Banski dvori: razlika između inačica

[[Datoteka:Instalacija Esterhazy 1783.PNG|200px|thumb|lijevo|[[Ban#Instalacija_banaInstalacija bana|Instalacija]] bana [[Franjo Esterházy|Esterhazyja]] na Trgu sv. Marka 20. listopada 1783. Palača Kulmer, kasnije Banski dvori, lijevo od crkve]]

Banski dvori sagrađeni su u stilu [[Barokna arhitektura|baroknog]] [[Klasicizam|klasicizma]] krajem 18. stoljeća na mjestu kuće bana [[Petar Zrinski|Petra Zrinskoga]]. Kako je imovina [[Zrinski]]h nakon propasti [[Zrinsko-frankopanska urota|urote 1671.]] zaplijenjena, stara kuća Zrinskih na [[Markov trg|Markovu trgu]] prodana je obitelji Čikulini te je kasnije prešla u posjed grofa Petra Troila Sermagea, te konačno u posjed obitelji [[Kulmer]].<ref name="jutar"/> Kad je stara kuća Zrinskih (tada već poznata kao ''palača Sermage-Kulmer'') uskoro teško stradala u požaru, Ivan Kulmer ju je obnovio, proširio i na susjedne objekte, a 1801. počeo gradnju reprezentativne palače. Nedovršenu gradnju prodao je 1808. [[Bansko vijeće|Zemaljskoj vladi]] za 75.000 forinti.<ref name="jutar"/> Naime, hrvatski [[Sabor]], koji je zajedno stolovao sa [[Zagrebačka županija (1850.-1924.)|Zagrebačkom županijom]] do 1807. godine, donosi odluku o kupnji ''kraljevinske kuće'' u kojoj će se uz Sabor moći smjestiti i [[Stol sedmorice|najviši sudovi]] te u kojoj će moći stalno stolovati [[hrvatski ban]]. Slijedom toga zaključka, godinu dana kasnije ban [[Ignjat Gyulay]] prodao je [[Stara gradska vijećnica u Zagrebu|staru saborsku palaču]] zagrebačkoj županiji kao vijećnicu i kupio kuću baruna [[Ferdinand Kulmer (barun)|Ferdinanda Kulmera]] na zapadnoj strani Markovog trga kako bi dobio novu kraljevinsku kuću za trajan stan banova, sjedište sudova, pohranu javnih spisa i kraljevinskih knjiga (saborskih zapisnika). Kupoprodajni ugovor o prodaji palače skopljen je 1. kolovoza 1808. Iako u toj zgradi nije bilo dovoljno prostora za saborska zasjedanja, takvim je rasporedom u prvom redu riješeno pitanje stana za bana pa je palača i dobila naziv "banska palača", a kasnije "banski dvori".<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=484 |accessdate=2. Ožujakožujka 2011. |title=''Povijest saborske palače'', sabor.hr |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120504171647/http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=484 |archivedate=4. Svibanjsvibnja 2012. }}</ref> Do početka 1809. palača je renovirana i nadograđena te su u njoj smješteni kraljevski [[Hrvatski državni arhiv|Zemaljski arhiv]], Banski i zemaljski sudbeni stol, te hrvatska sabornica. Godine 1837. od [[Levin Rauch|obitelji Rauch]] kupljen je i sjeverni kompleks, sjeverno krilo sadašnjih Banskih dvora, a nakon dogradnje zapadnog i sjevernog krila zgrade u taj dio palače premješta se Banski i Sudbeni stol. Tijekom svoga banovanja (1848.-1859.) u Banskim dvorima je živio [[ban Josip Jelačić]], koji je tu i umro. Za vrijeme njegovog mandata, [[10. rujna]] [[1850.]] u zgradu je dovedena [[telegraf]]ska žica te je time Zagreb spojen na brzojavnu mrežu s Bečom. Iz te zgrade banski namjesnik [[Mirko Lentulaj]] je 28. rujna 1850. poslao i prvi hrvatski [[brzojav]] ("telegraf je u redu"), poslan Jelačiću koji se zatekao na službenom putu u Beču.<ref>[http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=20093 "PRVI BRZOJAV ŠALJE BAN JELAČIĆ"], zagreb.hr, 6.11.2009. pristupljeno 4. svibnja 2015.</ref>

Nakon raspada Austro-Ugarske u zgradi je stolovala izvršna vlast Države SHS, a potom i preostale institucije Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije tijekom prijelaznog razdoblja stvaranja Kraljevine Jugoslavije. Od 1929. u Banskim dvorima je stolovao ban i činovnici [[Savska banovina|Savske banovine]], a od 1939. i vlada [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] i [[Ivan Šubašić|ban Šubašić]]. Za [[NDH]] (1941.-1945.), Banski dvori su bili ured [[Ante Pavelić]]a<ref name="jutar"/> i sjedište ustaške vlade, dok su od 1945. bili sjedište izvršne vlasti i predsjedništva [[SR Hrvatska|SR Hrvatske]].

[[1990]]. godine Banski su dvori postali sjedište [[predsjednik Republike Hrvatske|predsjednika Republike Hrvatske]] te hrvatske Vlade. [[7. listopada]] [[1991]]. godine Banske dvore raketirao je zrakoplov [[JNA]], s ciljem atentata na tadašnjeg predsjednika Republike [[Franjo Tuđman|Tuđmana]], predsjednika [[predsjedništvo SFRJ|predsjedništva SFRJ]] [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]] i predsjednika ''Saveznog izvršnog vijeća'' [[Ante Marković|Antu Markovića]]. Svi su preživjeli pukom slučajnošću, a zgrada je pretrpjela znatna materijalna oštećenja. Raketiranje Banskih dvora bio je povod da [[Sabor Republike Hrvatske|Sabor Republike Hrvatske]] već sljedeći dan - [[8. listopada]] [[1991]]. - donese [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]], kojom je [[Republika Hrvatska]] postala nezavisna i samostalna [[država]].<ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/drzavni-vrh-srecom-prezivio-raketiranje-banskih-dvora.html ''Državni vrh srećom preživio raketiranje Banskih dvora'', www.dnevnik.hr]</ref> Zbog sigurnosnih razloga, [[1992]]. godine predsjednik Republike seli se u novu rezidenciju - [[Predsjednički dvori|Predsjedničke dvore]] na Pantovčaku, te su otada Banski dvori stalno sjedište Vlade Republike Hrvatske.