Bernoullijeva jednadžba: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
opis slike
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci
Redak 7:
:<math> \tfrac12\, \cdot \rho\, \cdot v^2\, +\, \rho\, \cdot g\, \cdot h\, +\, p\, =\, \text{konstanta}\, </math>
 
ima istu vrijednost posvuda u fluidu koji struji vodoravno, gdje je ''p'' [[tlak]], ''ρ'' [[gustoća]] i ''v'' [[brzina]] fluida u nekoj točki, a ''h'' visina visina [[težište|težišta]] poprečnog presjeka fluida u odnosu na neku vodoravnu ravninu. Prema tome, ondje gdje je brzina tekućine veća, tlak je manji, ondje gdje je brzina tekućine manja, tlak je veći. Na Bernoullijevoj jednadžbi osnivaju se mnoge [[Inženjerstvo|inženjerske]] primjene, kao na primjer let [[zrakoplov]]a: zrak struji uz gornju zakrivljenu plohu krila brže nego ispod krila, pa je tlak na donju plohu krila veći nego na gornju, što ima za posljedicu da na krila djeluje ukupna [[sila]] prema gore koja diže [[zrakoplov]]. <ref> '''Bernoullijeva jednadžba''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=7186] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
Bernoullijeva jednadžba prikazuje odnos između [[Brzina|brzine]], [[tlak]]a i [[Gustoća|gustoće]] [[Tekućina|tekućine]] u kretanju. Ona kaže da je u slučaju stabilnog strujanja nestlačive [[Idealna tekućina|idealne tekućine]], bez [[Trenje|trenja]], ukupna energija tekućine jednaka duž svih prereza; porastom brzine tekućine pada njen hidrostatski tlak i obratno. Zbroj [[Hidrostatski tlak|hidrostatskog tlaka]] i [[hidrodinamički tlak|hidrodinamičkog tlaka]] u vodoravnom strujanju daje ukupan tlak koji je konstantan u svim prerezima cijevi. Drugim riječima, Bernoullijeva jednadžba predstavlja [[Zakon očuvanja energije|zakon očuvanja energije]] koji nam u slučaju [[stacionarno stanje|stacionarnog]] [[strujanje|strujanja]] [[tekućina|tekućine]] govori da '''za vrijeme stacionarnog strujanja jedinica mase tekućine (njen diferencijalni dio) ima [[Konstanta|konstantnu]] [[energija|energiju]] duž cijele strujne cijevi.'''
 
== Energija tekućina ==
Redak 25:
:<math>E_p = m \cdot g \cdot z</math>
 
Naime s te visine tekućina se može spustiti i izvršiti [[Rad (fizika)|rad]] kolika je njezina potencijalna energija. Visina ''z'', na kojoj se tekućina nalazi, zove se '''geodetska visina'''. Ona se mjeri [[Geodetsko mjerenje|geodetskim instrumentom]], [[Totalna stanica|totalnom stanicom]] ili [[teodolit]]om.
 
=== Tlačna energija tekućine ===
Redak 36:
:<math> m \cdot g \cdot h = \rho \cdot V \cdot g \cdot h = p \cdot V </math>
 
Visina na koju se tekućina podigne zbog hidrostatskog tlaka zove se '''manometarska visina'''. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
=== Kinetička energija tekućine ===
Redak 49:
:<math> h = \frac{v^2}{2 \cdot g} </math>
 
Ta visina, koja daje tekućini brzinu ''v'', zove se '''visina brzine''' i ona je mjerilo za kinetičku energiju tekućine.
 
== Objašnjenje Bernoullijeve jednadžbe ==
Da bi se objasnila Bernoullijeva jednadžba, na lijevu posudu se dodaje vodoravna staklena [[cijev]] koja se sužuje i na sebi ima uspravne staklene cijevčice. Začepimo li otvor na kraju cijevi desno i napunimo li posudu vodom do visine ''h'', [[voda]] će po [[Spojene posude|zakonu o spojenim posudama]] stajati svuda jednako visoko do visine ''h''. Kad vodoravnu [[cijev]] desno otčepimo, voda će početi istjecati i ona neće u svim cjevčicama stajati jednako visoko, što znači da [[tlak]]ovi u tekućini koja struji nisu na svim mjestima jednaki. Vidimo da je tlak na kraju cijevi desno jednak nuli, a odavde prema unutrašnjosti jednakomjerno raste, što pokazuje [[pravac]] koji spaja vrhove stupaca vode u okomitim cjevčicama. Znači da tlak pada ravnomjerno (proporcionalno) s duljinom cijevi. Pad tlaka je smanjenje tlaka na jedinici duljine cijevi. Prema tome zaključujemo da je strujanje tekućina kroz dugačke cijevi drugačije u pogledu tlaka, a i [[brzina|brzine]], nego što to daje [[Torricellijev zakon]] istjecanja. Tlak koji tekućina ima u strujanju zove se [[hidrodinamički tlak]].
 
