Ban: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 3 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci
Redak 20:
[[Slika:Ivan Zasche, Portret bana Josipa Jelacica.jpg|190px|desno|mini|Ban Josip Jelačić Bužimski]]
 
Na razvoj banskog položaja važan je utjecaj imalo razdoblje od kraja 13 i početkom 14. stoljeća, kada je banska čast bila nasljedna u obitelji [[šubići|Šubića Bribirskih]]. Svojevremeno je čast primorskog bana bila nasljedna, kao što je to bio slučaj sa [[Šubići]]ma, što im je zajamčio [[1293.]] protivnik Anžuvinaca, kralj [[Andrija III. Mlečanin|Andrija III.]] ([[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavlu I. Šubiću]], njegovoj braći i njihovim nasljednicima). Šubići Bribirski su izgubili nasljednu bansku čast [[1322]]. godine.<ref>[http://www.matica.hr/hrrevija/revija2007_2.nsf/AllWebDocs/Zlatni_vijek_Bribira_ Hrvatska revija br.2/2007.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130509083503/http://www.matica.hr/hrrevija/revija2007_2.nsf/AllWebDocs/Zlatni_vijek_Bribira_ |date=9. Svibanjsvibnja 2013. }} Zlatni vijek Bribira</ref>.
 
Od [[1476]]. godine banska je čast ponovno cjelovita za područje čitavog [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskog Kraljevstva]] i sjedinjena u jednoj osobi, iako su ponekad su za isto područje bila imenovana po dva ravnopravna bana. Poseban ugled dostiže tijekom protuturskih ratova, osobito u doba [[Petar Berislavić|Petra Berislavića]].
Redak 49:
{{glavni|Banski dvori}}
[[Datoteka:Pavao Rauch and dignitaries in Zagreb.JPG|200px|thumb|Ban [[Pavao Rauch]] i dostojanstvenici ispred Banskih dvora]]
U početku je ban stolovao u svom vlastitom dvorcu ili utvrdi koje je posjedovao te nije bilo stalnog sjedišta banske vlasti. Kako je ban u početnom razdovlju bio i vrhovni vojni zapovjednik Hrvatske, sjedište je određivao i ovisno o vojnim potrebama obrane kraljevine od Osmanlija. Od 16. stoljeća u Zagrebu se sve više koncentriraju političke institucije te sabor sve češće zasjeda upravo na zagrebačkom Gornjem gradu, pa tako i ban mora sve češće tu boraviti. [[1808.]] slijedom zaključka Sabora ban [[Ignjat Gyulay]] kupio je privatnu palaču baruna [[Franjo Kulmer|Franje Kulmera]] na zapadnoj strani Markovog trga kako bi dobio novu kraljevinsku kuću za trajan stan banova, sjedište sudova, pohranu javnih spisa i kraljevinskih knjiga, odnosno saborskih zapisnika. Kupoprodajni ugovor o prodaji palače skopljen je 1. kolovoza 1808. Takvim je rasporedom u prvom redu riješeno pitanje stana za bana pa je palača i dobila naziv "banska palača", a kasnije "banski dvori".<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=484 |accessdate=16. Veljačaveljače 2015. |title=''Povijest saborske palače'', www.sabor.hr |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120504171647/http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=484 |archivedate=4. Svibanjsvibnja 2012. }}</ref> Do početka 1809. palača je renovirana i nadograđena te su u njoj smješteni kraljevski [[Hrvatski državni arhiv|Zemaljski arhiv]], Banski i zemaljski sudbeni stol, te hrvatska sabornica. Godine 1837. od obitelji Rauch kupljen je i sjeverni kompleks, sjeverno krilo sadašnjih Banskih dvora, a nakon dogradnje zapadnog i sjevernog krila zgrade u taj dio palače premješta se Banski i Sudbeni stol. Posljednja velika nadogradnja i proširenje sjeverozapadnog dijela kompleksa obavljena je 1882., pri kraju banovanja prvog bana pučanina [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]].
 
