John Knox: razlika između inačica

Obrisan 1 bajt ,  prije 15 godina
bez sažetka
m (robot Dodaje: no:John Knox)
No edit summary
Studirao je u [[Glasgow]]u. Vatren pristalica reformacije postao tek (1545.), veliku ulogu u njegovom ubraćenju igrao je George Wishart (1513-1546.). On smatra [[Papa#Stav o papi u protestantskim crkvama|Isusa Krista poglavarom crkve]] i [[Ispovijed#Stav protestanata|jedinim posrednikom između Boga i čovjeka]].
 
Škotski parlament u to je vrijeme izglasao protureformacijske zakone. Spisi [[Martin Luther|Martina Luthera]] i ostalih reformatora stavljeni su izvan zakona, ipak reformatori su nastavili širiti reformaciju, Patrik Hamilton (spaljen je na lomači 1528.), kao i George Wishart 1546.).
 
Knox je isprva čuo od Wisharta o nebiblijskom karakteru papinstva, Knox je i kao student često pratio Wisharta da bi ga zaštitio od neprijatelja reformacije. na posljednjem putu Wishart ga je zamolio da se vrati riječima: "''jedan je dosta za žrtvu''".
 
[[1547]]. protestantski propovjednipropovjednik [[George Rough]] pozvao ga je da propovjeda, iznenađen pozivom, malo je okljevao, ali ne zadugo. U crkvi St. Andrews, koja je služila kao utočište progonjenim protestantima Knox je već u prvoj propovjedi kazao da je rimska crkva: "''antikrist o kome govore biblijska proročanstva''". zarobljen [[1547]]., provodio devetnaest mjeseci kao rob na Francuskim galijama, [[1449]], biva oslobođen, dolaskom ''krvave'' [[marija I. Krvava|Marije]], opet bježi na kontinet da bi izbjegao sigurnu smrt. Za Marijine strahovlade na lomači su spaljeni mnogi reformatori, redom: [[Hugh Latimer]] (1555.), [[Nicholas Ridley]] (1555.), [[John Hooper]] (1555,), [[John Philpot]] (1555.), [[John Bradford]]. (1555.) i [[Thomas Cranmer]] (1556.)., svi kao i on pristaše reformatora [[John Wycliffe|Johna Wycliffa]], čija djela on poslje i objavljuje. Silaskom ''krvave'' Marije sa vlasti, on se vraća sretan jer je našao izvjestan broj onih "''koji nisu prignuli svoja koljena pred rimskim idolima niti primili antikristov žig''". [[1556]]. odlazi u Ženevu, gdje se druži sa [[jean Calvin|Jeanom Calvinom]]. [[1559]]. vraća se u Škotsku gdje drži propovjedi sa takvom silom i uvjerenjem da su slušaći odmah očistili crkve od svih slika, kipova i oltara. Godine [[1560]]. škotski parlament izgasava "''Škotsku konfesiju vjere''", papinski autoritet nad Škotskom je ukinut, a protestantizam Kalvinovog tipa uveden je kao državna religija.
Godine [[1567]]. Londonski biskup Grindal piše u švicarsku o ''o stvarima Škotske'', i tom prilikom kazuje da je u Škotskoj "''prava Kristova vjera utvrđenja, a bezbožno papinsko praznovjerje ukinuto''". U svojoj prvoj javnoj debati iznio je više teza, neke od njih su sljedeća: "''Nijedan smrtnik ne može biti glava crkve''", "''Papa je antikrist, antikrist nije član Kristove nevidljive crkve''", "''Molitva za mrtve je uzalud''". Dopisujući se sa Lutherom iz Zuricha oni dolaze do zajedničkog zaključka da je papinstvo: "''Stvarni antikrist, sin propasti o kojem Pavao govori''". [http://whitehorsemedia.com/articles/artDetails.cfm?art=44]
 
Do svoje smrti, borio se protiv rimske crkve i odluka tridentskog koncila. prilikom njegove smrti novoizabrani regent Škotske mortonMorton, rekao je: "''Ovdje leži onaj koji se nikada nije bojao čovječjeg lica''".
 
[[Kategorija:Biografije, Škotska|John, Knox]]
Anonimni suradnik