Bošnjački jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 59:
Tijekom 19. stoljeća, prvenstveno njegovim koncem, pojavljuje se opsežnije kulturna djelatnost Bošnjaka na jeziku koji je različito imenovan: srpsko-hrvatski, hrvatski, srpski, bosanski. Vladavina Austro-Ugarske monarhije dovela je do konačne prevlasti latiničnoga pisma, te do procvata književnosti na bošnjačkom jeziku koji je u to vrijeme bio znatno bliži hrvatskom nego srpskom jeziku.
U doba obje Jugoslavije službeni je općeporabni jezik u BiH sustavno posrbljivan, što je ostavilo snažnih tragova u jezičnome obliku bošnjačkoga jezika. Prevlast latinice nije bila uzdrmana, ali promjene su u jeziku današnje bošnjačke zajednice bile znatne u svim jezikoslovnim područjima. Najuočljivije je pak bilo srbiziranje leksika i znanstveno-strukovnoga nazivlja. U doba Kraljevine Jugoslavije, službenim jezikom je bio srpski i posrbljivanje je išlo svom snagom. Moguća zaustavljanja tog procesa za vrijeme Banovine Hrvatske i za vrijeme NDH, koja su prekratko trajala za ostaviti traga u svakodnevnom govoru. U doba socijalističke Jugoslavije, službeno, "republički jezik" u socijalističkoj BiH je isprva bio ''srpski ili hrvatski'',<ref>Samardžija, Marko. ''Nekoć i nedavno : odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnoga jezika'', Biblioteka "Dometi", Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 2002., str. 117., {{ISBN
Srbiziranje i "poslužbenjivanje" jezika je dovelo do toga da su već do [[Josip Broz Tito|Titove]] smrti ikavski izgovor i šćakavština sasvim nestali u govoru među [[Muslimani (narod)|Muslimanima]] (odnosno Bošnjacima), kako među starijim, tako i među mlađim stanovništvom, i zamijenjeni su ijekavskim izgovorom jata. Otuđenje od ikavskog izgovora je doseglo takva mjerila da se je ikavski izgovor i šćakavštinu osjećalo previše "hrvatskim", a o tome da je taj govor postojao među [[Muslimani (narod)|Muslimanima]]–[[Bošnjaci]]ma se znalo tek kao o događajima iz njekih predajama iz pretprošlog stoljeća, i to među obrazovanijima. Takva kretanja su se nastavila i u današnjici, u 21. stoljeću.
Redak 80:
Dio hrvatskih jezikoslovaca ([[Zvonko Kovač]], [[Ivo Pranjković]], [[Josip Silić]]) ih podržava. Većina pak hrvatskih jezikoslovaca ([[Radoslav Katičić]], [[Dalibor Brozović]]{{fusg|1}} i [[Tomislav Ladan]]) drži da je naziv "''bošnjački jezik''" jedini prikladan te da su shodno tomu ''[[bosanski jezik]]'' i ''bošnjački jezik'' dvije različite stvari. Državne ustanove [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]], poput [[Državni zavod za statistiku|Državnoga zavoda za statistiku]], koji rabi izraz "''bošnjački jezik''" pri popisu stanovništva 2001. godine,<ref name="DZS"/> dok pri popisu stanovništva 2011. godine rabi izraz "''bosanski''".<ref>http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_09/H01_01_09.html Pristupljeno 17. rujna 2013. godine.</ref>
Mišljenje većine srbijanskih jezikoslovaca jest da je "''bošnjački jezik''" jedini odgovarajući naziv,<ref>[http://www.rastko.rs/filologija/odbor/odluka001_c.html Odluka Odbora za standardizaciju srpskog jezika iz 1998.]</ref> a o tom pitanju postoji još od 1990. godine isti stav.<ref>Svein Mønnesland, »Language Policy in Bosnia-Herzegovina«, (str. 135. – 155.). U knjizi koju su uredili: Annikki Koskensalo, John Smeds, Rudolf de Cillia, Ángel Huguet, ''Language : Competence–Change–Contact = Sprache : Kompetenz – Kontakt – Wandel'', Berlin ; Münster : Lit Verlag, 2012., {{ISBN
Izvorni tekst [[Ustav Federacije Bosne i Hercegovine|Ustava Federacije Bosne i Hercegovine]] navodi na engleskom jeziku naziv ''Bosniac language'',<ref name="Essential">''Bosnia and Herzegovina : essential texts'', 3rd revised and updated ed., Office of the High Representative, Sarajevo, 2000., {{COBISS.BH|id=10359302}}, str. 67. {{Citat|Article 6<br>
| |||