Europska svemirska agencija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0 |
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 1:
[[Datoteka:ESA LOGO.svg|desno|260px]]
'''Europska svemirska agencija''' ('''ESA''') osnovana je [[20. ožujka]] [[1964.]] godine. Prvi satelit je lansiran 1975. godine. To je bio satelit [[Cos-B]], a nosio je modul za mjerenje [[gama zračenje|gama zračenja]] visokih energija iz svemira. Najmanja raketa u današnjoj floti je [[Vega]] koja može ponijeti do 1,5 tona u 700
Tijekom devedesetih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]] ESA se je nametnula kao lider na tržištu komercijalnih svemirskih letova, dok zadnjih godina preuzima bitnu ulogu i u istraživanju [[Svemir]]a.
Redak 61:
== Odnos ESA i EU ==
Europska svemirska agencija se ne nalazi unutar struktura [[EU]]-a, premda obje organizacije imaju zajedničke ciljeve. Također neke zemlje nečlanice [[EU]] su članice ESA-e
==Povijest==
Redak 70:
[[Datoteka:Cassini assembly.jpg|mini|desno|250px|Sklapanje svemirske letjelice [[Cassini-Huygens]].]]
Razvoj [[Europa|europskog]] lansirnog vozila ima dugu i mukotrpnu povijest. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], jedine zemlje u Europi sposobne za pokretanje programa balističkih projektila bile su [[Velika Britanija]] i [[Francuska]]. Kada je lansiran "[[Sputnjik]]", ove su zemlje odmah pokrenule svoje nacionalne programe, nadajući se da će postepeno postići pristup u [[svemir]]. Financijski razlozi odveli su glavne europske države do razmatranja partnerstva, istodobno se ne odričući vlastitih nacionalnih ambicija.
Britanci su, koristeći suborbitalnu atmosfersku (sounding) raketu "Skylark" (kao prvi stupanj na kruto gorivo) i svoj projektil "Black Knight" (kao dva gornja stupnja na tekuće gorivo), razvili lagano lansirno vozilo "Black Arrow" i pomoću njega, iz [[Australija|australske]] baze u Woomeri početkom 1970-tih, lansirali dva [[satelit]]a. Francuzi su proizveli seriju eksperimentalnih projektila (Rubis, Topaze, Emeraude) koji su doveli do razvoja trostupanjskog lansirnog vozila "Diamant". Prvi stupanj koristio je tekuće gorivo, dok ostala dva gornja stupnja kruto. U razdoblju od 1962. do 1975. obavljeno je 12 lansiranja, prvo iz baze u Hammaguiru ([[Alžir]]), a potom iz baze u Kourou ([[Francuska Gvajana]]).
Redak 92:
{{glavni|Ariane (raketa)}}
Ariane program rezultirao je prvim lansiranjem "Ariane 1" rakete u 1979., nastavljen lansiranjem "Ariane 2" i Ariane 3" 1984., "Ariane 4" u 1988. i konačno prvim testnim letom potpuno nove "Ariane 5" rakete 1996. Ekonomska situacija za njihov razvoj u to je vrijeme bila vrlo povoljna, budući da je SAD odabrao ekskluzivni razvoj svog [[Space Shuttle
Program razvoja "Ariane 5" rakete pokrenut je 1985., a nakon završnih testiranja raketa je u redovnu službu uvedena 1999. Raketa "Ariane 5" je veliko lansirno vozilo, bitno drugačijeg dizajna od ranijih verzija Ariane raketa. Sastoji se od prvog kriogeničkog stupnja, poduprtog s dva velika boostera na kruto gorivo i orbitalnog drugog stupnja na tekuće gorivo. Prvotno je bila namijenjena lansiranju europskog space shuttlea Hermes, koji je Europi između ostalog trebao omogućiti neovisan pristup [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodnoj svemirskoj postaji]] (ISS). No, 2000. je odlučeno da će taj posao do 2014. obavljati ATV ([[Engleski jezik|engl]]. ''Automated Transfer Vehicle''), transportna vozila bez ljudske posade. Također je odlučeno da će "Ariane 4" raketa biti povučena iz službe 2003., te da će "Ariane 5" obavljati sva buduća lansiranja težih tereta. Kako bi se održao položaj na tržištu i kako bi bila prikladnija za buduće terete, planirana su daljnja usavršavanja "Ariane 5" rakete (Versatile, ESC-A i ESCB), s ciljem da se u kraćem roku dobije kapacitet lansiranja od 12 [[tona]] tereta u geostacionarnu orbitu (GTO). Na dugoročnijem planu, cilj je do 2010. povećati taj kapacitet na 15 tona i/ili smanjiti troškove lansiranja za 30 %.
