Afrički divlji pas: razlika između inačica

'''Afrički divlji pas''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Lycaon pictus'') [[sisavac]] je [[mesožder]] iz porodice [[pas|pasa]]a, rasprostranjen jedino u Africi, obično u savanama i ostalim osvijetljenim šumskim područjima. U engleskom je jeziku također poznat pod nazivima kao što su '''afrički lovački pas''', '''pjegavi pas''' i '''obojeni vuk''', '''Wildehond''' u afrikaans jeziku, i '''Mbwa mwitu''' u shvahili jeziku. Jedina je vrsta unutar roda '''''Lycaon'''''. U starijoj ali i u novijoj literaturi ovu vrstu nazivaju '''hijenski pas'''<ref>Život životinja, Alfred Edmund Brehm, nakladnici: Cankarjeva založba Ljubljana, Prosvjeta Zagreb, Sveučilišna naklada Liber Zagreb, izdanje Ljubljana, Zagreb 1983.</ref><ref>Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod ''Miroslav Krleža'', Zagreb, 2002., ISBN 953-6036-34-7 (dio 4.)</ref>, a danas ga nazivaju i ''afrički lovački pas''.

[[Pretkutnjak|Pretkutnjaci]] su relativno krupni u usporedbi s pretkutnjacima drugih [[psi|pasa]]. Ovo im omogućuje snažan ugriz, dopuštajući im da svladaju velike količine kostiju, kao što je slučaj s [[hijene|hijenama]].<ref name="SA">{{cite web | url = http://www.lioncrusher.com/animal.asp?animal=2 | title = African Wild Dog (Lycaon pictus) | work = | publisher = Lioncrusher's Domain | accessdate = 2007-06-08 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070708095409/http://www.lioncrusher.com/animal.asp?animal=2 | archivedate = 8. Srpanjsrpnja 2007. }}</ref> Na osnovu izvršenih studija, ustanovljeno je da, od svih ostalih [[Grabežljivac|grabežljivih]] sisavaca, afrički divlji psi imaju najviši kvocijent snage ugriza koji iznosi 142.<ref>Wroe, Stephen & McHenry, Colin (16. listopad 2004), "Bite club: comparative bite force in big biting mammals and the prediction of predatory behaviour in fossil taxa", Proc. R. Soc. B, doi:10.1098/rspb.2004.29867y</ref>

Afrički divlji psi imaju najjači ugriz od svih ostalih pripadnika porodica pasa i mačaka. Afrički divlji psi love u čoporu. Kao i većina ostalih pripadnika porodice pasa, oni jure za svojim plijenom na otvorenim ravnicama. Tijekom lova, razvijaju brzinu veću od 70 kilometara na sat, a vrlo su izdržljivi, i mogu dugo pratiti lovinu. Blizu 80% od ukupnog lova završi uspješno. Čopor koristi različite zvukove kako bi obavijestio članove o poziciji tijekom lova, a u praćenju lovine se smjenjuju. To je razlog zašto blizu 80% od ukupnog [[lov]]a završi uspješno.

Afrički divlji psi ugrožena su vrsta. Prijeti im opasnost od lova i gubitka staništa. Potrebna su im velika lovišta, često 500 &nbsp;km² ili više, i u stalnoj su opasnosti od većih grabežljivaca, posebno lavova i [[pjegava hijena|pjegavih hijena]]. Lavovi često ubiju mnogo pasa, ali ih ne jedu. Nažalost, većina afričkih [[nacionalni park|nacionalnih parkova]] ne pokriva dovoljnu površinu potrebnu za normalan život i lov ovih sisavaca, zato mnogi divlji psi prelaze na nezaštićene teritorije. Čak [[Krügerov nacionalni park]] s veličinom od 20.000 &nbsp;km², dobro stanište s dovoljno lovine, nastanjuje samo oko 400 jedinki ove vrste.

[[Kategorija:praviPravi psi]]