[[datoteka:Bernoullijeva jednadzba 1.jpg|600px|center]]
Redak 58:
Iz [[pokus]]a vidimo da tlak u vodoravnoj cijevi stalno opada, te da je hidrodinamički tlak na svakom mjestu manji od [[Hidrostatički tlak|hidrostatskog tlaka]] koji bi postojao kad mi voda mirovala. Ako je cijev svuda istog presjeka, to po principu kontinuiteta brzina mora biti svuda ista. Ovo je moguće samo stoga što su čestice vode tjerane stalnim tlakom (to jest stalnom [[sila|silom]]), jer bi inače trenje postepeno uništilo njihovu kinetičku energiju. Visina ''h<sub>1</sub>'' stupca vode u strujanju prestavlja visinu otpora, to jest onaj tlak koji je potreban za svladavanje otpora duž cijevi. Visina ''h<sub>2</sub>'' je visina brzine koja daje tekućini brzinu u [[strujanje|strujanju]]. Odatle vidimo da se hidrostatski tlak ''h'' djelomično troši na svladavanje otpora, a preostali dio daje tekućini brzinu.
[[datoteka:BernoullisLawDerivationDiagram.svg|mini|300px|desno|Po zakonu kontinuiteta kroz svaki presjek cijevi mora proći u jedinici vremena ista količina tekućine.]]
Da bismo ustanovili po kojem se zakonu vlada tlak kod tekućine u strujanju, uzet ćemo u razmatranje jednu nagnutu cijev kojoj se presjek prema kraju smanjuje. Budući da po zakonu kontinuiteta kroz svaki presjek mora proći u jedinici vremena ista količina tekućine, to će brzine u raznim presjecima biti različite. Tako će u presjeku I brzina biti ''v<sub>1</sub>'', u presjeku II brzina ''v<sub>2</sub>'', a u presjeku III brzina ''v<sub>3</sub>''. Zanemarimo li trenje ([[idealna tekućina]]), u svakoj točki strujnog mlaza mora, po [[Zakon očuvanja energije|zakonu o održanju energije]], ukupna energija ostati uvijek ista. Uzmimo da kroz svaki presjek u jedinici vremena prolazi ''m'' [[kilogram]]a tekućine.
 
U položaju I energija tekućine sastoji se od 3 dijela:
Redak 85:
:<math> m \cdot g \cdot z + p \cdot V + \tfrac12\ \cdot m \cdot v^2 =\, \text{konstanta}\, </math>
[[datoteka:Cloud over A340 wing.JPG|mini|desno|300px|[[Kondenzacija]] vidljiva na gornjoj površini krila [[zrakoplov]]a [[Airbus A340]] uzrokovana padom temperature koja nastaje zbog pada [[tlak]]a.]]
To je Bernoullijev zakon strujanja, koji glasi: '''Zbroj tlačne, potencijalne i kinetičke energije pri stacionarnom strujanju idealne tekućine je konstantna veličina'''.
 
Podijelimo li gornju jednadžbu s ''V'', dobijamo:
 
:<math> \frac{m}{V}\ \cdot g \cdot z + p + \tfrac12\ \cdot \frac{m}{V}\ \cdot v^2 =\, \text{konstanta}\, </math>
 
budući da za gustoću tekućine vrijedi:
Redak 99:
:<math> \tfrac12\, \cdot \rho\, \cdot v^2\, +\, \rho\, \cdot g\, \cdot z\, +\, p\, =\, \text{konstanta}\, </math>
 
a to je Bernoullijeva jednadžba koja se odnosi na jedinicu mase idealne tekućine. Svi članovi u ovom izrazu imaju jedinicu tlaka. Veličina ''ρ ∙ v<sup>2</sup> / 2'' zove se [[hidrodinamički tlak]], jer njegova vrijednost ovisi o brzini tekućine.
 
