centauri, u logaritamskoj skali. ([[NASA]], 1999.) <ref>[http://interstellar.jpl.nasa.gov/interstellar/probe/introduction/scale.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080124074151/http://interstellar.jpl.nasa.gov/interstellar/probe/introduction/scale.html |date=24. Siječanjsiječnja 2008. }} NASA, 1999</ref>]]
[[Datoteka:52706main hstorion lg.jpg|mini|desno|250 px|LL Ori pramčani udar u Orionovoj maglici ([[Messier 42]])]]
'''Heliosfera''' je balon vruće magnetične [[plazma|plazme]], koji nastaje djelovanjem [[Sunčev vjetar|Sunčevog vjetra]] u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] i štiti nas od štetnog svemirskog [[Kozmičke zrake|kozmičkog zračenja]]. Sunčev vjetar putuje brzinom od 750 &nbsp;km/s u početku, da bi na kraju potpuno usporio, što se naziva [[krajnji udarni val]] (engl. ''termination shock''), sve do heliopauze, gdje postoji tlačna ravnoteža između Sunčevog vjetra i [[Međuzvjezdana tvar|međuzvjezdane tvari]]. Nakon heliopauze dolazi pramčani udar (engl. ''bow shock''), a predstavlja djelovanje međuzvjezdane tvari prema [[Sunce|Suncu]]. <ref> Dr. David H. Hathaway: "The Solar Wind", publisher=NASA [http://solarscience.msfc.nasa.gov/SolarWind.shtml], 2007.</ref> <ref>Robert Roy Britt: "A Glowing Discovery at the Forefront of Our Plunge Through Space", publisher=SPACE.com, 2000. [https://web.archive.org/web/20010111053400/http://www.space.com/scienceastronomy/solarsystem/heliosphere_shock_000315.html]</ref>
 
==Sunčev vjetar==
{{Glavni|Sunčev vjetar}}
 
Sunčev ili solarni vjetar je struja [[Električni naboj|električki nabijenih]] čestica koje su izbačene iz [[korona|gornje atmosfere Sunca]]. Uglavnom se sastoje od [[elektron]]a i [[proton]]a, čija je energija između 10 i 100 k[[Elektronvolt|eV]]. Njihova temperature se mijenja, kao i brzina s vremenom. Te čestice mogu izbjeći Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]] i zbog visoke temperature u [[korona|koroni]]. On stvara i [[Geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], koje mogu ometati električnu mrežu na Zemlji, [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i rep [[komet]]a koji sadrži plazmu i uvijek je u smjeru od [[Sunce|Sunca]]. <ref> Lallement R., Quémerais E., Bertaux J. L., Ferron S., Koutroumpa D., Pellinen R.: "Deflection of the Interstellar Neutral Hydrogen Flow Across the Heliospheric Interface". [http://sci.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=36805], journal=Science, 2005.</ref>
 
Budući da Sunce rotira oko svoje osi za otprilike 27 dana, magnetsko polje koje prenosi Sunčev vjetar je zavijeno u spiralu.
 
==Vanjske granice heliosfere==
Sunčev vjetar putuje nadzvučnom brzinom duž Sunčevog sustava, da bi negdje iza [[Neptun]]a ta brzina pala ispod brzine zvuka, što se naziva krajnji udarni val (engl. ''termination shock''). Vjeruje se da je ta granica 75 do 90 [[Astronomska jedinica|astronomskih jedinica]]. Brzina zvuka u međuzvjezdanoj tvari je oko 100 k[[metar|m]]/[[sekunda|s]]. <ref> Nemiroff R., Bonnell J.: [http://antwrp.gsfc.nasa.gov/apod/ap020624.html] "The Sun's Heliosphere & Heliopause", publisher =Astronomy Picture of the Day, 2007.</ref>
 
[[Datoteka:Interplanetary magnetic field.svg|mini|desno|Međuplanetno magnetsko polje. Šematski prikaz silnica magnetskog polja, strujanja Sunčeva vjetra i [[heliosferni tekući sloj|heliosfernog tekućeg sloja]].]]
 
Prema mjerenjima vjeruje se da je svemirska letjelica [[Voyager 1]] prešla granicu udarnog vala u prosincu 2004., na 94 AJ od Sunca. Svemirska letjelica [[Voyager 2]] je počela bilježiti povratne čestice negdje na 76 AJ od Sunca, u maju 2006. To navodi da heliosfera ima nepravilan oblik, koji ovisi o [[Sunčev ciklus|Sunčevom ciklusu]], pa je vjerojatno zbog toga nastala ta razlika. <ref> [http://web.mit.edu/newsoffice/2007/voyager-1210.html] "MIT instrument finds surprises at solar system's edge", publisher=Massachusetts Institute of Technology, 2007.</ref> <ref> Ker Than: "Voyager II detects solar system's edge", publisher=CNN, 2006. [http://www.cnn.com/2006/TECH/space/05/23/voyager.2/index.html] 2007.</ref>
 
Nakon udarnog vala dolazi do područja Sunčeve ravnice (engl. ''heliosheath'') gdje Sunčev vjetar postaje sporiji, sabija se i dolazi do [[turbulencija]] sa međuzvjezdanom tvari. To područje je negdje od 80 do 100 AJ od Sunca i sliči repu komete. Svemirska letjelica Voyager 1 je stigla u to područje pri kraju 2010. <ref> Pontus Brandt: "Imaging of the Heliospheric Boundary", publisher=Lunar and Planetary Institute, 2007., [http://www.lpi.usra.edu/meetings/LEA/whitepapers/Brandt_whitepaper_heliospheric_imaging.pdf]</ref> <ref> Jonathan Amos: [http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-11988466] "Voyager near Solar Systems edge", 2010.</ref> <ref> "NASA's Voyager 1 Spacecraft Nearing Edge of the Solar System", [http://www.space.com/] Space.Com web site, 2010. [http://www.space.com/scienceastronomy/nasa-voyager-1-leaving-solar-system-101213.html]</ref>
 
'''[[Heliopauza]]''' je granica heliosfere, gdje je Sunčev vjetar zaustavljen djelovanjem međuzvjezdane tvari. Vjeruje se da će svemirska letjelica Voyager 1 stići u to područje 2014, što će se otkriti naglim padom temperature. <ref>[http://ibex.swri.edu/ Dave McComas: "IBEX Principal Investigator" at [http://ibex.swri.edu/]</ref>
 
Nakon heliopauze vjeruje se da postoji [[područje pramčanog udara]] (engl. ''bow shock''), gdje [[međuzvjezdana tvar]] putuje nadzvučnom brzinom i udara u Sunčev vjetar. Slična pojava je viđena sa [[Galex]] teleskopa u [[Kit (zviježđe)|zviježdu Kit]] ([[Crveni div|crvena divovska]] zvijezda Mira).