Inačica od 22. ožujka 2015. u 17:27 uredi E.coli (razgovor \| doprinosi) 8.777 edits m uklonjena kategorija Kiseline; dodana kategorija Anorganske kiseline uz pomoć dodatka HotCat ← Starija izmjena		Inačica od 1. veljače 2020. u 16:30 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 4: U obliku cijanogenog glikozida nalazi se u u više od 2.000 biljaka. Velike količine se nalaze u [[Phaseolus lunatus]] L., u sjemenkama gorkog [[badem]]a ([[Prunus dulcis]]) (Mill.) D.A. Webb var. amara (DC.) i [[Marelica\|marelice]] Prunus armeniaca L., iz kojih cijanovodik može nastati kao proizvod [[hidroliza\|hidrolize]] katalizirane enzimima. Poznati cijanogeni glikozidi su [[linamarin]], [[prunasin]] i [[amigdalin]]. Uobičajeni izvor cijanovodične kiseline je [[natrij]]ev cijanid (može i [[kalij]]ev cijanid), koji se dobiva uvođenjem bezvodnog [[amonijak]]a u smjesu natrija i drvenog [[ugljen]]a u željeznoj posudi pri 800  °C. Amonijak reagira s natrijem tvoreći natrijev amid, koji na 800  °C reagira s ugljenom, dajući natrijev cijanid. Produkt se izdvoji kao tekućina i skrutne u jajolike grude, ili se hladi u tankim slojevima na rotirajućem bubnju, ostruže i razbije u komadiće. Na + NH<sub>3</sub> -> NaNH<sub>2</sub> + 1/2 H<sub>2</sub> Redak 13: Glavna je industrijska upotreba cijanovodične kiseline u USA kao intermedijera za sinteze drugih organskih spojeva, naročito [[akrilonitril]]a i [[acetoncijanhidrin]]a, koji su intermedijeri za proizvodnju izvjesnih vrsti sintetskih guma i plastičnih masa. == Izvor == * Hrvatska enciklopedija, Broj 2 (Be-Da), str. 532.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. {{ISBN \|953-6036-32-0}} <!-- * http://en.wikipedia.org/wiki/Prussic_acid wikipedija nije sama sebi izvor-->

Cijanovodična kiselina: razlika između inačica