Podijelimo li gornji izraz s ''ρ ∙ g dobijemo'':
 
:<math> \frac{p}{\rho \cdot g}\ + z + \frac{v^2}{2 \cdot g}\ =\, \text{konstanta}\, </math>
 
Ovo je oblik Bernoullijeve jednadžbe koji se odnosi na jedinicu [[težina|težine]] idealne tekućine. Njeni članovi imaju dimenziju [[Duljina|duljine]]. Naime ''p / ρ g = h'' i prestavlja manometarsku visinu, odnosno energiju jedinice težine tekućine. Naime, energija tekućine težine ''G'' jest:
 
:<math> G \cdot h = \frac{G \cdot p}{\rho \cdot g}\ </math>
 
Ako je ''G'' = 1, onda je energija ''p / ρ ∙ g''. Član ''z'' je geodetska visina i prestavlja potencijalnu energiju težine tekućine. Naime, tekućina težine ''G'' ima na visini ''z'' energiju ''G ∙ z''. Ako je ''G'' = 1, onda je potencijalna energija jednaka ''z''. Član ''v2 / 2 ∙ g'' je visina brzine, te ima također dimenziju duljine, to jest brojčano daje kinetičku energiju jedinice težine tekućine. Naime, tekućina težine ''G'', to jest mase ''m = G / g'' i brzine ''v'' ima kinetičku energiju ''G / g v<sup>2</sup> / 2'', a tekućina težine ''G'' = 1 ima kinetičku energiju ''v<sup>2</sup> / 2 ∙ g''.
 
Prema tome, možemo Bernoullijevu jednadžbu izraziti i ovako: '''Pri stacionarnom strujanju idealne tekućine je zbroj geodetske visine, manometarske visine i visine brzine u svakoj točki duž strujanja stalna veličina.'''
 
Označimo li ukupni tlak u tekućini koja struji s ''p<sub>o</sub>'', možemo napisati i ovako:
Redak 125:
=== Osnovne i izvedene mjerne jedinice koje se koristi Bernoullijeva jednadžba ===
 
:'''ρ''' = [[gustoća|Gustoća]] - <math>(kg/m^3)</math>
:'''S''' = [[presjek (geometrija)|presjek]] predstavlja [[Ploština|površinu]] poprečnog presjeka ili Ploština - <math>(m^2)</math>.
:'''p''' = statički [[Tlak|tlak]] - ''(Pa)''
:'''v''' = [[Brzina|brzina]] - ''(m/s)''
:'''m''' = [[masa]] tekućine - ''(kg)''
:'''R''' = [[mehanički rad]] - ''(J)''
Redak 137:
* <math>\ p \over \rho g</math> = pijezometarska ili tlačna visina odnosno visina [[Pijezometarski tlak|pijezometarskog tlaka]] koju pokazuje visina stupca tekućine u [[Pijezometar|pijezometarskoj cijevi]] u <math>\ (m)</math>
* <math>\ {v^2 \over 2g}</math> = brzinska visina u <math>\ (m)</math>, a brzina <math>\ v</math> predstavlja brzinu koju bi tijelo imalo kada bi bilo u [[Slobodni pad|slobodnom padu]].
* ''Ukupan zbroj [[Energija|energija]] daje '''Bernoullijevu jednadžbu'''''
 
Ulaskom u uži dio cijevi, presjeka <math>S_2</math> i [[statički tlak|statičkog tlaka]] <math>p_2</math> tekućina dobije veću brzinu <math>v_2</math>.
Redak 146:
: a kad uđe u uži dio kinetičku energiju:
: <math> \frac{ m \cdot v_2^2}{2} </math>
 
Povećanje kinetičke energije posljedica je mehaničkog rada ''R'' koji je nastao radi razlike tlakova (<math>p_1-p_2</math>) <math>s_1</math> pri gibanju mase ''m'' tekućine iz šireg dijela cijevi u uži na putu &#916;S:
Redak 156:
Taj je rad jednak povećanju kinetičke energije:
 
