Banovina Hrvatska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklanjanje izmjene 5378740 suradnika 31.223.138.13 (razgovor)
Oznaka: uklanjanje
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci
Redak 63:
Njen nastanak je rezultat suradnje hrvatskih političkih vođa s vođama Srba [[Prečani|Prečana]] i prinudnog napuštanja koncepta centralizma od strane srbijanskih političara i dvora. Stvorena je na temelju političkog sporazuma između [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]], predsjednika jugoslavenske vlade i predstavnika srbijanskih političkih čimbenika okupljenih oko kneza namjesnika [[Pavle Karađorđević|Pavla]] i [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]], čelnika [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] i [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratske koalicije]] (u kojoj je sudjelovala [[Prečani|prečanska]] [[Samostalna demokratska stranka]]) predstavnika najjače hrvatske političke skupine (tzv. [[sporazum Cvetković-Maček|sporazum Cvetković-Maček)]]. Zakonski počinje postojati donošenjem [[s:Uredba o banovini Hrvatskoj|Uredbe o Banovini Hrvatskoj]] [[26. kolovoza]] [[1939.]] Poznata je kao "mačekovsko rješenje hrvatskoga pitanja".<ref>[[#refbilandzic|Bilandžić]], 99.</ref>
 
Banovina Hrvatska rezultat je pokušaja rješavanja hrvatskog pitanja i stvaranja mogućnosti za opstanak jugoslavenske države u okolnostima zaoštrenih europskih političkih prilika uoči [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|II. svjetskog rata]]. Hrvatska strana smatrala je utvrđena rješenja privremenima, tj. etapom u cjelovitu preuređenju jugoslavenske kraljevine. Banovina Hrvatska uspostavljena je na temelju članka 116. Ustava iz 1931., dakle kao izvanredna mjera, uz istodobno raspuštanje Narodnoga predstavništva, kako bi se izbjeglo neizvjesno potvrđivanje Uredbe u Narodnoj skupštini. Njezinom uspostavom bitno su se promijenile političko-teritorijalna organizacija i ovlasti vlasti [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], jer je stvorena zasebna jedinica sa širokim ovlastima u području zakonodavne, upravne i sudske vlasti s obilježjima državnosti, koja su je približavala statusu federalne jedinice.<ref name="Hrvatska">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]: [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5743 Banovina Hrvatska]</ref>
 
Banovinu Hrvatsku činile su dotadašnje banovine [[savska banovina|Savska]] i [[primorska banovina|Primorska]] te kotari [[Dubrovnik]], [[Ilok]], [[Šid]], [[Brčko]], [[Gradačac]], [[Derventa]], [[Travnik]] i [[Fojnica]], dakle najveći dio područja Kraljevine Jugoslavije s većinskim [[hrvat]]skim pučanstvom. U njezine su ovlasti preneseni poslovi poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, tjelesnog odgoja, pravde, prosvjete i unutarnje uprave, tj. većina poslova, osim vanjskih, vojnih i sigurnosnih te onih poslova koji su osiguravali jedinstveni gospodarski i novčarski sustav. Poslije je tim ovlastima dodano sudstvo i oružništvo. Banovina je imala veliko značenje, budući da je njome obnovljena [[hrvatsko državno pravo|hrvatska državnost]], izgubljena [[1918.]], konsolidiran je nacionalni prostor, a zadobivena je i toliko željena autonomija od Beograda. Po prvi put još od [[Hrvatsko Kraljevstvo|srednjeg vijeka]], većina hrvatskog naroda se našla u jednoj teritorijalnoj jedinici. [[Hrvati]] su dočekali stvaranje Banovine kao prvi korak prema hrvatskoj nezavisnosti.<ref name="Hrvatska" />
Redak 78:
{{Glavni|Sporazum Cvetković-Maček}}
[[Datoteka:SporazumC-M.jpg|mini|Zajednička slika aktera sporazuma, [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] i [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]]]]
Nakon smjene [[Bogoljub Jevtić|Bogoljuba Jevtića]], za premijera je [[1935.]] postavljen [[Milan Stojadinović]], vođa Jugoslavenske radikalne zajednice (sačinjavale su je JNS, JMO i SLS). Stojadinović, doduše, počinje pregovore s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]] oko statusa Hrvatske, ali za njegova mandata oni neće biti završeni. Iako je režimskoj listi, pomoću snažnih mjera političkog terora i izbornih prijevara, pripala većina na izborima za Narodnu skupštinu [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] [[1938.]], duboka politička kriza dovodi [[5. veljače]] [[1939.]] do pada vlade [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]]. Knez [[Pavle Karađorđević]] povjerava sastav nove vlade ranijem ministru [[Dragiša Cvetković|Dragiši Cvetkoviću]]. U svom programskom govoru Cvetković najavljuje da vlada treba riješiti i [[hrvatsko pitanje]], što je bilo prvo priznanje postojanja hrvatskog pitanja. Pregovori Mačeka i Cvetkovića započeli su u travnju. U pregovorima su sudjelovali i predstavnici [[Samostalna demokratska stranka|Samostalne demokratske stranke]] koja je okupljala Srbe [[Prečani|Prečane]] i još od [[1927.]] bila u koaliciji s HSS-om ([[Seljačko-demokratska koalicija]]). Predstavnici oporbenih srbijanskih stranaka, s kojima je SDK zajednički nastupila na prijašnjim izborima [[1935.]] i [[1938.]], odbili su sudjelovati u pregovorima.
 
