Inačica od 9. svibnja 2016. u 11:23 uredi Maestro Ivanković (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Birokrati, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 31.707 edits wikipoveznica ← Starija izmjena		Inačica od 1. veljače 2020. u 15:25 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 1: '''Aristotelizam''' je u [[Filozofija\|filozofiji]] i [[znanost]]i naziv za nauk [[Aristotel~~\|Aristotelovih~~]]ovih sljedbenika, osobito [[Srednjovjekovna filozofija\|srednjovjekovnih]] i renesansnih tumačitelja Aristotelove duhovne baštine. Aristotelizam je tijekom [[Renesansa\|renesanse]] gospodario svim područjima znanja. Komentiranje Aristotelovih djela započeli su već [[~~Peripatetici\|~~peripatetici]] ([[Andronik\|Andronik s Roda]], Aleksandar iz Afrodizijade i drugi) i prevladavalo je, uz [[~~Neoplatonisti\|neoplatonističke~~neoplatonisti]]čke koncepcije, sveukupnom filozofskom proizvodnjom do kasne renesanse. Aristotelizam je tako postajao sve manje nauk samog Aristotela, a sve više njegovih tumača koji su mu dali onaj konačan oblik s kojim je ušao u europsku kulturu. [[File:Francesco Hayez 001.jpg\|thumb\|200px\|[[Aristotel]]]] Redak 8: Najprije zabranjivani (1110. – 1366.), ti su radovi poslije srasli i sa [[Skolastika\|skolastičkom znanošću]], koja je već prihvatila Aristotela logičara u polemici o "pitanju univerzalija". Djelom [[Albert Veliki\|Alberta Velikog]] i poglavito [[Toma Akvinski\|Tome Akvinskog]] napokon je prihvaćen i čitav Aristotelov logičko-fizičko-metafizički kompleks, premda preoblikovan i prilagođen novoj potrebi usustavljenja sveukupne [[Kršćanska filozofija\|kršćanske misli]]. [[Tomizam]] tako postaje službeno crkveno stajalište prema klasičnom sporu između aristotelizma i [[Platonizam\|platonizma]] (augustinizam), a sam Aristotel dobiva snagu neoboriva autoriteta koji će ubuduće, kroz renesansu, imati dvojaku ulogu unapređivanja i skrućivanja filozofske i znanstvene misli. Aristotelizam srednjega vijeka postaje temeljem suvremene "neoskolastike". Aristotelovo djelo i njegova srednjovjekovna redakcija aristotelizam služili su kao točka odrednica različitih, pa i proturječnih, filozofskih, znanstvenih i ideoloških motiva. Antiaristotelizam [[Petrus Ramus\|Ramusa]] ili našega [[Frane Petrić\|Petrića]], okrenuti su konstruktivnoj razgradnji skolastičke sheme tumačenja Aristotela kao mislitelja sinteze, dok naturalistički pravac aristotelizma razvijaju [[Aleksandrizam\|aleksandristi]]. Istodobno je oživljavanje Aristotelovih analitičkih metoda vodilo na novi put koji je davao povremeno i neposredne znanstvene doprinose, kao što su [[William Harvey\|Harveyevo]] otkriće optoka krvi, ili pak [[Leibniz~~\|Leibnizove~~]]ove koncepcije kretanja, vremena i prostora. ==Izvori== Redak 18: ==Vanjske poveznice== ;Mrežna mjesta * [http://www.matica.hr/knjige/481/ ''Aristotel i aristotelizam''], zbornik radova, [[Matica hrvatska]], Zagreb, 2003., {{ISBN \|9531506817}}, www.matica.hr {{GLAVNIRASPORED:Aristotelizam}}

Aristotelizam: razlika između inačica