Američki rat za neovisnost: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 6 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 35:
Većina američkih [[indijanci|Indijanaca]] istočno od rijeke [[Mississippi (rijeka)|Mississippi]] bilo je zahvaćeno ratom. Većina njih nisu znali na koji način ući u rat. 13 000 ih se uključilo u sukob na britanskoj strani.
 
== Sjever ==
 
Prije rata [[Boston]] je bio jako središte revolucije; poznata [[Bostonska čajanka]] u kojoj je u more bačen veći dio britanskog [[čaj]]a koji je bio poslan iz [[Engleska|Engleske]]. Britanski zapovijednik u [[Boston]]u zapovijedao je s 4000 vojnika, ali teritorij je bio pod utjecajem pobunjenika. Nakon [[Bitka kod Lexingtona|bitke kod Lexingtona]] još 4500 britanskih vojnika uključilo se u rat. Stigli su pod zapovjedništvom [[general]]a [[Sir William Howe|Williama Howea]]. Odmah nakon dolaska sukobili su se s pobunjenicima. [[Englezi]] su dobili tu bitku ali njihovi su gubitci bili toliki da nisu mogli više nastaviti sa potjerom.
 
[[Datoteka:The_death_of_general_warren_at_the_battle_of_bunker_hill.jpg|mini|Smrt generala Warrena u bitci kod Bunker Hilla.]]
Redak 50:
Dana [[16. rujna]] [[1775.]] [[brigadni general]] [[Richard Montgomery]] krenuo je iz utvrde Ticonderoga na [[Montreal]] koji je pao [[13. studenoga]] iste godine. General [[Guy Carleton]], [[guverner]] Kanade pobjegao je u grad [[Québec]].
 
Druga vojska koja je krenula prema Québecu na čelu s generalom [[Benedict Arnold|Benedictom Arnoldom]] okružila je Québec. Nakon nekog vremena pridružio im se Montgomery sa svojom pobjedničkom vojskom. Napali su Québec [[31. prosinca]] ali su pobijeđeni od strane Britanaca. Ostatak Amerikanaca je tamo ostao do proljeća [[1776.]] kada su se povukli.
 
Sljedeći pokušaj osvajanja Québeca pao je kod [[Bitka kod Trois-Rivièresa|Trois-Rivièresa]] [[8. svibnja]] [[1776.]] [[Britanci]] su onda krenuli u napad i pobjedili Arnolda u [[Bitka kod otoka Valcour|bitci kod otoka Valcour]]. Arnold se bio prisiljen povući do utvrde Ticonderoga odakle je i krenuo.
 
Napad na Kanadu je katstrofalno završio za Amerikance, ali je Arnold odgodio britanski protunapad do [[Bitka kod Saratoge|bitke kod Saratoge]].
Redak 60:
Nakon povlačenja svojih snaga iz Bostona general Howe se fokusirao na osvajanje [[New York]]a. Da bi obranio grad, general Washington postavio je 20 000 vojnika od [[Manhattan]]a sve do [[Long Island]]a.
 
[[Datoteka:Washington_Crossing_the_Delaware_by_Emanuel_Leutze,_MMA-NYC,_1851.jpg|mini|250px|Washington prelazi Delaware. ]]
 
Dok su se Britanci iskrcavali kod [[Staten Island]]a Washington je čitao ''[[Američka deklaracija o nezavisnosti|deklaraciju o neovisnosti]]'' svojim ljudima. Dana [[27. kolovoza]] [[1776.]] Britanci su potjerali Amerikance natrag do [[Brooklyn]]a. Howe je tamo postavio kamp i započeo opsadu Manhattna gdje je general Washington povukao svoje ljude.
 