Početkom srpnja Cvetković i Maček našli su se u [[Ivan Šubašić|Šubašićevoj]] kući u [[Vukova Gorica|Vukovoj Gorici]], gdje postižu privremeni sporazum o opsegu Banovine.<ref name="pravo">[http://www.hdpz.htnet.hr/broj239/Mijatovic.htm Prilozi za proučavanje hrvatske financijskopravne prošlosti (III.), prof. dr. sc. Nikola Mijatović, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Politički zatvorenik, br. 239, veljača 2012.]</ref> Pregovori su se oduljili i zapali u ozbiljnu krizu početkom kolovoza. Vijesti o neizbježnom približavanju [[Drugi svjetski rat|velikog rata u Europi]] utjecale su na spremnost obiju strana da sklope sporazum kojim bi se "koliko-toliko zatrapao jaz između Hrvata i Srba".<ref name="vm">Vladko Maček: Memoari, str. 191</ref> Na Mačeka je osobito utjecao [[Juraj Krnjević]], koji u to doba boravi u [[Emigracija|emigraciji]] u [[Švicarska|Švicarskoj]].<ref name="vm"/> Maček i Cvetković te šestorica stručnjaka, koji su radili na razgraničenju ovlasti resora (hrvatski članovi povjerenstva bili su [[Juraj Šutej|dr. Juraj Šutej]] kao glavni stručnjak te sveučilišni profesor dr. Ivo Krbek i financijski stručnjak Ljudevit Filipančić kao pomoćnici, dok su srpsku stranu predstavljali dr. Konstantinović, dr. Ilić i dr. Tasić) sastali su se na Mačekovu imanju u [[Kupinec|Kupincu]] i radili na sporazumu [[16. kolovoza|16]].–[[20. kolovoza]] točno u ponoć.<ref name="pravo"/>
 
Sporazum je konačno dovršen [[23. kolovoza]]. [[24. kolovoza]] na [[Bled]]u [[Pavle Karađorđević|knez Pavle]] primio je Cvetkovića i Mačeka u audijenciju, na kojoj je razgovarao o sporazumu te je inzistirao da Maček uđe u novu vladu.<ref name="pravo"/> Iako on to u tom trenutku nije kanio, na kraju je pristao.<ref name="pravo"/> [[Hrvatsko narodno zastupstvo]] (hrvatski zastupnici u Narodnoj skupštini [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]) odobrilo je sporazum sa 80 glasova za i jednim protiv. Nakon što je sporazum odobrio i namjesnik [[Pavle Karađorđević|knez Pavle]], sastavljena je [[26. kolovoza]] nova vlada, u kojoj Maček preuzima mjesto potpredsjednika, a HSS ima još četiri ministra. Istoga dana donesena je [[s:Uredba o banovini Hrvatskoj|Uredba o banovini Hrvatskoj]], kojom je Banovina dobila posebno hrvatsko predstavničko tijelo (Sabor), uz kraljevu sankciju isključivo kompetentan za donošenje autonomnih propisa, te autonomnu vladu na čelu s [[ban]]om, odgovornim samo [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]].
Redak 87:
 
=== Reakcije na Sporazum ===
{{Dvostruka slika|left|Maček Jutarnji list 1939.jpg|150|Velika Hrvatska (Hrvatski Domobran).jpg|150|[[Jutarnji list]] prenosi [[Vladko Maček|Mačekovu]] izjavu: "Vlast u Hrvatskoj nalazi se potpunoma u rukama hrvatskog naroda"|[[Hrvatski domobran (časopis, Buenos Aires)|Hrvatski domobran]] Banovinu Hrvatsku naziva "ostacima ostataka nekoć slavnog Kraljevstva Hrvatskog".}}
 
[[29. kolovoza]] u sabornici na Trgu sv. Marka zasjedalo je [[Hrvatsko narodno zastupstvo]], koje je s 80 glasova za i jednim protiv prihvatilo sporazum.<ref>[http://www.hss-smz.org/index.php/parks-home Povijest HSS-a 1904.-1940.], HSS Sisačko-moslavačke županije</ref> Hrvati su uglavnom s oduševljenjem dočekali potpisivanje sporazuma. Tako je, primjerice, u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] održan javni skup i proslava s oko pet tisuća prisutnih.<ref>Suzana Leček: [http://hrcak.srce.hr/file/12218 ''Slavonski Brod i uspostava Banovine Hrvatske 1939.''], Scrinia Slavonica, Vol.5 No.1. Rujanrujna 2005.</ref>
 