:(<math>p_1-p_2</math>) V = <math> \frac{ m \cdot v_2^2}{2} </math> - <math> \frac{ m \cdot v_1^2}{2} </math>
 
Dijeljenjem gornje jednakosti s volumenom, znajući da je gustoća ''ρ'' = <math> \frac {m}{V} </math> dobivamo '''Bernoullijevu jednadžbu:'''
Redak 172:
<math>\ z_1+ {p_1 \over \rho g}+{v^2_1 \over 2g}=z_2+ {p_2 \over \rho g}+{v^2_2 \over 2g}=H</math>
</center>
* <math>\ H</math> predstavlja [[Hidrodinamički tlak|hidrodinamički tlak]] ili ukupnu specifičnu energiju u <math>\ (m)</math>.
 
=== Izvod Bernoullieve jednadžbe preko zakona održanja količine gibanja===
Redak 185:
 
: Eulorove [[Diferencijalna jednadžba|diferencijalne jednadžbe]] kretanja tekućine - implicitni oblik
</br />
<center>
<math>\ \frac{1}{\rho} \frac{\delta p}{\delta x} = X - \frac{d u }{d t }</math> ... ... ...''(1E)'' </br />
<math>\ \frac{1}{\rho} \frac{\delta p}{\delta y} = Y - \frac{d v }{d t }</math> ... ... ...''(2E)'' </br />
<math>\ \frac{1}{\rho} \frac{\delta p}{\delta z} = Z - \frac{d W }{d t }</math> ... ... ...''(3E)'' </br>
 
</center>
<math>\ \rho =konst</math> - nema općeg rješenja jer imamo 4 nepoznanice. Rješenje je moguće samo ako definiramo pretpostavku koja će eliminirati nepoznanicu viška.
: Osnovna pretpostavka:
* imamo [[Stacionarno strujanje|stacionarno strujanje]]
: matematičke transformacije - ''(1E)'' množimo s ''dx'', ''(2E)'' množimo s ''dy'', ''(3E)'' množimo s ''dz'' i sumiramo dobivene jednadžbe.
 
<center>
<math>\ \frac{1}{\rho} (\frac{\delta p}{\delta x}dx + \frac{\delta p}{\delta y}dy + \frac{\delta p}{\delta z}dz)=Xdx+Ydy+Zdz - ( du \overbrace{ \frac{d x }{d t }}^{u} + dv \overbrace{ \frac{d y }{d t }}^{v} + dw \overbrace{ \frac{d z }{d t })}^{w} </math> </br />
</center>
pa dobijemo jednadžbu:
 
<center>
<math>\ 0=Xdx+Ydy+Zdz - \frac{1}{\rho} \delta p - (udu+vdv+wdw) </math> </br />
</center>
možemo [[Derivacija|derivirati]]
<center>
<math>\ udu= \frac{1}{2} d u^2 </math> </br />
<math>\ vdv= \frac{1}{2} d v^2 </math> </br />
<math>\ wdw= \frac{1}{2} d w^2 </math> </br />
</center>
dakle, sada imamo ovaj oblik [[Jednadžba|jednadžbe]]
<center>
<math>\ 0=Xdx+Ydy+Zdz - \frac{\delta p}{\rho} - \frac {1}{2}d (u^2+v^2+w^2) </math> </br />
<math>\ 0=Xdx+Ydy+Zdz - \frac{\delta p}{\rho} - \frac {1}{2}d (W^2) </math> </br />
</center>
* ako imamo strujnu cijev u kojoj dijeluje samo gravitacija u normalnom [[Koordinatni sustav|koordinatnom sustavu]]. Možemo pojednostaviti ovako;
<center>
<math>\ X=0, Y=0, Z=-g </math> </br />
<math>\ -gdz - \frac{\delta p}{\rho}- \frac{1}{2} d(W^2)=0 ... operacije/ \int / : -g</math> </br />
I konačno '''Eulerov integral''' koji predstavlja izvod bernoullieve jednadžbe: </br />
<math>\ z+ \frac {p}{\rho g} + \frac {W^2}{2g}= konstanta </math>
 
