Ašur: razlika između inačica

Kada je Asirijom zavladalo [[Partsko Carstvo]] (oko 100. pr. Kr.-270.) Ašur je postao važno upravno središte s određenom dozom autonomije. [[Rimljani]] su ga napadali više puta. Car [[Septimije Sever]] ga je poharao 198., a [[Šapur I.]], [[veliki kralj]] [[Perzija|Perzije]], 257. godine<ref>Geoff Hann, ''[https://books.google.com.au/books?id=-9RNCgAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Iraq:+The+ancient+sites+and+Iraqi+Kurdistan&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjjvPTbrovNAhWj2qYKHTWgA4cQ6AEIHDAA#v=onepage&q=Iraq%3A%20The%20ancient%20sites%20and%20Iraqi%20Kurdistan&f=false Iraq: The ancient sites and Iraqi Kurdistan]'', 2005., str. 246. {{ISBN |9781841624884}}</ref>. Grad je ipak preživio sve do 14. stoljeća kada je [[Timur]] proveo sveopći masakr lokalnog stanovništva, uglavnom [[Ajsori|Ajsorskih]] [[kršćani|kršćana]], poslije čega nema tragova trajnijeg naselja na ovom mjestu<ref>[http://www.assur.de/Themen/Stadtgeschichte_Engl/body_stadtgeschichte_engl.html Povijest Ašura] {{eng oznaka}} Pristupljeno 3. studenoga 2016.</ref>.

Premda mjesne predaje, sačuvane u srednjovjekovnim i suvremenim [[Arapi|arapskim]] izvorima, nikad nisu zaboravile spomen na ovaj grad, tek su u 19. stoljeću zapadnjački istraživači prihvatili identifikaciju ovog mjesta. Sustavna [[arheologija|arheološka]] istraživanja ovog mjesta započela su početkom 20. stoljeća s njemačkom ekspedicijom što ju je vodio Walter Andrae, sve do izbijanja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] [[1914]].<ref>Walter Andrae, ''Die archaischen Ischtar-Tempel in Assur'', JC Hinrichs, 1922., izd. iz 1970. {{ISBN |3-7648-1806-9}}</ref> Tada je pronađeno više od 16.000 glinenih pločica s klinopismom od kojih su mnoge završile u Muzeju Pergama u Berlinu. Iskapanja su nastavljena tek krajem [[1970-ih]] godina, te su pod [[Irak|iračkom]] upravom nastavljena do ratnih sukoba na prelasku iz 20. u 21. stoljeće.