Najbrojniji nezadovoljnici bili su Srbi u Hrvatskoj, koji su gotovo odmah počeli tražiti autonomiju ili izdvajanja svojih srezova i kotara iz Banovine (primjer je [[Vukovarska rezolucija]]), potpirivani djelovanjem Srpskog kulturnog kluba i pokreta ''Srbi na okup''. [[Srpska pravoslavna crkva]] nije podržavala hrvatsku autonomiju.<ref name="Valenta">[http://www.hic.hr/dom/288/dom19.htm Dom i svijet, br. 288., 20. ožujka 2000.] Anto Valenta: Podjela Bosne i borba za cjelovitost</ref> Mnogi srbijanski političari bili su nezadovoljni Sporazumom, smatrajući da se Hrvatima previše popustilo, rasla je djelatnost [[četnici|četnika]], pro-nacističke organizacije ''Zbor'' [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] i sličnih. [[Ustaše]] i drugi hrvatski nacionalisti osuđivali su sporazum sa Srbima i nazivali Mačeka izdajnikom jer su bosanskohercegovačke muslimane smatrali dijelom hrvatskoga naroda. [[Ustaše]] su kao granice "[[Hrvatsko državno pravo|povijesne Hrvatske]]" vidjeli [[Zemun]], rijeku [[drina|Drinu]] i [[Boka Kotorska|Boku Kotorsku]]. Nisu bili zadovoljni ni [[Komunistička partija Jugoslavije|komunisti]], jer su ih vlasti nastavile nesmiljeno progoniti, u čemu su sudjelovale i institucije Banovine Hrvatske. Po njihovoj ocjeni, hrvatska i srpska [[buržoazija]] nagodile su se za vlast i položaje na račun radnika i seljaka.<ref>[http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/p_kraljevina.html HercegBosna.org] Kraljevina Jugoslavija: Prokleta avlija (1918.-1941.)</ref>
Redak 100:
{{glavni|Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|Travanjski rat|NDH#Proglašenje|l3=Uspostava NDH}}
[[Datoteka:Maček polaže prisegu, ožujak 1941..jpg|desno|mini|250px|Maček polaže prisegu preuzimajući mjesto potpredsjednika pučističke vlade generala Dušana Simovića, ožujak 1941.]]
Iako se [[Kraljevina Jugoslavija]], zajedno s Banovinom Hrvatskom, pokušala održati van rata, to joj je sve teže uspijevalo. Jedva održavana, vlada Cvetković-Maček je srušena nakon pristupanja Jugoslavije [[Trojni pakt|Trojnom paktu]] (25. ožujka 1941.), kada je 27. ožujka 1941., uz pomoć zapadnih obavještajnih službi, izvršen vojni udar generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]], te umjesto [[Pavle Karađorđević|regenta Pavla]], punoljetnim je proglašen [[Petar II. Karađorđević|kralj Petar II.]]<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]]: [http://proleksis.lzmk.hr/29379/ Jugoslavija]</ref> Iako je jedan od ciljeva udara bio ukidanje hrvatske autonomije, približavanje rata nagnalo je pučiste na traženje saveznika u Hrvatima.<ref name="kulturklub"/> Vlada generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] nastojala je nagovoriti [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] na ponovno preuzimanje dužnosti potpredsjednika vlade [[Banovina Hrvatska#Simovićeve odluke|ustupcima]] kojima bi se hrvatska autonomija protegnula na žandarmeriju i sudove.
 
Stalna politička i socijalna kriza u zemlji dovela je do njezina trenutačnog [[Travanjski rat|raspada u travnju 1941.]], bez borbe, kada i kralj i vlada bježe u inozemstvo. Raspad Jugoslavije, sazdane na velikosrpskoj hegemoniji i represiji, pokazao je njezinu povijesnu slabost, jer su je napustili svi, pa i sam dvor i vlada izbjegavši iz zemlje. Hrvati raznih političkih boja su diljem područja današnje Hrvatske i BiH dizali [[Travanjska revolucija 1941.|pobune]], ne znajući za pobune u drugim krajevima, i proglašavali samostalnu hrvatsku državu. Ulaskom osovinskih postrojba došle su druge političke zbilje. Granice nisu skrojene po želji hrvatskog naroda, nego po volji okupatora. Poslije [[NDH|proglašenja NDH]], 10 travnja 1941. nije bilo ni dana bezvlašća jer su se sve institucije Banovine Hrvatske stavile na raspolaganje novouspostavljenoj državi,<ref>[[#refbilandzic|Bilandžić]], 124.</ref> ali ne zbog pristajanja uz osovinsku ideologiju, nego zbog želje za svojom hrvatskom državom i što nisu željeli živjeti u Jugoslaviji.<ref>Alojzije Stepinac na suđenju.</ref>
Redak 114:
[[Datoteka:BiH_banovine.png|mini|desno|180px|Etnička slika BiH 1931]]
 