Dana [[15. rujna]] Howe je iskrcao 12 000 ljudi na Manhattan i brzo zauzeo cijeli grad. Amerikanci su se morali povući do Harlema gdje su napadnuti, ali su napad nakratko odbili. Howe je u listopadu okružio Washingtonovu vojsku i Amerikanci su se ponovno morali povući. [[Bitka kod White Plainsa]] je održana [[28. listopada]] [[1776]]. i opet je epilog bilo povlačenje američkih trupa. Howe se vratio na Manhattan i zarobio 2000 američkih vojnika.
Redak 68:
[[Charles Cornwallis|General Lord Cornwallis]] tjerao je Washingtonovu vojsku kroz [[New Jersey]] sve dok se Amerikanci nisu u prosincu povukli preko rijeke [[Delaware]] u [[Pennsylvania|Pennsylvaniji]]. Ta zima je, ukupno gledajući, bila dobra za Britance, no Howe je propustio priliku uništiti pobunjeničku vojsku. No, zarobio je ili ubio skoro 5000 americkih vojnika i bio je spreman za nastavak operacija u proljeće.
Američka vojska na tom području izgubila je 5000 vojnika i Washington nije bio u povoljnom položaju. Kongres je u očaju napustio Philadelphiju što je razočaralo neke Amerikance, ali otpor britanskoj vlasti odlučno je rastao. Stoga se Washington odlučio na napad. Prešao je rijeku Delaware na Badnju noć i zarobio više od 1000 Hessana u bitci kod Trentona [[26. prosinca]] [[1776]].
 
Cornwallis je krenuo vratiti izgubljeni [[Trenton]], ali ga je s puta skrenuo Washington koji je uspješno napao Britance kod [[Pricenton]]a [[3. siječnja]] [[1776]]. Policija New Jerseya nastavila je pobjeđivati Britance na tom području.
Redak 80:
=== Bitka kod Saratoge ===
 
Prva akcija u [[1777]]. bila je ona vođena generalom [[John Burgoyneom|John Burgoyneom]] u Kanadi. Cilj je bio zaposjesti teritorij oko Jezera Champlain i rijeke Hudson tako da koloniju New England izoliraju od ostalih američkih kolonija. Burgoynova akcija imala je dvije sastavnice. Prvo bi on vodio 10 000 ljudi preko jezera Champlain do grada [[Albany]] u [[New York]]u, a druga bi vojska od 2000 ljudi vođena [[Barrie St. Leger|Barriem St. Legerom]] išla rijekom [[Mohawk]] i ponovno je spojila sa Burgoynom u Albaniju.
 
[[Datoteka:Joseph Brant painting by George Romney 1776.jpg|mini|lijevo|[[Mohawk nation|Mohawk]] [[Joseph Brant]] vodio je američke Indijance i lojaliste u borbu protiv pobunjenika.]]
 
Burgoyne je krenuo u lipnju, a već u ranom srpnju zauzeo je utvrdu [[Ticonderoga]]. Njegov pohod bio je usporen Amerikancima koji su rušili stabla i mostove, te tako sprječavali prodor Britanaca.
 
Britanska potpora Burgoynovoj vojsci vođena sa Barriem St. Legerom je strahovito poražena od strane Amerikanaca dovodeći Burgoynu samo 1000 vojnika. Znači, St. Barry, odnosno pola njegove indijanske vojske vođene Josephom Brantom , opkolila je utvrdu [[Stanwix]]. Američka vojska i njihovi indijanski saveznici išli su zaustaviti opsadu Stanwixa, međutim, upali su u zasjedu u [[Bitka kod Oriskanija|bitci kod Oriskanija]] [[6. kolovoza]]. Tada je došla druga ekspedicija vodena [[benedict Arnold|Benedictom Arnoldom]] i St. Leger se morao povući u Kanadu.
Redak 90:
Burgoynova vojska sada smanjena na 6000 ljudi odlučuje se na napad na Albany; to je odluka koja je stvorila mnoge kontroverze. Američka vojska od 8000 ljudi vođena generalom [[Horatio Gates|Horatijom Gatesom]] bila je utvrđena 16 [[kilometar]]a od Saratoge u državi [[New York]]. Burgoyne je mislio nadmudriti Amerikance, ali su ga Amerikanci shvatili u prvoj bitci kod Saratoge u rujnu. Burgoynova situacija bila je očajna. Nadao se da će general Howe doći sa svojom vojskom, no od toga nije bilo ništa. On je sa svojom vojskom osvajao Philadelphiju.
 
Lokalna policija se pridružila Horatiju Gatesu i on je početkom [[listopad]]a imao više od 11 000 vojnika. Nakon gadnog poraza u [[druga bitka kod Saratoge|drugoj bitci kod Saratoge]], Burgoyne se predao [[17. listopada]].
 