Redak 249:
 
znamo: <math>\ d=konstantno, Q=konstantno -> v=konstantno</math>.
: gubitak tlaka predstavlja razliku pijezometarskih visina u presjecima (1) i (2). Za slučaj da je cijev vodoravna vrijedi: <math>z_1=z_2</math>
 
<center>
<math>\ z_1+ \frac{p_1}{ \rho g}=z_2+ \frac{p_2}{ \rho g} + \Delta H</math> </br />
<math>\ \Delta H =(z_1+ \frac{p_1}{ \rho g})-(z_2+ \frac{p_2}{ \rho g})</math> </br />
</center>
 
=== Primjer za otvoreni vodotok ===
[[datoteka:Otvoreni_vodotok_bernoullieva_jednadžba.png|mini|300px|desno|otvoreni vodotok]]</br />
<center>
znamo: ako je strujanje jednoliko <math>\ v=konstantno.</math> </br /> </br />
<math>\ l_0=l_p=l_e=l</math> </br /> </br />
<math>\ p_1=p_2=p_{atm}</math> </br> </br>
 
</center>
Redak 276:
gdje je <math>\ p_s</math> hidrostatski tlak, <math>\ p_d = \frac{\rho \cdot v^2}{2} </math> dinamički tlak, a <math>\ p_u</math> ukupni tlak, konstantan u cijelom vodoravnom cjevovodu bez obzira na presjek.
 
* Bernoullijev zakon ili Bernoullijeva jednadžba služi za proračun brzine, tlaka ili gubitaka kod tečenja tekućine kroz otvorene i zatvorene vodotoke za idealnu i realnu tekućinu. Pošto se radi o tekućinama ,tj. fluidima, Bernoullieva jednadžba služi kao temeljna postavka za objašnjavanje [[Uzgon#Uzgon kod zrakoplova|uzgon]]a [[Aeroprofil krila|aeroprofila]].
</br>
* Bernoullijev zakon ili Bernoullijeva jednadžba služi za proračun brzine, tlaka ili gubitaka kod tečenja tekućine kroz otvorene i zatvorene vodotoke za idealnu i realnu tekućinu. Pošto se radi o tekućinama ,tj. fluidima, Bernoullieva jednadžba služi kao temeljna postavka za objašnjavanje [[Uzgon#Uzgon kod zrakoplova|uzgon]]a [[Aeroprofil krila|aeroprofila]].
 
=== Venturijeva cijev ===
{{Glavni|Venturijeva cijev}}
 
'''Venturijeva cijev''' (po talijanskom [[fizičar]]u Giovanniju Battisti Venturiju; 1746. – 1822.) je [[uređaj]] ili [[mjerni instrument]] za [[mjerenje]] [[brzina|brzine]] [[strujanje|strujanja]] [[fluid]]a ([[tekućina]] ili [[plin]]). Prema [[Bernoullijeva jednadžba|Bernoullijevoj jednadžbi]], ukupni [[tlak]] u fluidu u [[gibanje|gibanju]] to je manji što je brzina strujanja veća. Obrnuto, iz poznavanja razlike tlaka u mirnom fluidu i fluidu koji struji može se izračunati brzina strujanja, odnosno brzina [[Tijelo (fizika)|tijela]] koji je to strujanje izazvao. Na tom se načelu temelji Venturijeva cijev. U širem dijelu posude fluid struji sporije nego u uskom dijelu pa je u širem dijelu tlak veći. Razlika tlakova ''p = p<sub>1</sub> – p<sub>2</sub>'' mjeri onda i brzinu strujanja:
 