Banovina je nastala spajanjem dotadašnje [[Savska banovina|Savske]] i [[Primorska banovina|Primorske banovine]], uz dodatak većinski hrvatskih kotareva iz ostalih banovina ([[Brčko]], [[Derventa]], [[Dubrovnik]], [[Fojnica]], [[ Gradačac]], [[Ilok]], [[Šid]] i [[Travnik]]). Obuhvaćala je površinu od 65.456 &nbsp;km.<ref>Stjepan Srkulj i Josip Lucić, Hrvatska povijest u dvadeset pet karata, Prošireno i dopunjeno izdanje, Zagreb 1996., 101.</ref>
 
 
 
Pri stvaranju nove jedinice primijenjeno je povijesno načelo (područja [[Trojednica|Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije]]) te etničko načelo - oduzeti su većinski srpski istočni [[Srijem]], kotar [[Dvor na Uni]] te [[Boka kotorska]], a dodani većinski hrvatski kotarevi iz BiH. Do ovakvih se granica došlo nakon teških pregovora, tako da nijedna strana nije do kraja bila zadovoljna. Srpska strana stoga što je niz kotareva sa srpskom većinom ostao unutar Banovine, a hrvatska jer nije uključila Zapadnu Bosnu ([[Turska Hrvatska|Tursku Hrvatsku]]), te [[Baranja|Baranju]] i Sjevernu [[Bačka|Bačku]]. Granice Banovine su smatrane privremenima i naglašeno je da će doći do daljnjih promjena u sklopu preuređenja države. [[Hrvati u Vojvodini|Hrvati u Sjevernoj Bačkoj i Baranji]] tražili su na brojnim manifestacijama sjedinjenje šest kotara u kojima su imali apsolutnu većinu ([[Darda]], [[Batina]], [[Subotica]], [[Sombor]], [[Apatin]] i [[Odžaci (Odžaci, Srbija)|Odžaci]]), za koje se uvriježio naziv ''[[Bačka Hrvatska]]''.<ref>Krešimir Bušić: [http://hrcak.srce.hr/file/27968 ''Odjeci uspostave Banovine Hrvatske u hrvatsko-bunjevačkoj javnosti''], Druš. istraž. God. 14 (2005), br. 4-5 (78-79), str. 719-741</ref> Hrvati iz [[Ravno]]g i [[Popovo polje|Popova polja]] zatražili su također pripajanje Hrvatskoj.<ref name="ispostava"/>
Administrativno i teritorijalno, Banovina Hrvatska je bila podijeljena na [[grad]]ove, [[kotar]]e i [[Općina|općine]].<ref name="hpa"/> Imala je dvadeset pet gradova i devedeset devet kotara s četiri ispostave, međusobno podijeljenih između Banske vlasti u Zagrebu i Ispostave Banske vlasti u Splitu<ref name="hpa">Krešimir Regan i Tomislav Kaniški, Hrvatski povijesni atlas, Zagreb 2003., 277., zemljovid 201., Upravna podjela Banovine Hrvatske.</ref>. Broj općina teško je utvrditi jer se tijekom postojanja Banovine Hrvatske stalno mijenjao, ovisno o prirastu ili padu stanovništva na nekom području. Stoga se taj broj može zaokruži na približno 700 općina.<ref name="kulturklub">Krešimir Regan: [http://hrcak.srce.hr/file/48435 ''Srpski kulturni klub i Banovina Hrvatska''], Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.2. Listopadlistopada 2008..</ref>
 