Saratoga je često prozivana kao prekretnica rata. Revolucionarna smjelost i odlučnost patila je zbog Howeovog uspješnog osvajanja Philadelphije. No, još važnije je da je ova pobjeda ohrabrila Francuze da uđu u rat protiv Velike Britanije. Sad je rat za Britance postao puno teži nego su mislili na početku.
Redak 96:
=== Bitka kod Philadelphije ===
 
Kada je general [[William Howe]] osvojio [[New York]] usredotočio se na zauzimanje Philadelphije, mjesta gdje se nalazila pobunjenička vlada. General Howe se kretao sporo tako da je tek u kasni kolovoz iskrcao svojih 15 000 vojnika na krajnji [[sjever]] Chesapeak Baya.
 
[[George Washington]] je postavio svojih 11 000 ljudi između Howea i Philadelphije, ali ih je ubrzo maknuo zbog bitke kod Brandywina 11. rujna 1777. I opet Kongresu nije preostalo ništa drugo nego napustiti Philadelphiju. Howe je napokon nadmudrio Washingtona i ušao u nezaštićenu Philadelphiju. Washington je opet neuspješno napao Howea, međutim, ovaj je napad odbio bez ikakvih velikih posljedica za oba dvije strane.
Redak 104:
[[Datoteka:Us unabhaengigkeitskrieg.jpg|mini|300px|[[Hessani|Hessanske]] pojstrojbe na strani Britanaca]]
 
General Clinton zamijenio je Generala Howea na mjestu zapovjednika vojske, stoga je bilo očigledno da će se neke promjene dogoditi. Stanje se pogoršalo ulaskom Francuza u rat i General Clinton se odlučuje na povlačenje svojih trupa iz Philadelphije i šalje ih u [[New York]]. No, Washington je napao Clintona na njegovom povlačenju iz Philadelphije u bitci kod Monmoutha 28. srpnja 1778.
 
Clinton se vratio u [[New York]] u srpnju baš prije dolaska francuske flote pod zapovjednikom d'Estaingom. Washington se vratio kod White Plainsa (sjeverni dio grada). Situacija je bila slična kao i prije dvije godine, samo se sada priroda rata promijenila.
Redak 112:
[[1778]]. godine, pobuna u Sjevernoj Americi prerasla je u međunarodni rat. Nakon što su Amerikanci pobijedili u bitci kod Saratoge, u rat su se i uključili Francuzi. Potpisali [[Treaty of Alliance]] (Dogovor o savezništvu) 6. veljače 1778.
 
[[Španjolska]] se uključila u rat kao saveznik Francuske u srpnju 1779. Za razliku od Francuske [[Španjolska]] nije priznala nezavisnost SAD-a zato što su se bojali da će to ohrabriti takve koji vode antikolonijalističku politiku.
 
1780. i [[Nizozemska]] se uključila u rat. Sve tri države davale su materijalnu podršku Americi od početka rata nadajući se da će britanska moć oslabiti porazom u ratu.
 
=== Proširenje na pomorski rat ===
 
Kada je rat započeo, Britanci su imali puno moćniju flotu od Amerikanaca. Kraljevska flota imala je 100 brodova koji su bili u stanju se boriti i, iako je ta flota većinom bila u zastarjelom stanju, bila je moćnija od američke. Tijekom prve tri godine Kraljevska flota je služila za prenošenje vojske za kopnene operacije i za zaštitu trgovačkih brodova.
 
Amerikanci zapravo nisu ni imali pravu flotu i oslanjali su se na brodove pojedince koji bi služili za povremeno uznemiravanje britanske flote. Kongres je u listopadu 1775. naredio stvaranje male flote koje bi služile za napadanje trgovačkih brodova izbjegavajući sukobe sa kraljevskom flotom. [[John Paul Jones]] je postao prvi američki pomorski heroj osvojivši brod [[HMS Drake]] 24. travnja 1778. To je bila prva američka vojna pobjeda u britanskim vodama.
 
