Austrijski nasljedni rat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m brojao→brojio, brojao→imao |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 30:
== Rat ==
[[Fridrik II. Veliki|Fridrik II., kralj Pruske]], je poslao izaslanike u Beč sa zahtjevom da mu Marija Terezija prepusti [[Šlezijsko vojvodstvo]], mineralima bogati austrijski teritorij koji je graničio s Prusijom. Marija Terezija je odbila bez razmišljanja.<ref name="Crankshaw, 43">Crankshaw, 43.</ref> Pruska je do tada već bila zauzela Šleziju. Velika Britanija je Mariji Tereziji ponudila 12.000 vojnika u slučaju da svi mirovni pregovori propadnu.<ref
Budući da je Austriji nedostajalo iskusnih vojnih zapovjednika, Marija Terezija je oslobodila maršala [[Wilhelm Reinhard von Neipperg|Wilhelma Reinharda von Neipperga]], kojeg je njen otac bio zatvorio zbog njegove slabe izvedbe u ratu s Osmanlijama. Neipperg je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u ožujku. Austrijanci su pretrpjeli veliki poraz u travnju iste godine. Francuska je za to vrijeme planirala uništavanje austrijske države i podjelu njenog teritorija između Pruske, Bavarske, Saske i Španjolske.<ref>Crankshaw, 56.</ref> Beč je bio u panici pošto nijedan od savjetnika Marije Terezije nije očekivao da će ih Francuska izdati. [[Đuro II., kralj Velike Britanije i Irske|Đuro II.]], kralj Velike Britanije, i sam Franjo molili su Mariju Tereziju da pregovara s Pruskom, na što je ona nevoljko pristala.<ref>Crankshaw, 57-58.</ref> Britanski kralj je ponudio [[Głogów]], [[Świebodzin]], i [[Grünberg]], za što Marija Terezija nije znala. Fridrik je odbio ovu ponudu i ušao u savez s Francuskom u lipnju.<ref name="Crankshaw38">Crankshaw, 38.</ref>
Redak 36:
Do srpnja su propali svi pokušaji da se spriječi rat. [[Mauricije Saksonski]] je već bio prešao [[Rajna|Rajnu]] i ušao u [[Sveto Rimsko Carstvo]], a Saska je napustila Austriju i pridružila se Francuskoj.<ref name="Crankshaw75">Crankshaw, 75.</ref> Palatinat se udružio s [[Köln]]om i Bavarskom, a britanski kralj Đuro II. je svoj [[Braunschweig-Lüneburg]] proglasio neutralnim.<ref>Crankshaw, 37.</ref>
Marija Terezija se okrunila za ugarskog kralja [[25. lipnja]] [[1741]]. godine. Dana [[26. listopada]] iste godine, bavarski vojvoda [[Karlo VII. Albert]] je osvojio [[Prag]]. i proglasio se kraljem Češke. Prodao je pruskom kralju Fridriku II. grofoviju [[Glatz]] po sniženoj cijeni u zamjenu za njegov glas pri izborima za cara, te je bio izabran za cara Svetog Rimskog Carstva [[24. siječnja]] [[1742]]. godine. Istog dana vojska Marije Terezije je zauzela [[München]], carev glavni grad.<ref>Crankshaw, 93.</ref> Dana [[11. lipnja]] [[1742]]. godine u [[Berlin]]u je potpsian sporarum koji je okončan sukob Austrije i Pruske. Francuske trupe su napustile Češku u zimu iste godine. Dana [[12. svibnja]] [[1743]]. godine Marija Terezija se okrunila za kraljicu Češke u Katedrali sv. Vida.<ref>Crankshaw, 96.</ref><ref>LeCaine Agnew, 84.
Planovi Francuske su se raspali kada je Karlo Albert umro u siječnju [[1745]]. godine. Francuzi su pregazili Austrijsku Nizozemsku u svibnju, a [[13. rujna]] [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo Lotarinški]], muž Marije Terezije, je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva. Pruska je priznala Franju za cara, a Marija Terezija je priznala gubitak Šlezije u prosincu [[1745]]. godine.<ref>Crankshaw, 99.</ref> Rat se nastavio još tri godine, a okončan je sporazumom [[1748]]. godine kojim je ponovno priznat austrijski gubitak Šlezije, a Marija Terezija je još morala predati Parmu.<ref>Crankshaw, 100.</ref>
Redak 46:
== Bibliografija ==
* Browning, Reed: ''The War of the Austrian Succession'' St Martin's Press 1993 {{ISBN
* Crankshaw, Edward: ''Maria Theresa'', Longman publishers 1969
* LeCaine Agnew, Hugh: ''The Czechs and the lands of the Bohemian crown'' Hoover Press 2004 {{ISBN
[[Kategorija:Ratovi]]
| |||