Stvaranje Banovine Hrvatske trebao je biti prvi korak u konceptu nacionalnog preuređenja države pa se očekivalo i skoro formiranje srpske banovine, čiji je naziv, prema sačuvanom Nacrtu uredbe o njezinoj organizaciji, trebao biti "Srpska zemlja". Ova nova upravna jedinica trebala je biti sastavljena od teritorija [[Banovine Kraljevine Jugoslavije|preostalih banovina]], izuzev Dravske ([[Vrbaska banovina|Vrbaska]], [[Drinska banovina|Drinska]], [[Zetska banovina|Zetska]], [[Dunavska banovina|Dunavska]], [[Moravska banovina|Moravska]] i [[Vardarska banovina|Vardarska]]) i imati sjedište u [[skoplje|Skoplju]]. U nadležnosti banovine "Srpske zemlje" bili bi svi poslovi, koji su stavljeni u nadležnosti Banovine Hrvatske, a predviđena su i identična rješenja za oblasti upravne i zakonodavne vlasti. ''Nacrt uredbe o organizaciji Srpske zemlje''<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00001/138_36.pdf|title=izvod iz Nacrta uredbe o organizaciji Srpske zemlje, str. 34 i 35 PDF-a|author=|date=|work=|language=|publisher=|accessdate=15. kolovoza 2018.}}</ref> i njegova provedba trebali su biti drugi korak u budućem preuređenju zemlje. Ovako zamišljen koncept upravne reorganizacije nikad nije ostvaren jer je izbio [[Drugi svjetski rat]]. Politički predstavnici Hrvata, pa i sam [[Vladko Maček|Maček]], nisu smatrali granice Banovine Hrvatske konačno određenima i očekivali su da one to postanu nakon povlačenja granica između srpske i hrvatske jedinice. Položaj [[Bosna i Hercegovina u Kraljevini Jugoslaviji|Bosne i Hercegovine]] u tom se kontekstu razmatrao u više inačica koje su opet ovisile od daljnjeg razvoja događaja u zemlji. U slučaju da se, pokraj hrvatske i srpske, stvori još i [[Dravska banovina|slovenska autonomna banovina]], podržale bi se autonomije Vojvodine te BiH. Ako to ne bi bilo moguće, onda bi se tražio plebiscit.<ref name="Valenta"/>
Line 193 ⟶ 191:
[[Datoteka:Policajski znak Banovine Hrvatske MGZ 300109.jpg|150px|mini|desno|Oznaka [[Žandarmerijska brigada Banovine Hrvatske|Žandarmerijske brigade Banovine Hrvatske]]]]
[[Datoteka:Macekovo obracanje1940.ogv|thumb|Obraćanje [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] [[Hrvati|hrvatskom narodu]] [[1940.]] u kojem govori u važnosti uspostave Banovine Hrvatske.]]
Za prvog Bana Banovine Hrvatske imenovan je [[Ivan Šubašić]], kojeg je osobno odredio Vladko Maček. [[s:Uredba o Banovini Hrvatskoj|Uredbom o Banovini Hrvatskoj]] bile su određene i njene nadležnosti, među kojima su bile poljoprivreda, trgovina, industrija, šume, rudnici, građevine, socijalna politika i zdravstvo, tjelesni odgoj, prosvjeta i unutarnja uprava. U nadležnosti države ostali su vanjski poslovi, vojska, policija i vanjska trgovina. Ostalo je sporno financiranje nove upravne jedinice, pa je o tome donesena posebna uredba [[30. ožujka]] [[1940.]] Njome je Beograd ustupio Zagrebu većinu izravnih poreza, svih samoupravnih prihoda bivših banovina, kao i dobar dio taksi te trošarine na alkohol.<ref name="ispostava"/> Mnoge od ovih odredbi nisu nikad provedene do kraja, bilo zbog kratkog postojanja Banovine, bilo zbog opstrukcija iz [[Beograd]]a. Planirano je i raspisivanje izbora za [[Hrvatski sabor]], ali to se nije dogodilo uslijed izbijanja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].
 
Zakonodavnu vlast u predmetima iz banovinske nadležnosti vrše kralj i Sabor zajednički. Sabor se trebao sazivati kraljevim ukazom, kao što ga je on mogao i raspustiti uz supotpis bana. No, raspuštanje je ujedno povlačilo i naredbu za nove izbore za Sabor.<ref name="ispostava"/> Nadalje, Banovina Hrvatska je imala potpuno autonomno pravosuđe, od prvostupanjskih do prizivnih i ostalih sudova, a nad sudovima nije bilo nijednog višeg suda izvan Hrvatske. Nijedna pisana odluka kraljevske vlasti iz nadležnosti Banovine nije bila punovažna, niti se mogla izvršiti, ako je ban nije supotpisao. Banovina Hrvatska je imala u administrativnom i zakonodavnom pogledu nadležnost nad većinom prihoda na svom teritoriju, odnosno veliki stupanj financijske neovisnosti.
Line 199 ⟶ 197:
Ban je stekao potpuno neovisan položaj u odnosu na državnu administraciju jer vlada nije mogla utjecati na njegovo imenovanje. Doneseni zakoni i uredbe nisu bili podložni državnima. Banska rješenja u pitanjima banovinske nadležnosti nije mogao mijenjati ni kralj, već samo sudovi.<ref name="ispostava"/>
 
S Narodnom bankom [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] postignut je sporazum o izdavanju vlastitog novca (razmatrana su imena ''[[Kuna (novac)|kuna]]'' ili ''banovac''), koji bi kolao usporedo s [[Jugoslavenski dinar|jugoslavenskim dinarom]].<ref name="hnb">{{Citiranje časopisa |url=http://www.hnb.hr/novcan/povijest/h-nastavak-4.htm |accessdate=28. Kolovozkolovoza 2012. |title=Hrvatska narodna banka, Prvi novac - Povijest hrvatskog novca |archiveurl=https://web.archive.org/web/20030421073839/http://www.hnb.hr/novcan/povijest/h-nastavak-4.htm |archivedate=21. Travanjtravnja 2003. }}</ref> No, početak Drugog svjetskog rata spriječio je realizaciju planova o tom novcu.<ref name="hnb"/> U [[Gliptoteka HAZU|Gliptoteci HAZU]] sačuvana su dva sadrena predloška za taj novac, autora [[Ivo Kerdić|Ive Kerdića]].<ref name="hnb"/> [[22. listopada]] [[1939.]] formirana je i [[Žandarmerijska brigada Banovine Hrvatske]], koja je od [[7. travnja]] [[1941.]] - dakle u vrijeme [[Travanjski rat|napada sila Osovine na Jugoslaviju]] - ''[[de iure]]'' postala Oružništvo Banovine Hrvatske, odgovorno samo Banu.<ref name="ah">[http://www.axishistory.com/index.php?id=7292 Colić, Mladen - Takozvana Nezavisna Država Hrvatska 1941 (Belgrade: Delta-pres, 1973), pp.284-94]</ref>
 
