Dioklecijanova palača: razlika između inačica

'''Dioklecijanova palača''' je [[Antika|antička]] palača [[car]]a [[Dioklecijan]]a u [[Split]]u.<ref>[http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/136-likovna-enciklopedija-jugoslavije/635-dioklecijanova-palaca Dioklecijanova palača] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160323050442/http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/136-likovna-enciklopedija-jugoslavije/635-dioklecijanova-palaca |date=23. Ožujakožujka 2016. }}, [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]], preuzeto 1. ožujka 2012.</ref> Oko [[300.]] godine podigao ju je rimski car [[Dioklecijan]] i u njoj je boravio nakon povlačenja s prijestolja (305.g.) do smrti (316.g.).

Sagrađena je u uvali [[poluotok]]a 5 &nbsp;km jugozapadno od [[Salona|Salone]], glavnoga grada [[Dalmacija (rimska provincija)|provincije Dalmacije]]. Ostatci palače danas su dio povijesne jezgre grada Splita koja je upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] još [[1979.]] godine.

Na osnovi podataka iz [[Antički Rim|rimske]] karte, poznate po srednjovjekovnom prerisu (»Tabula Peutingeriana«), u toj uvali već ranije bilo je naselje Spalatum, kojemu ostatci i veličina do danas nisu utvrđeni. Početak gradnje [[Dioklecijan]]ove palače nije točno utvrđen. Pretpostavlja se da je to bilo oko [[295]]. godine, nakon uvođenja ''[[tetrarhija|tetrarhije]]'' (vladavina četvorice).<ref>[http://www.scribd.com/matej89/d/39206811-NAstanak-Dioklecijanove-pala%C4%8De-Gra%C4%91evinar Nastanak i razvoj Dioklecijanove palače], Građevinar br. 59., preuzeto 1. ožujka 2012.</ref> Ipak, deset godina nakon te odluke, kada je Dioklecijan abdicirao [[305]]. godine, palača još nije bila dovršena, a postoje naznake da su se neki radovi odvijali dok je car boravio u njoj. Po čijoj je arhitektonskoj ideji palača izgrađena i tko su bili njeni graditelji, ne zna se.

Svojim oblikom nalikuje [[kastrum]]u - vojnom logoru. Vanjski su zidovi gotovo pravokutni, dimenzija 175-181 x 216 m, a kule na uglovima palače slijede tradiciju vojne arhitekture. Budući je palača bila udaljena od najbližeg velikog grada 6 &nbsp;km ([[Salona]]), bila je okružena bedemima. I unutrašnji raspored palače podsjeća na vojni logor - ''cardo'' i ''decumanus'', glavne okomite ulice odgovaraju glavnim logorskim ulicama ''via praetoria'' i ''via principalis''. Postojala su četiri ulaza u palaču: tri s kopnene i jedan s morske strane. Cijeli prostor palače bio je podjeljen na dva dijela, od kojih svaki s različitom namjenom. U sjevernom dijelu bile su smještene zgrade za poslugu, vojsku, skladišta i dr. U južnom, raskošnijem dijelu, koji je zbog izravnavanja sa sjevernim bio podignut nad [[Podrumi Dioklecijanove palače|zasvođenim supstrukcijama]] (tzv. podrumi palače), nalazili su se objekti namjenjeni carskoj obitelji. Ni fasade nisu bile jednake.

Palača je u tlocrtu zamišljena kao [[pravokutnik]], ali je prilagođavanje terenu, prilikom gradnje, nametnulo manja odstupanja (istok: 214,97 m, sjever: 174,74 m, jug: 181,65 m). Pročelni zidovi palače u svojim su donjim dijelovima masivni i jednostavni bez otvora, a u gornjim dijelovima rastvorni su velikim lučnim prozorima koji su jednostavni prema kopnu, tj. na zapadnom, sjevernom i istočnom pročelju, a raščlanjeni vijencima, konzolama i polustupovima na južnom pročelju prema moru. Vanjski [[zid]]ovi palače, osim zapadnog, do danas su većim dijelom dobro sačuvani.