:<math>p_1 - p_2 = \frac{\rho}{2}\cdot \left(v_2^2 - v_1^2\right)</math>
 
Venturijeva cijev služi za određivanje brzine [[zrakoplov]]a i mjerenja u [[Zračni tunel|zračnim tunelima]]. <ref> '''Venturijeva cijev''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64287] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
=== Rasplinjač ===
{{Glavni|Rasplinjač}}
[[datoteka:Bunsen burner.jpg|mini|desno|200px|[[Bunsenov plamenik]].]]
'''Rasplinjač''' (ponegdje '''karburator''') je dio nekih [[Benzinski motor|Ottovih ili benzinskih motora]], koji miješanjem [[goriva]] sa [[zrak]]om priprema određenu količinu gorive smjese i potom ju raspršuje u [[cilindar]]. Gorivo se iz spremnika dovodi u komoru s plovkom koji regulira dotok goriva, iz koje se kroz difuzor ([[Venturijeva cijev]]) raspršuje i miješa u određenom omjeru sa zrakom, te naposljetku usisava u [[Motor s unutarnjim izgaranjem|motor]] gdje [[gorenje|izgara]]. Najpovoljnije izgaranje gorive smjese odvija se pri omjeru goriva ([[benzin]]a) i zraka 1 : 15. Rasplinjači su tako konstruirani da daju motoru smjesu bogatiju gorivom pri puštanju u [[pogon]] i pri punom opterećenju, a jeftinu (ekonomičnu) smjesu pri opterećenju od 60 do 70% [[snaga|snage]]. Rasplinjače imaju Ottovi motori s vanjskom pripremom gorive smjese. Za pogon putničkih [[automobil]]a počeli su se sredinom 1990-ih primjenjivati i motori s izravnim ubrizgavanjem goriva u cilindar u koji je prethodno usisan zrak, to jest motor s unutarnjom pripremom gorive smjese. <ref> '''rasplinjač''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51870] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
Rasplinjač je bio među prvim [[patent]]ima [[Carl Benz|Carla Benza]], jer je on razvio motor s unutarnjim izgaranjem i njegove dijelove. Godine [[1885.]] [[Wilhelm Maybach]] i [[Gottlieb Daimler]] razvili su rasplinjač za njihov [[motor]], koji se temelji na načelu štrcanja [[mlaznica]]. Rasplinjači su bili uobičajeni dio benzinskih motora proizvedenih u većem dijelu [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a do kasnih [[1980.]]-ih, kada je [[Ubrizgavanje goriva|ubrizgavanje goriva]] (eng. ''fuel injection''] postalo sve učestalije. U ostatku svijeta, određeni automobili marke rabe rasplinjač, kao primjerice [[Lada (automobil)|Lada]], koja ga je rabila do 2006.
Većina [[motorkotač]]a i dalje rabi rasplinjač zbog nižih troškova, ali od 2005. mnogi novi modeli uvode ubrizgavanje goriva.
[[datoteka:Injektor.png|mini|desno|300px|Prikaz tipičnog modernog [[injektor]]a.]]
=== Bunsenova sisaljka ===
'''Bunsenova sisaljka''' sastoji se od jedne zatvorene posude u koju ulazi cijev, na kraju sužena. Na tu cijev nadovezuje se druga s proširenim otvorom. Posuda je spojena s jednom cijevi iz koje želimo, na primjer, sisati zrak ili neku tekućinu. Takva se [[sisaljka]] može priključiti na [[vodovod]]. Kad kroz cijev struji voda, na mjestu suženja brzina toliko naraste da tlak padne ispod [[atmosferski tlak|atmosferskog tlaka]]. Zbog toga se kroz priključnu cijev siše zrak ili tekućina s vodom iz sisaljke.
 
=== Bunsenov plamenik ===
{{Glavni|Bunsenov plamenik}}
 
'''Bunsenov plamenik''' sastoji se od jedne šire cijevi koja po strani ima otvore. U toj cijevi nalazi se manja cijev koja se na kraju sužuje, a zove se [[sapnica]]. Kroz sapnicu izlazi velikom brzinom plin, te kroz otvore siše zrak, potreban za njegovo potpuno [[izgaranje]].
 
=== Injektor ===
Line 309 ⟶ 308:
'''Injektor''' (prema [[Latinski jezik|lat]]. ''iniectus'', particip prošli od ''inicere'': ubaciti), u [[strojarstvo|strojarstvu]], je uređaj za napajanje [[parni kotao|parnih kotlova]] [[Napojna voda|napojnom vodom]]. Djeluje na istome načelu kao i ejektor, slične je konstrukcije i nema pokretnih dijelova. Stoga je njegov rad pouzdan, ali se zbog slabe [[Djelotvornost|energetske iskoristivosti]] primjenjuje za napajanje kotlova nižih radnih tlakova ili kao pomoćno sredstvo za napajanje.
 
