Katedrala Notre-Dame u Amiensu: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 20:
==Povijest==
 
Stara katedrala u [[Amiens]]u, važnom trgovačkom i tekstilnom središtu [[Francuska|Francuske]] sjeverno od [[Pariz]]a, izgorjela je [[1218.]] godine. Poput [[Katedrala u Chartresu|katedrale u Chartresu]], crkveni službenici su se posvetili da je obnove i izgrade još veličanstveniju građevinu. Sredstva za katedralu su uglavnom došla od crkvenih seoskih posjeda i trgovačkih prihoda. Gradnja je započela [[1220.]] godine i nastavila se sljedećih sedamdeset godina. Rezultat je bio nadmoćni arhitektonski izraz gotičke okomitosti. Glavni brod, koji je širok samo 12 metara ima visinu od nevjerojatna 42 metra, čime se stvara čudesan dojam stremljenja visinama.
 
U [[labirint]]u (izgrađen kao spomenik mitskom graditelju [[Dedal]]u, autoru Kretskog labirinta), koji je sada uništen, bila su upisana imena arhitekata katedrale u Amiensu. Tu je bilo istaknuto da je [[Robert de Luzarches]] zaslužan za krajnji plan katedrale. Njega je naslijedio Thomas de Cormont, a njega njegov sin Renaud.
Redak 29:
==Osobitosti==
 
Plan katedrale je primjer sažimanja koje se očituje u smanjivanju mase volumena, što opet dovodi do veće povezanosti brodova, u proširenju srednjeg broda, u skraćenju [[transept]]a i uključivanju [[apsidiola]] u prostor [[deambulatorij]]a. To je značilo odricanje od mnogobrojnih volumena, kao odlike [[Arhitektura Romanike|romanike]], da bi se stvorio što jedinstveniji unutrašnji prostor. Dinamični karakter unutrašnjeg prostora određen je raščlanjenim i otvorenim zidom, koji postoji samo kao propusni skelet, a ne kao zatvorena granica.
 
Glavni brod je završen u roku od 16 godina i na njemu je usavršen klasični trodijelni interijer koji je uveden u Chartresu. Podjelom na tri pojasa su izbjegnute galerije, ukinuta jedna vodoravna os i produžena okomica, a zid postao još otvoreniji i jedinstveniji. Okomito usmjerenje je prisutno i u [[svod]]u, gdje se strmo postavljena rebra sastaju u jednoj točki, a visine transepta izjednačene s visinom glavnog broda. Volumen [[stup]]ova, zida, svoda, lukova raščlanjuje se i plastički razvodi, tako da svaki dio dobiva svoju vlastitu plastičnu izražajnost. Tanki polustupovi snopastog stupa, bogato profilirani luk, rebra, mrežište prozora postoje kao zasebne plastične vrijednosti. Oni se svojim otvaranjem uklapaju u kompoziciju cjeline.
 
Izvana okomito usmjerenje potpuno dominira, ostvareno ne samo visinom brodova i tornjevima, već i [[kontrafor]]nim sustavom i jedinstvenim plastičkim oblikovanjem svih dekorativnih elemenata koji naglašavaju slojevito rastvaranje volumena. Vodoravna podjela fasade potpuno je ukinuta visokim, šiljastim otvorima i dekorativnim elementima (učelci, fijale, galerije itd.) koji nadrastaju iz jednog pojasa u drugi, spajajući ih u jedinstven okomiti potez.
Redak 39:
==Izvori==
 
* Laurie Schneider Adams, ''A History of Western Art'', McGraw Hill, [[New York]], 2001. {{ISBN |0-7-231717-5}}
* ''Velike arhitekture svijeta'', urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, [[Split]], 2005. {{ISBN |953-214-266-5}}
* Marilyn Stokstad, ''Art History (Wolume One)'', Pearson Prentice Hill, [[New Jersey]], 2005. {{ISBN |0-13-145529}}
 
==Poveznice==