Redak 98:
Na dugoročnom planu započet je program koji se bavi pitanjima budućih lansirnih vozila ili FLTP (engl. ''Future Launcher Technology Programme''), pri čemu je jedna od glavnih težnji smanjivanje troškova podizanja tereta u orbitu. Posebna pažnja u tom smislu posvećena je usporedbi različitih koncepata reupotrebljivih i klasičnih lansirnih vozila, istraživanju i razvoju novih tehnologija, te razvoju svemirskog vozila sa ljudskom posadom (CRV) radi pristupa ISS-u.
Također, odlučeno je da bi buduće izvedenice "Ariane 5" raketa, trebale biti dopunjene malim i srednje velikim lansirnim vozilima proizvedenim u Europi. Kao malo lansirno vozilo ESA je službeno odabrala "Vega" raketu, koja kao prvi stupanj koristi adaptiranu i skraćenu verziju jednog Ariane 5 boostera. Do konačnog ulaska u službu njezinu će zadaću privremeno obavljati rusko lansirno vozilo "Rockot", lansirano iz ruske svemirske baze [[Pljeseck]]. Što se tiče lansirnog vozila srednje veličine u tu je svrhu također predložena kombinacija pojedinih adaptiranih dijelova Ariane 5 rakete, no tu zadaću već vrlo dobro obavlja ruski "[[Sojuz]]", pa izgledi za to nisu veliki.
Europska svemirska agencija (ESA) danas okuplja 22 zemalja članica, s [[Kanada|Kanadom]], [[Slovenija|Slovenskom]], [[Latvija|Latvijskom]], [[Litva|Litavskom]], [[Slovačka|Slovačkom]] i [[Bugarska|Bugarskom]] ima potpisan sporazum o suradnji, a sve čvršće surađuje i s [[Europska unija|Europskom unijom]] (EU). Glavno sjedište organizacije je u [[Pariz]]u, a pojedini specijalizirani centri i poduzeća nalaze se širom Europe, što ovisi i o doprinosu pojedine zemlje budžetu ESA-e. Zemlje članice i partnerske zemlje dio svog proračuna alociraju ESA-i, a drugi dio koriste za vođenje svojih nacionalnih programa. Najviši proračun ima Francuska svemirska agencija (CNES), potom Njemačka (DLR), Italija (ASI) i Velika Britanija (BNSC), dok najniži budžet imaju agencije novih partnerskih zemalja u tranziciji <ref>
Europska svemirska agencija (ESA) je, samostalno ili u kooperaciji, provela ili planira provesti niz misija u području istraživanja svemira i Sunčevog sustava (COS-B, GEOS 1 i 2, ISEE-2, IUE, Exosat, Ulysses, HST, [[SOHO]], Newton XMM, Cluster 2, [[INTEGRAL|Integral]], [[Cassini-Huygens]], [[Smart 1]], [[Rosetta (svemirska letjelica)|Rosetta]] i dr.), svemirskih letova i istraživanja sa ljudskom posadom (Space Shuttle, Eurolab, Sojuz, Mir, ISS), promatranju planete Zemlje (Meteosat, ERS, Envisat, Earth Explorer, Earth Watch), telekomunikacijama (OTS, ECS, Marecs, Olympus, Artemis) i satelitskoj navigaciji (Egnos, [[Galileo (svemirska letjelica)|Galileo]]). ESA aktivno sudjeluje u izgradnji Međunarodne svemirske postaje (ISS - Columbus, ATV), mikrogravitacijskim istraživanjima i transferu tehnologije.
Redak 124:
|commonscathr= Europska svemirska agencija
}}
{{Mrva-astro}}
{{Portal Europa}}
[[Kategorija:Svemirske agencije]]
[[Kategorija:
| |||