=== Simovićeve odluke ===
Line 206 ⟶ 204:
 
=== Uprava ===
Planirana je podjela Banovine na županije, kako bi se uspostavila srednja razina samouprave, između kotara i banske vlasti u Zagrebu.<ref>Godišnjak Banske Vlasti…, Zagreb, 1940., str. 5.</ref> Nakon likvidiranja strukture [[Primorska banovina|Primorske banovine]], ustrojena je Ispostava banske vlasti u Splitu kao upravni organ za Dalmaciju i dio zapadne Hercegovine.<ref name="ispostava">Tonko Barčot: [http://hrcak.srce.hr/file/18317 ''Ispostava banske vlasti Banovine Hrvatske u Splitu 1939.–1941.''], Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.48. Rujanrujna 2006..</ref>
Banska vlada ustrojena je po uzoru na nekadašnju [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Kraljevsku Hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku vladu]], s ''odjelnim predstojnicima'' umjesto ministara i ''odjelnim'' ili ''banskim savjetnicima'' umjesto državnih tajnika. Glavna razlika je bila što su odjelni predstojnici bili isključivo upravni činovnici, a ne političke osobe.<ref name="ispostava"/> Korišten je pojam ''Banska vlast'', koji je odgovarao pojmu Zemaljske vlade iz razdoblja [[Trojednica|Trojedne Kraljevine]] (1868.-1918.)
 
Line 309 ⟶ 307:
== Gospodarstvo ==
[[Datoteka:Savski most 1939.jpg|minijatura|Ban [[Ivan Šubašić]], Vladko Maček i zagrebački nadbiskup [[Stepinac]] na otvaranju novog mosta u Zagrebu]]
Budući da je Banovina Hrvatska nastala svega nekoliko dana prije izbijanja Drugog svjetskog rata, gospodarstvo je za vrijeme čitavog njenog postojanja bilo određeno ratom u Europi. Gospodarstvo je trpjelo velike oskudice, nedostajalo je i osnovnih prehrambenih proizvoda. Između kolovoza 1939. do kolovoza 1940. cijene govedine su porasle za 50%, a brašna, krumpira i graha za 100%.<ref>Boban, 231.</ref> Banskom naredbom su uvedeni i tzv. ''bezmesni dani'' u tjednu. Odredbama su ograničene i cijene prehrambenih proizvoda te se morala popisati sva roba u skladištima. Mnogi špekulanti i trgovci su skrivali robu kako bi je mogli prodavati kasnije po većim cijenama ili kako bi umjetno stvorili još veću oskudicu.<ref name="supe">Ivica Šute: [http://hrcak.srce.hr/file/77031 ''Put za Donji Lapac. Ili kako je Banska Vlast postupala sa spekulantima u Banovini Hrvatskoj''], Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.37 No.1. Listopadlistopada 2005..</ref>
 
Veliki dio proizvodnje izvozio se u [[Treći Reich|Njemačku]], kojoj je trebalo sve više materijala i robe zbog rata. Veliki broj muškaraca bio je pozivan u rezervu kako se osjećalo približavanje rata. Gotovo 200.000 muškaraca s područje Banovine bilo je u vojsci, na vježbama ili manevrima, što je još više opterećivalo ionako slabo gospodarstvo.<ref name="supe"/> Broj nezaposlenih je rastao, a Dalmaciju je pogodio i podbačaj turizma i brodarstva zbog rata. Početkom 1941. godine uvodi se i racionalizirana opskrba hranom (potrošačke karte za kruh, brašno, šećer).<ref>Mirošević, Frano; [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=111712 ''Dubrovnik i dubrovački kotar od Banovine Hrvatske do talijanske reokupacije (od rujna 1939. do rujna 1941.)''], Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.53. Prosinacprosinca 2011..</ref>
 