Šesnaest [[kula]] na pročeljnim zidovima prema kopnu daju palači obilježje utvrde. Četiri kule na uglovima kvadratičnog su tlocrta. Po dvije od šest kula osmerokutnog tlocrta uokviravale su tri kopnena ulaza, šest kula pravokutnog tlocrta nalazilo se između ugaonih i osmerokutnih. Do danas su se djelomično sačuvale tri ugaone kule (osim jugozapadne) te samo ostatci osmerokutnih i pravokutnih.

Kroz kopnena vrata preko obrambenih dvorišta (propugnaculum) pristupalo se širokim ulicama (cardo i decumanus), obrubljenim trijemovima. Glavne ulice spajale su se u središtu palače, uz koje se prema jugu prostirao otvoreni prostor – [[peristil]], obrubljen stupovima s lukovima. Sakralni prostori istočno i zapadno od peristila bili su uokvireni zidovima. U istočnom prostoru do danas je sačuvana monumentalna građevina vanjskog osmerokutnog, a unutrašnjeg kružnog tlocrta, presvođena kupolom od opeke i raščlanjena iznutra dvama nizovima stupova i vijenaca, te frizom u kojem su uz nestalu središnju figuru, sačuvana poprsja [[Dioklecijan]]a i njegove supruge Priske. Građevina je s vanjske strane obrubljena trijemom (peripter), koji je do danas uglavnom sačuvan. U ranijim izvorima ta se građevina spominje kao Jupiterov hram, a u novijoj znanstvenoj literaturi kao [[splitska katedrala|Dioklecijanov mauzolej]].

Ta je građevina izvana kvadratičnog, a iznutra kružnog tlocrta, presvođena kupolom. Odatle se pristupalo u carev stan koji se u dubini od 40 m prostirao uz cijelo južno pročelje; on je tek djelomično sačuvan u gornjem katu, ali su skoro potpuno sačuvane njegove prizemne, prevođene supstrukcije koje su ga izravno nosile, pa se s obzirom na podudarnost gornjeg i donjeg tlocrta može sagledati cjeloviti raspored i izgled gornjih prostora. Na zapadnoj strani gornjega kata sačuvani su ostatci dvorane s kupolom i dviju dvorana s apsidama, a na istočnoj strani dijelovi osmerokutne blagovaonice (triklinij) s tri dvorane križnog tlocrta. Zid zapadne križne dvorane sačuvao se u punoj visini. [[Dioklecijan]]ov stan međusobno je povezivala duga prostorija uz južno pročelje (kriptoportik) iz koje je kroz 42 prozora i 3 lođe bio otvoren pogled prema moru. Sjeverno od careva stana nedavno su pronađene dvije kupelji, jedna uz zapadne, a druga uz istočne dvorane. U sjevernom dijelu palače nalazile su se dvije zgrade, obrubljene glavnim i obodnim ulicama usporednim s vanjskim zidovima. Na nekoliko mjesta u palači pronađeni su dijelovi prvobitnog sustava kanalizacije. Vodovod u dužini od 9 &nbsp;km opskrbljivao je palaču pitkom vodom, a njegov veći dio je i danas u uporabi.

Od [[7. stoljeće|7. stoljeća]] palača živi kao grad [[Split]], koji se već od ranog srednjeg vijeka širi prema zapadu i u više navrata zatvara zidovima. Adaptacije sakralnih objekata palače u [[splitska katedrala|splitsku katedralu]] i [[splitska krstionica|krstionicu]], predromaničke crkvice sv. Martina i Gospe od zvonika, predromaničke, romaničke, gotičke, renesansne i druge građevine, svjedoci su neprekidnog života grada i nastanka novih kvaliteta, koji sa sačuvanim dijelovima Dioklecijanove palače čine cjelinu najvećih vrijednosti graditeljskog nasljeđa.