Razlika između inačica stranice »CD«

Dodano 45 bajtova ,  prije 1 godinu
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (uklonjena promjena suradnika 49.14.225.243 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika DarkoS)
Oznaka: brzo uklanjanje
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
[[Datoteka:Maxell CD-R 700MB 40x 20040321.jpg|300px|right]]
'''Kompaktni disk''', '''kompaktna ploča'''<ref>'''KOMPAKTNA PLOČA'''. U djelu: Josip Šentija, gl. ur., ''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža«'', III. izd., [9.] – dopunski svezak : A – Ž , Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, mjeseca travnja 1988., {{ISBN |86-7053-012-0}}, str. 339.</ref> ili češće samo kraće '''CD''' (od engl. ''Compact disk'') je [[optički zapis]] razvijen u kasnim 1970-tim godinama, prvotno korišten samo kao medij za [[glazba|glazbu]]. Kasnije se medij razvio za spremanje podataka na [[računalo|računalu]], tako da je danas standardni [[Dijelovi računala|dio računala]]. Pojavom [[DVD|DVD-a]] [[1996]]. dobili smo novi standard koji na mediju iste veličine (120 &nbsp;mm) čuva sadržaj 6 ili više CD-a.
 
== Povijest ==
 
CD kao proizvod razvili su zajedno [[Philips]] i [[Sony]]. Philips je osmislio proizvodni proces (idejno baziran na [[Laserdisc|Laserdisc-u]], koji se nije proslavio s medijima promjera 18-30 18–30&nbsp;cm), a Sony je usavršio korekciju grešaka pri čitanju CD medija, čime je proizvod bio spreman za tržište. Masovna proizvodnja je krenula 1982.
 
[[Philips]] i [[Sony]] 1979. udružili su snage svojih inženjera čija je misija bila da dizajniraju novi digitalni audio disk. Istaknuti članovi tima bili su Kees Immink i Toshitada Doi. Nakon godine dana pokusa i diskusije, izradili su tzv. “Crvenu knjigu” - audio standard kompaktnog diska. Philips je doprinio procesu proizvodnje i [[EFM]] (Eight – to – Fourteen Modulation). Taj način modulacije omogućio je dugo korištenje i otpornost na površinska oštećenja, Sonyjev doprinos bila je [[CIRC]] (Cross-Interleaved Reed-Solomon Coding)– metoda popravljanja greški. Više o povijesti CD-a može se vidjeti iz dokumentarca “The Compact Disc Story” - ispričanog od strane bivšeg pripadnika tima. Dokumentarac daje informacije o odlukama o mnogim tehničkim detaljima, kao što su: frekvencija uzimanja uzoraka, vrijeme sviranja, čak i promjer diska. Philipsa je dao izjavu da je CD “proizvod velike grupe ljudi koja je radila kao tim”.
== Fizička svojstva ==
 
Zapisivanje podataka na CD-u počinje u sredini diska i nastavlja se prema rubu što omogućava prilagodbu za razne veličine. CD-ovi su dostupni u dvije standardne veličine: najrašireniji su promjera 120 &nbsp;mm, kapaciteta 74 minute i 650 MB podataka te 80 minutni za 700 MB podataka. Dostupni su i 80 &nbsp;mm (tzv. MiniCD-ovi) kapaciteta 21 minute i 184 MB (još zove i CD3 – medij je oko 3")
 
CD je napravljen iz 1,2 &nbsp;mm debela diska čiste polikarbonske plastike. Tanak sloj super čistog aluminija (ili rjeđe zlata – kod potrebe za dužim vijekom trajanja) je nanesen na površinu da bude reflektivna. Površina je zaštićena tankim slojem laka. Na lak se može i pisati. Podaci na mediju pohranjeni su kao niz mikro udubina - oko 100 [[nm]] duboke i 500 &nbsp;nm široke, a duge oko 850 &nbsp;nm do 3,5 [[Metar|μm]]. CD se čita uz pomoć 780 &nbsp;nm lasera fokusiranog kroz dno polikarbonskog sloja. Razlika između udubina i tzv. ”dolina” (ravni dio, eng. “land”) dovodi do promjene između faze svjetla reflektiranog u slučaju udubine i svjetla reflektiranog u slučaju “doline”. Podatke je moguće pročitati mjerenjem intenziteta reflektiranog svijetla [[Fotodioda|fotodiodom]]. Same udubine i izbočine ne predstavljaju jedinice i nule, već se koristi niz kodiranja. Na najnižoj razini je [[NRZI]]: prijelaz iz udubine u “dolinu”, ili iz doline u “udubinu” simbolizira jedinicu, a ako nema prijelaza (odnosno nema promjene), to se čita kao nula. Takav zapis se dekodira načinom [[osam-na-četrnaest]] (engl. ''eight-to-fourteen'', EFM), dakle iz svakih 14 pročitanih bita se dobiva 8 bita stvarnog sadržaja. Sam sadržaj je organiziran u blokove koji na kraju sadrže zaštitini kod (''[[Cross-interleaved Reed-Solomon code]]'', CIRC) čijom primjenom se dobiva mogućnost detekcije grešaka kod čitanja, te mogućnost korekcije određenog broja grešaka). Udubljenja su bliža reflektivnoj strani tako da izobličenja i prašina na čistoj strani mogu biti zanemarena, no disk zbog toga trpi više štete u slučaju oštećenja na reflektivnoj strani.
 
== Vrste medija ==
* [[CD-ROM/XA]] - CD-Rom sa povećanom arhitekturom (Extra Architecture)
* [[CD-I]] - interaktivni kompaktni disk
 
* [[CD-R]] (''Compact Disk Recordable'', "Kompaktni disk za snimanje") koristimo za čitanje i pisanje podataka (svaki korisnik koji ima CD-R uređaj i odgovarajući medij može i zapisati podatke na njega - jednokratno). CD-R mediji s mogućnošću zapisa su CD-ovi izrađeni sa “praznom” podatkovnom spiralom. Na medij se nanosi fotoosjetljiva boja. Laseru za zapisivanje mijenja boju na dijelovima sloja što omogućuje laseru za čitanje da “vidi” iste kao da su udubine. CD-R slijedi standard “Narančaste knjige”.
 
* [[CD-RW]] (''Compact Disk ReWritable'', "Ponovno ispisivi kompaktni disk") koristimo za čitanje i višekratno zapisivanje podataka. CD-RW je CD s mogućnošću ponovnog zapisa, koristi metalik sloj umjesto boje. Laser za zapisivanje je u ovom slučaju korišten da ga zagrije i promijeni kemijska svojstva i tako promijeni reflektivnost. CD-RW diskovi ipak nemaju toliko razliku između reflektivnosti dijelova koji predstavljaju udubine i “doline”, tako da ih mnogi CD audio svirači ne mogu svirati, iako većina DVD svirača može.
 
Organizacija koja proglašava i usuglašava standarde za optički zapis je [[Optical Storage Technology Association]] (OSTA).
 
Standardi zapisa
 
* [[ISO 9660]]
 
{{optički mediji}}
 
[[Kategorija:Optički mediji]][[Kategorija:Kratice]]
[[Kategorija:Kratice]]
[[Kategorija:Nosači zvuka]]
 
19.624

uređivanja