Banovina Hrvatska je pokušavala raznim infrastrukturnim projektima dati zamašnjak gospodarstvu. Ban Šubašić je pri posjetu Dalmaciji u studenom 1939. obećavao javne radove.<ref name="ispostava"/> Otvaranje novih mostova preko Save u Zagrebu u prosincu 1939. odvijalo se pod geslom "uspjeh domaćeg rada", a počeli su radovi i na tzv. Koranskoj prugi, kojom bi se skratilo putovanje od Zagreba do Jadrana.<ref>Goran Majetić, [http://www.matica-hrvatska-karlovac.hr/pruga1.pdf ''Koranska pruga - nedosanjana sedam desetljeća''], [[Matica hrvatska]] Karlovac, 2008.</ref>
Line 325 ⟶ 323:
Kako je [[HSS]] na području Banovine Hrvatske imao gotovo jednoglasnu potporu, u Banovini je zapravo vladao jednostranački sustav. Iako [[Vladko Maček|Maček]], potpredsjednik jugoslavenske vlade, nije imao nikakav službeni položaj u Banovini Hrvatskoj, nazivan je "vođom hrvatskog naroda", "predsjednikom" te je njegov rođendan javno slavljen kao blagdan, što je imalo obilježja kulta ličnosti.<ref>Karaula, Željko. [http://bib.irb.hr/datoteka/693913.Zbornik_HSS_-_NA_VOA_Karaula.pdf "Naš Vođa-stvaranje kulta Vlatka Mačeka."] u ''110 godina Hrvatske seljačke stranke.'' 2015.</ref> Primjerice, ban Šubašić je 1940. za Mačekov rođendan dijelio stipendije siromašnim đacima i studentima. [[1. svibnja]] [[1940.]] Banovina je nacionalizirala [[Radio Zagreb]]. Strukture HSS-a na vlasti progonile su [[KPJ|komuniste]] i [[ustaše]], otvorivši i nekoliko sabirnih logora za političke zatvorenike, od kojih je najpoznatiji [[Koncentracijski logor u Kruščici|Kruščica]] pokraj [[Vitez]]a. Zanimljivo je da je jednom zgodom, prilikom komunističkih demonstracija, [[1940.]] uhićen i [[Franjo Tuđman]].<ref>{{citiranje www | url = http://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=62628 | naslov = Tuđman, Franjo | rad = [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] | preuzeto = 1. studenoga 2013.}}</ref>
 
Razdoblje koje je započelo velikom nadom da će se konačno ispraviti stare nepravde i stvoriti bolje društvo, donijelo je prije velika razočaranja nego zadovoljstvo.<ref name="lecek">Suzana Leček : [http://hrcak.srce.hr/file/68145 ''Narodni poslanik Hrvatske seljačke stranke i njegov kotar: djelovanje Stjepana Hefera na osječkom i valpovačkom području (1924. - 1941.)''], Scrinia Slavonica, Vol.8 No.1. Listopadlistopada 2008.. (189-240), str. 225.-230.</ref> Pogotovo uslijed teške gospodarske situacije zbog rata u Europi, utjecaj HSS-a na selu počeo je slabiti nauštrb [[KPH|KP]] i "[[Frankovci|frankovaca]]".<ref name="jakovcev"/> Krajem 1940. skup HSS-a u Podgori prekinuli su nezadovoljni seljaci, žaleći se na neostvarena obećanja o manjim porezima i smanjenju birokracije te na situaciju na rubu gladi.<ref>Boban, 238-9.</ref> Mnoga su obećanja, ali i iskrene dobre namjere, ostali neispunjeni, dobrim djelom iz nemoći. Naime, rat i poremećaj gospodarstva obilježili su pa čak i spriječili neke od pokušaja uvođenja nužnih gospodarskih i društvenih promjena unutar razmjerno uske autonomije.<ref name="lecek"/> To se ponajbolje vidjelo na primjeru smjene činovnika i žandara koji su posao dobili zahvaljujući odanosti beogradskom režimu. Nedostatak kontrole nad žandarmerijom i vojskom pokazao se kao mana nove vlasti. Mnogi žandari koji su bili osvjedočeni nasilnici ili protivnici HSS-a i hrvatskog pokreta ostali su na svojim položajima.<ref name="lecek"/> Brojnim molbama za premještaj pokušavalo se promijeniti nacionalnu strukturu žandarmerije u Hrvatskoj, premještanjem Srbijanaca i Crnogoraca te njihovom zamjenom Hrvatima koji su služili u žandarmeriji u drugim dijelovima Jugoslavije.<ref name="lecek"/>
 
Vlast na čelu s HSS-om pokušavala je preko svojih razgranatih i dobro ustrojenih organizacija ispravljati mane državnog aparata. Osnivani su tzv. ''sudovi dobrih ljudi'', koji su trebali razrješavati sporove u selima bez sudova i odvjetnika.<ref>Nenad Polimac:[http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/tudman-je-maceka-naprosto-izbrisao ''Zvonimir Berković, filmski redatelj i publicist: Tuđman je Mačeka naprosto izbrisao''], [[Globus (tjednik)|Globus]], 2011.</ref> U listopadu 1939. donesena je banovinska Uredba o zaštiti seljačkog posjeda od ovrhe.
Line 336 ⟶ 334:
Od [[7. kolovoza]] 1939. djeluje i jedinstveni [[Hrvatski nogometni savez]]. Ustrojena je i [[Prvenstvo Banovine Hrvatske u nogometu 1940./41.|nogometna liga]], u kojoj je prvak postao splitski [[Hajduk]]. [[1940.]] godine [[Jozo Jakopić]] vodio je kao izbornik neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv [[Švicarska nogometna reprezentacija|Švicarske]] i dvije protiv [[Mađarska nogometna reprezentacija|Mađarske]].<ref name="croatiamatches">{{citiranje www |url=http://www.rsssf.com/tablesk/kroa-intres.html |naslov=Croatia International matches |preuzeto=14. srpnja 2008.|autor=Kramarsic, Igor/Puric, Bojan|izdavač=rsssf.com }}</ref> Hrvatska je kao neovisna reprezentacija pod sankcijama svoj debi ostvarila [[2. travnja]] 1940. u [[Zagreb]]u utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske.
 
