Austro-Ugarska: razlika između inačica

|godina_start = 15. ožujka 1867.</br />

|valuta = [[Austro-ugarski gulden|gulden]]<br>[[Austro-ugarska kruna|austro-ugarska kruna]] (od [[1892.]])

|vjera = [[rimokatolička crkva|katolicizam]], [[Luterani|evangelički protestantizam]], [[Kalvinizam|kalvinizam]], [[pravoslavlje]], [[Judaizam|židovstvo]], [[Starokatolička Crkva|starokatolicizam]], [[islam]]

Službeno puno ime monarhije bilo je [[Cislajtanija|Kraljevine i zemlje zastupane u Carevinskom vijeću]]<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=rsk&datum=19160304&seite=00000279 List državnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u carevinskom vijeću.] List državnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u carevinskom vijeću 30. aprila 1916.(pristupljeno 23. rujna 2018.)</ref> i [[Zemlje Krune sv. Stjepana|Zemlje svete ugarske krune Svetog Stjepana]]<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=271819 Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol.38 No.2. Srpanjsrpnja 2017..] László Heka; ANALIZA AUSTRO-UGARSKE I HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE (U POVODU 150. OBLJETNICE AUSTRO-UGARSKE NAGODBE) str. 856. (pristupljeno 23. rujna 2018.)</ref>, pri čemu se naziv Kraljevine i zemlje zastupane u Carevinskom vijeću odnosio na austrijski dio monarhije, a naziv Zemlje svete ugarske krune Svetog Stjepana na ugarski dio. Prilikom sklapanja [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarske nagodbe]] nije bilo dogovoreno pitanje imena nove državne zajednice, te će 1868. car [[Franjo Josip I.|Franjo Josip]] donjeti odluku kako će u međunarodnim odnosima monarhija zbog ekonomičnosti i jasnoće naizmjenično koristiti skraćena imena Austro-Ugarska Monarhija i Austro-Ugarska Carevina.

Odmah pri ugovornom nastanku nove Austro-Ugarske unije osjetio se val nezadovoljstva ostalih naroda u višenacionalnoj državi izostavljenih iz nagodbe te kulturno zapostavljenih koji su ubrzo osjetili novi val terora iz sada osjetno ojačale dualne hegemonije. Najizrazitije su to osjetili [[Slaveni]] u mađarskom dijelu monarhije [[Hrvati]], [[Slovaci]] i [[Poljaci]], što je uzrokovalo stalne napetosti u odnosima s carskom vlašću. Do [[ujedinjenje Italije|ujedinjenja Italije]], Austrija je patronizirala Talijane i sponzorirala talijanski jezik u područjima gdje su Hrvati bili većina - Istra, Rijeka i Dalmacija. Takvu maćehinsku politiku prema Hrvatima tek je počela blago mijenjati nakon što se ujedinjenjem malih državica na Apeninima stvorila respektabilno velika država od više desetaka milijuna stanovnika koja je imala vlastite pretenzije prema istočnoj obali Jadrana pod austrijskom kontrolom. No ipak, Hrvati i Slovenci nikad nisu dobili samostalnu upravu te su uživali polukolonijalni status naroda koji je trebalo germanizirati.

Nakon što Italija u Prvom svjetskom ratu nije ispoštovala vojni savez s Njemačkom te nije ušla u rat na njenoj strani, poradi sukoba interesa i vlastitih pretenzija na hrvatsku obalu koja je bila dijelom Austro-Ugarske. A potom nakon što su joj sile Antante - Britansko carstvo i Francuska, obećale teritorijalnu dobit nakon rata ako uđe u rat protiv Austro-Ugarske, pograničnim su krajevima došli teški dani. Na pograničnom poluotoku Istri koji je sad bio dijelom ratne zone, austrijska vojna uprava koja je vladala Istrom je počela progoniti [[talijanski iredentizam|talijanske iredentiste]], a 1916. je raspušten Istarski sabor i Pokrajinski odbor, te je to područje pripalo pod direktnu upravu komesarijat. Izgubivši stoljetni privilegirani status, u ratnom razdoblju na stotine Talijana su prebjegle u Italiju.<ref name="Gortan Carlin">[http://bib.irb.hr/datoteka/427671.Ivana_P_GortanCarlinMagistarskiRad_2.doc Hrvatska znanstvena bibliografija] Ivana Paula Gortan – Carlin: Glazbeni život Poreča i okolice 1880. - 1918. </ref>

Tek osnovana dvojna monarhija trebala je biti zajednica dviju država, Austrije i Mađarske, utemeljena na istopravnosti obiju država. Vanjska politika, vanjska trgovina kao i vojne snage su trebale biti pod zajedničkom upravom (stvarna zajednica) a austrijski car [[Franjo Josip I.]] ([[1867]]. – [[1916]].) je bio zajednički poglavar dvojne monarhije, u Mađarskoj okrunjen za kralja.

Zemlje pod vladavinom Austrije (''Cislajtanija'') su se označavale samo sa "[[K.u.k.]]" (''"kaiserlich-königlich"'', pri čemu se "königlich" odnosilo na češku kraljevsku tradiciju, koju je titula cara u sebi nosila), dok su se ustanove zemlje pod mađarskim vladavinom (Translajtanija) označavale oznakom "m.kir." (''"magyar kiràly"'') ili "kgl.ung." (''"königlich ungarisch"'').

|[[Datoteka:Flag_of_Bosnia_Flag of Bosnia (1908–1918).svg|border|23px]] [[Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom|Bosna i Herzegovina]]

Austro-Ugarska u svojem kratkom političkom životu, kao i ostale tadašnje europske države doživljava veliki gospodarski napredak. To ništa bolje ne prikazuje od uspoređivanja situacije 1870. i 1911. godine kada korištenje željezne rudače raste s 520.000 tona na 2.150.000 tona ili gotovo 400 %. U istom razdoblju industrijska proizvodnja Austrije raste 300 % dok ona Ugarske značajno više. Slična situacija se događa i s željeznicom pošto kilometri izgrađenih pruga rastu s 9,600 kilometara 1870 godine na 36,300 kilometara 1900 godine kada Austro-Ugarska dostiže Njemačku i Veliku Britaniju po omjeru broja stanovnika i izgrađenih kilometara pruga. Sudbinu industrije prati i poljoprivreda. Iako dolazi do pada od 14 % broja stanovnika koji se bavi poljoprivredom prinosi rastu velikom stopom tako da Ugarska u zadnjim godinama (1864-66) prije stvaranja Austro-Ugarske proizvodi godišnje 1.720.000 tona pšenice i 200.000 tona šećerne repe, a u zadnjim predratnim godinama (1911.-13.) će proizvoditi 4.910.000 tona pšenice i 4.333.000 tone šećerne repe (20 puta više !!).