Batina: razlika između inačica

Na južnome dijelu [[Bajski kanal|Bajskoga kanala]] nalazi se dio hrvatskoga državnog područja, na kojemu je smješteno naselje Kenđija, a naziva se Oraškovica. Uz sam kanal je Gombarov salaš. Preko kanala i potoka Šuster najbliža su naselja [[Kolut (Sombor, Srbija)|Kolut]] i [[Bereg (Sombor, Srbija)|Bereg]]. Kenđiju (i Oraškovicu) okružuje sa zapadne strane veća nizina koja nosi naziv [[Karapandža]], unutar koje je jezero [[Labudnjovača]] i potok Lašufok. [[Bajski kanal|Bajski]] se kanal ulijeva u [[Veliki kanal]], koji pak utječe u Dunav i tako čini prirodnu granicu prema Vojvodini. [[Kenđija]] je od Velikoga kanala odvojena vodozapremninama [[Bandafok]] i [[Baračka]], s tim što je Baračka dio kanalske mreže u svome početku (kod naselja [[Zimovnik]]a).<ref>Vojni zemljovidi 1 : 25.000, br. 326-2 Osijek (1974.-1976.)</ref> Stanovnici Kenđije su se obraćali vlastima [[SRH]] za naknadu štete od poplava, te je Batinsko lovačko društvo dobilo u zakup područje Karapandža (Karapanđa).<ref>Mladen Klemenčić, Clive H. Schofield, Miroslav Reba: ''War and peace on the Danube: the evolution of the Croatia-Serbia boundary'' '''<tt>U</tt>''' ''Boundary & Territory Briefing'', Vol. 3, No. 3, International Boundaries Research Unit (IBRU), University of Durham (Ujedinjeno Kraljevstvo), 2001., {{ISBN |1-897643-41-1}}, str. 22.

U knjizi ''"Hrvatski baranjski mjestopisi"'' [[Ante Sekulić|Ante Sekulića]]a tvrdi se da je Batina naselje poznato u [[Stari Rim|rimsko doba]], te je zabilježeno također i godine [[1316]]. Izvorno je zabilježeno kao ''Kurszug'', zatim mađarski ''Köszeg'' (Kö - kamen, szeg - rub). '''Batina''' je službeno osnovana [[1720]]. godine naseljavanjem [[Hrvati|Hrvata]], [[Srbi|Srba]], [[Mađari|Mađara]] i [[Nijemci|Nijemaca]], dok se po knjizi ''"Tri stoljeća Belja"'' u poreznim knjigama kao pustara spominje već [[1591]]. godine: "Pretpostavlja se da je i u vrijeme oslobodilačkih ratova bila pusta. Godine [[1696.]] tu su se vjerojatno naselili srpski doseljenici. Zatim je ponovo opustjela, a [[1718.]] god. naselili su je ponovo veoma siromašni Južni Slaveni i Mađari. Godine [[1780.]] im se pridružuju njemački doseljenici. Pripada joj područje Karapandža i naselje Kenđija.<ref>Ivica Getto: ''I granica na Dunavu - nerješiva?'' // [[Glas Slavonije]] – Internetsko izdanje (urednica: Biljana Kumer), 10. svibnja 2010., URL: http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=1&ID_VIJESTI=124515 – zadnji put pristupljeno 18. studenoga 2010., {{ISSN|0350-3968}} (Internet: {{ISSN|1333-9486}}) {{Citat|Posebna su priča naselja poput Kenđije, u kojima živi nekoliko obitelji koje imaju hrvatske putovnice i osobne iskaznice, te čiji automobili i radni strojevi nose BM registaracijske pločice.}}</ref>