[[Hrvatski veslački savez]] je osnovan [[4. studenog]] [[1939.]] u [[Zagreb|Zagrebu]]u, a prvo prvenstvo Hrvatske u veslanju održano je u Zagrebu, na [[Sava|Savi]], [[29. srpnja]] [[1940.]]<ref name=Leksikon> 68. Prvenstvo Hrvatske u veslanju, službeni bilten, HVS, Zagreb, 2011.</ref> [[Hrvatska reprezentacija u hokeju na ledu]] odigrala je prvi prijateljski susret protiv [[Slovačka Republika (1939. - 1945.)|Slovačke]] 9. veljače 1941. u [[Bratislava|Bratislavi]] i izgubila 6:1.<ref>{{slk oznaka}} [http://www.hockeyslovakia.sk/sk/clanok/prehlad-zapasov-a-timu-sr-od-roku-1940 PREHĽAD ZÁPASOV A-tímu SR od roku 1940]</ref>
 
[[Hrvatski boksački savez]] ponovno je utemeljen [[5. listopada]] 1939. kao krovna organizacija boksa u Banovini Hrvatskoj.<ref>[http://www.vjesnik.hr/pdf/2000%5C12%5C05%5C18A18.PDF Povijest hrvatskog sporta: Boks]</ref>
 
=== Kultura i obrazovanje ===
Jednom od prvih odluka banovinskih vlasti "zajednički" hrvatsko-srpski pravopis je ukinut te je vraćen na snagu tzv. [[Povijest hrvatskih pravopisa#Pravopis Broz/Boranić|Boranićev pravopis]].<ref name="jezik"/> Vodeći hrvatski jezikoslovac [[Stjepan Ivšić]] pokreće časopis ''Hrvatski jezik'', a mladim znanstvenicima [[Petar Guberina|Petru Guberini]] i [[Kruno Krstić|Kruni Krstiću]] 1940. objavljuje [[Matica hrvatska]] knjigu ''Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika''.<ref name="jezik"/> Knjiga je bila iznimno dobro primljena u hrvatsko javnosti, no kritički je prošla loše.<ref name="jezik">[[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje]]: [http://ihjj.hr/page/iz-povijesti-hrvatskoga-jezika/15/ ''Iz povijesti hrvatskog jezika''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130508103856/http://ihjj.hr/page/iz-povijesti-hrvatskoga-jezika/15/ |date=8. Svibanjsvibnja 2013. }}, pristupljeno 30. listopada 2013.</ref>
 
Projekt izdavanja [[Hrvatska enciklopedija (Ujević)|Hrvatske enciklopedije]], pokrenut krajem 1930-ih godina od strane [[Mate Ujević]]a, stvaranjem Banovine Hrvatske zadobio je podršku vlasti, Crkve i znanstvene zajednice. Prvi svezak izdan je [[10. veljače]] [[1941.]] Rad brojnih [[HSS]]-ovih organizacija koje su radile na obrazovanju i opismenjavanju (pogotovo seljačkog) stanovništva te unaprjeđenju gospodarstva nakon uspostave Banovine dobio je široku podršku vlasti. [[Seljačka sloga]] je u suradnji sa zdravstvenim ustanovama pokrenula veliku kampanju usmjerenu prema ženama i zdravlju djece s ciljem bolje skrbi za djecu i popravljanja položaja žene.<ref>Suzana Leček i Željko Dugac: [http://hrcak.srce.hr/file/12718 ''Majke za zdravlje djece: zdravstveno prosvjetna kampanja Seljačke sloge (1939. - 1941.)''], [[Časopis za suvremenu povijest]], Vol.38 No.3. Siječanjsiječnja 2007..</ref>
 
== Ostavština ==
Line 374 ⟶ 372:
{{wikizvor|Uredba o banovini Hrvatskoj|Uredba o banovini Hrvatskoj}}
{{Commons|Category:Banovina of Croatia|Banovina Hrvatska}}
*[[s:Uredba_o_banovini_HrvatskojUredba o banovini Hrvatskoj|Uredba o Banovini Hrvatskoj]] (Službene novine od 26. kolovoza 1939. br. 194-4-LXVIII)
*[https://www.youtube.com/watch?v=_0ThWkEGq4o Posjet] [[Pavle Karađorđević|princa Pavla]] i kneginje Olge Zagrebu i Mačeku 1940. (talijanski filmski žurnal)
*[http://i.imgur.com/pyzFb8O.jpg Etnička karta] Kraljevine Jugoslavije s granicama Banovine Hrvatske, Wehrmacht, 1940.
Line 387 ⟶ 385:
{{Banovine kraljevine Jugoslavije}}
{{Hrvatska}}
 
[[Kategorija:Hrvatska u prvoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Povijest prve Jugoslavije]]