== Obilježja banske časti ==
Redak 74:
1739. na Trgu je izgrađena kraljevska kuća kako bi se na stalnom mjestu smjestio sabor i državne instucije, a od 1776. tu stalno zasjeda [[Hrvatski sabor]]. Otkako je na Trgu stalno smješten Sabor, ban bi obično bio u svečanoj povorci, praćen crkvenim, gradskim i plemićkim izaslanstvima sa zastavama [[Hrvatske županije|županija]] te zastavama Hrvatske, Slavonije i Dalmacije doveden na Trg sv. Marka te bi onda ušao u sabornicu, gdje je čitana kraljeva odluka o imenovanju banom. Uglavnom bi odluku i pozdravni govor čitao [[Zagrebačka biskupija|zagrebački biskup]] ili drugi crkveni velikodostojnik. Ban je potom u Saboru polagao prisegu pred [[Feudalno društvo|staležima]], u kojoj bi obećao da će se držati ustava i zakona. Time se isticala autonomija plemstva i redova Kraljevine Hrvatske. Potom bi ga, uz pucnjavu topova i zvonjavu zvona, plemstvo diglo triput zajedno sa stolicom u zrak, uzvikujući "vivat!" ([[Latinski jezik|lat.]] "živio!"). Nakon toga, iz sabornice bi ban otišao u crkvu sv. Marka na misu zahvalnicu, dok bi dva plemića pred njim nosila [[žezlo]] i zastavu, čime bi završavao službeni dio instalacije.<ref>Ferdo Šišić: Hrvatska povijest, Svesci 1-3, Dionička tiskara, 1906, str.18-19.</ref>
 
Od 18. st. banovi su prigodom ustoličenja (instalacije) nosili crvenu odoru [[Kraljevina Ugarska|ugarskog]] [[Konjaništvo|konjaništva]], a [[ban Jelačić]] je prvi koji je dao načiniti odoru u bojama hrvatske trobojnice i u narodnom kroju.<ref>Hotko, Jelena: [http://hismus.hr/media/site_structure/documents/2011/10/21/Jelacic_rb_lektura.pdf Radna bilježnica uz izložbu „uspomene / na / jednog bana“, Ostavština Jelačić u Hrvatskom povijesnom muzeju,] HPM, Zagreb 2010., str. 8.</ref> Kasnije su banovi prilikom instalacije uglavnom nosili plemićka odijela, dok se [[Ivan Mažuranić]], prvi ban pučanin, u svom svečanom nastupu pred Saborom [[1873.]] pojavio u građanskom odijelu.<ref>Miroslav Šašić: [http://radio.hrt.hr/ep/vjerujem-u-hrvatsku/100789/ Zagrebački vremeplov - "Vjerujem u Hrvatsku!"], Radio Sljeme, emitirano 20. veljače 2015.</ref> Instalacijske svečanosti trajale bi više dana, organizirale su se pučke svečanosti, bakljade i svečani plesovi.<ref>Vjera Katalinić: [http://hrcak.srce.hr/31229 BAN I/ILI KRALJ? GLAZBENE SVEČANOSTI U ČAST VELIKODOSTOJNIKA U ZAGREBU U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA], Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol.45 No.2. Prosinacprosinca 2008..</ref> Od kraja 18. stoljeća u počast novog bana spjevali bi se i hvalospjevi i pozdravne pjesme - primjerice, 1783. u čast instalacije [[Franjo Eszterházy|Franje Eszterházyja]] tiskana je pjesnička zbirka A. Hoffmana ''Componimenti poetici…''.<ref>Tatjana Radauš (1998): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5754 Eszterházy], natuknica, Hrvatski biografski leksikon</ref> Banu u čast prigodom ustoličenja pisali bi se i svečani govori kojim bi ga kakav vrsan govornik dočekao (primjerice, Ivan pl. Bedeković-Komorski održao je govor banu Franji Vlašiću prilikom njegova dolaska na ustoličenje u Zagreb 1832.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1561 ''BEDEKOVIĆ KOMORSKI''], [[Hrvatski biografski leksikon]], Bartol Zmajić (1983)</ref>).
 
Osobito su svečane bile instalacije bana [[Ivan V. Drašković|Ivana V. Draškovića]] 1732. te posebno ona [[Ban Jelačić|bana Jelačića]] 5. lipnja 1848., prilikom koje je njegova banska crveno-bijelo-plava zastava postala hrvatskom zastavom. Instalacija bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]] 8. i [[9. rujna]] [[1869.]] bila je posljednja svečana tradicionalna instalacija bana [[Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]], održana u [[Feudalizam|feudalnom]] duhu.<ref>Polić, str. 99-100</ref>