U širem smislu, naziv injektor (brizgaljka) veže se u [[tehnika|tehnici]] uz uređaje ili dijelove uređaja kojima se, primjerice, injektira (ubrizgava) [[gorivo]] u [[Ottov motor]] ([[benzinski motor]]) s izravnim ubrizgavanjem ili u [[Dieselov motor|Dieselov motor]], ili pak [[beton]] ili [[cement]]na smjesa u šupljine tla ili [[građevine]] (injektiranje) i slično. <ref> '''injektor''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=27464] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
=== Ejektor ===
Line 315 ⟶ 314:
 
[[datoteka:Relief Valve.png|mini|300px|desno|Dijelovi uobičajenog [[Ventil za ograničavanje tlaka|ventila za ograničavanje tlaka]] s [[opruga|oprugom]].]]
'''Ejektor''' (prema [[Latinski jezik|lat]]. ''eiectus'', particip prošli od ''eicere'': izbacivati) je [[naprava]] za crpenje i usisavanje [[vodena para|pare]], [[plin]]a ili [[tekućine]]; služi za isisavanje zraka iz [[Parni kondenzator|kondenzatora parnih postrojenja]], za provjetravanje rovova u [[rudnik|rudnicima]] i slično. Djeluje na načelu smanjenja tlaka u suženom presjeku cijevi (Venturijeva cijev) kroz koju struji mlaz nekog fluida, najčešće pare, vode ili zraka. Na primjer kod parnog ejektora, para se dovodi u ejektor preko prigušnoga [[ventil]]a kojim se regulira tlak pare, a time i brzina istjecanja pare iz sapnice. [[Sapnica]] je smještena u komori za miješanje, gdje zbog [[strujanje|strujanja]] pare nastaje pod[[tlak]]. Mješavina pare i medija koji se isisava dalje struji kroz suženu cijev i difuzor u hladnjak ([[kondenzator]]) ili se izbacuje u [[atmosfera|atmosferu]]. Za postizanje većeg podtlaka upotrebljavaju se dvostupanjski i višestupanjski ejektori. Na isti način rade i [[injektor]]i, koji služe za napajanje [[parni kotao|parnih kotlova]] nižih radnih tlakova i kapaciteta. <ref> '''ejektor''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17289] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
=== Sis broda ===
Line 323 ⟶ 322:
{{Glavni|Ventil za ograničavanje tlaka}}
 
'''Ventil za ograničavanje tlaka''' osigurava da [[tlak]] u sustavu (npr. [[hidraulički pogon]]) ne prijeđe maksimalno dopuštenu vrijednost. Koriste se kao [[sigurnosni ventil|sigurnosni ventili]]i (za zaštitu od prekomjernog tlaka), kao '''kočni ventili''' (za zaštitu od [[Vodni udar|tlačnih udara]] koji nastaju npr. prilikom zatvaranja [[razvodnik (hidraulika)|razvodnika]]) ili kao '''ventili za protudržanje'''. Potrebni su i prisutni u svim hidrauličkim sustavima, tipično se postavljaju na izlazu [[hidraulička pumpa|hidrauličke pumpe]], za zaštitu pumpe i sustava od prekomjernog tlaka. <ref>[http://www.vuka.hr/fileadmin/_temp_/PiH_skripta.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130718022643/http://www.vuka.hr/fileadmin/_temp_/PiH_skripta.pdf |date=18. Srpanjsrpnja 2013. }} "Pneumatika i hidraulika" Radoslav Korbar, Veleučilište u Karlovcu, www.vuka.hr, 2007.</ref>
 
Ventil za ograničavanje tlaka u normalnom je položaju zatvoren. Na [[ventil]]u se skraćivanjem ili produžavanjem [[opruga|opruge]] namjesti željeni maksimalni tlak pri kojem će pritisak na pladanj ventila svladati [[sila|silu]] u opruzi, gurnuti pladanj i na taj način otvoriti ventil. Tlak otvaranja veći je od tlaka zatvaranja ventila za 10 - 15% (histereza). U ventile za ograničenje tlaka često se ugrađuju prigušni [[Klip stroja|klipovi]] ili prigušnice za smanjenje [[brzina|brzine]] zatvaranja (brzo otvaranje i usporeno zatvaranje). Time se sprječavaju štete od tlačnog udara kakvi se javljaju npr. ako se zatvaranjem ventila trenutačno obustavi protok prema nekom potrošaču.