Francuski ulazak u ovaj rat osporio je britansku nadmoć nad Amerikancima. Francusko-američko savezništvo je jadno počelo. Neuspjeh američkih operacija na [[Rhode Island]]u, Savani i Georgiji bilo je uzrokovano drugačijim ciljevima Amerikanaca i Francuza. Francuzi su htjeli prvo osigurati područje [[West Indies]] i tek onda krenuti u potporu američkoj samostalnosti. Američki ciljevi bili su jasni od početka rata. Dok je francuska finacijska pomoć Americi bila od kritične važnosti, francuska vojna pomoć nije se iskazivala sve do dolaska velike vojske u srpnju 1780. vođene s [[comte de Rochambeau]]om.
 
Španjolci su ušli u rat s ciljem osvajanja [[Gibraltar]]a i otoka Minorke koje su izgubili od Britanaca 1704. godine. [[Opsada Gibraltara]] trajala je tri godine. Britanske čete koje su bile u [[Gibraltar]]u osnažene su pobjedom Sir Georgea Rodneyja u bitci nazvana "Moonlight Battle". Dalji francusko-španjolski napadi bili su neuspješni i [[opsada Gibraltara]] se rasplinula. Francuzi i Španjolci su osvojili Minorku koju su Španjolci zadržali i nakon rata.
Redak 184:
[[Datoteka:Treaty of Paris by Benjamin West 1783.jpg|mini|200px|Pariški sporazum koji je doveo do konačnoga kraja rata.]]
 
Točan broj poginulih u Američkom ratu za neovisnost je nepoznat. Kao i većina ratova tog doba više je života izgubljeno zbog raznih bolesti nego u bitkama. Povjesničar [[Josheph Ellis]] smatra da je Washingtonova odluka da cijepi svoje trupe protiv raznih bolesti bila jedna od odlučujućih.
 
Otprilike 25 000 Amerikanaca je umrlo služeći vojsku, njih 8 000 je poginulo u bitkama dok je njih
Redak 196:
<div class="references-small">
*Black, Jeremy. ''War for America: The Fight for Independence, 1775–1783''. (2001). Analysis from a noted British military historian.
*Boatner, Mark Mayo, III. ''Encyclopedia of the American Revolution.'' 1966; revised 1974. {{ISBN |0-8117-0578-1}}. Military topics, references many [[secondary source]]s
*Chambers, John Whiteclay II, ed. in chief. ''The Oxford Companion to American Military History''. Oxford University Press, 1999. {{ISBN |0-19-507198-0}}.
*Duffy, Christopher. ''The Military Experience in the Age of Reason, 1715–1789''. (1987). {{ISBN |0-689-11993-3}}.
*Ellis, Joseph J. ''His Excellency: George Washington''. (2004). {{ISBN |1-4000-4031-0}}.
*Fenn, Elizabeth Anne. ''Pox Americana: The Great Smallpox Epidemic of 1775–82''. New York: Hill and Wang, 2001. {{ISBN |0-8090-7820-1}}.
*Greene, Jack P. and J.R. Pole, eds. ''The Blackwell Encyclopedia of the American Revolution''. Malden, Massachusetts: Blackwell, 1991; reprint 1999. {{ISBN |1-55786-547-7}}. Collection of essays focused on political and social history.
*Higginbotham, Don. ''The War of American Independence: Military Attitudes, Policies, and Practice, 1763–1789''. Northeastern University Press, 1983. {{ISBN |0-930350-44-8}}. Overview of military topics; online in ACLS History E-book Project.
*Kaplan, Sidney and Emma Nogrady Kaplan. ''The Black Presence in the Era of the American Revolution''. Amherst, Massachusetts: The University of Massachusetts Press, 1989. {{ISBN |0-87023-663-6}}.
*Mackesy, Piers. ''The War for America: 1775–1783''. London, 1964. Reprinted University of Nebraska Press, 1993, {{ISBN |0-8032-8192-7}}. Highly regarded examination of British strategy and leadership. [http://www.questia.com/library/book/the-war-for-america-1775-1783-by-piers-mackesy.jsp online edition]
*Shy, John. ''A People Numerous and Armed: Reflections on the Military Struggle for American Independence''. New York: Oxford University Press, 1976 ({{ISBN |0-19-502013-8}}); revised University of Michigan Press, 1990 ({{ISBN |0-472-06431-2}}). Collection of essays.
* J. Steven Watson; ''The Reign of George III, 1760-1815.'' 1960. standard history of British politics. [http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=22810670 online edition]
</div>