Dinastija Han: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m pravopis |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 69:
|vremenska_zona =
|broj =
|fusnote = John Keay, ''China A History'', Harper Press, 2009. {{ISBN
}}
'''Dinastija Han''' ([[kineski]]: 漢朝, [[pinyin]]: ''Hàn Cháo'') je [[kineska dinastija]] koja je vladala [[Kina|Kinom]] od [[206. pr. Kr.]] do [[220.]] godine. Ona predstavlja [[zlatno doba]] u [[Kina|kineskoj]] [[umjetnost]]i, [[politika|politici]] i [[tehnologija|tehnologiji]], a po moći i veličini oko 100. godine bila je ravna [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]].
[[Datoteka:Mawangdui silk banner from tomb no1.jpg|mini|lijevo|180px|<center>Han barjak iz nalazišta kod grada [[Changsha]] ([[Hunan]]), koji je pronađen na lijesu dame Dai (preminula 168. pr. Kr.), supruge markiza Li Canga (pr. 186. pr. Kr.) kancelara vazalnog kraljevstva Changsha.]][[Datoteka:China_qing_blue.JPG|mini|180px|lijevo|<center>Oslikana keramička vaza iz vremena rane Zapadne dinastije Han, ukrašena bareljefima [[zmaj]]eva, [[feniks]]a i ''[[taotie|taotia]]'']]
== Odlike ==
Dinastija Han je bila [[car]]ska dinastija koja je ujedinila Kinu nakon pada [[dinastija Qin|dinastije Qin]] ( Ch'in ) . Jedna značajka dinastije Han jest dugovječnost. Među najdugotrajnijim kineskim velikim [[dinastija]]ma, uz kraći je prekid opstala više od četiri stoljeća. Od svojeg osnutka 206.pr.Kr., država dinastije Han bila je moćna i utjecajna u [[istočna Azija|istočnoj Aziji]] koliko je to na zapadu bilo Rimsko Carstvo, njezin približan suvremenik. Dinastija Han je poznata kao zlatno doba [[kineska filozofija|kineske filozofije]].
Tijekom svoje 426 godina duge vladavine, dinastija Han je stvorila mnoge institucije koje su izdignule Kinu. Proširili su granice države na tzv. barbarske teritorije, poput Rima, osobito na sjeverozapadu, gdje je njezina vojska krčila put trgovini na [[Put svile|Putu svile]], učinivši ih sličnim onima danas. I Han dinastija je iznjedrila svoju kvotu nemoćnih vladara, te se urušila u kaosu prije konačne propasti 220. godine.
[[Konfucionizam]] je bio službena državna filozofija i ujedno [[religija]]. [[Budizam]] je došao iz [[Indija|Indije]] i postao važna religija. Književnost i umjetnost su procvjetale. Poljodjelstvo se proširilo, a s njime se i populacija povećala. Sistem snažne centralne vlasti, kojeg je činila kompleksna i učinkovita [[birokracija]], a koji se nastavio do 20. stoljeća, ima početke u dinastiji Han. Mnogi drakonski zakoni iz dinastije Qin bili su ukinuti, porezi smanjeni, a cijelo područje teritorija Han bilo je direktno pod carskom upravom. Ime Han je prvi car prilagodio imenu rijeke. Do današnjeg dana pojam Han se u Kini upotrebljava da bi se razlikovali autohtoni [[Kinezi]] od različitih rasnih i kulturnih grupa u Kini. Stoga „Han ren“ označava naziv za kineski narod. Prema obrascu kojim se služila dinastija Han - ujedinjena Kina i kontinuirana vladavina- postao je cilj svim budućim dinastijama, uključujući i onu [[komunizam|komunističku]] u današnje vrijeme.
Redak 85:
[[Datoteka:Hangaozu.jpg|mini|180px|lijevo|<center>Portret prvog cara dinastije Han, [[Car Gaozu od Hana|Gaozoua]]]]
Kako se [[dinastija Qin]] urušila pod pritiskom vojnih pobuna i ustanaka seljaka, čovjek skromnog porijekla [[Liu Bang]] (''Liu Pang'') postao je vođa male skupine [[vojska|vojnik]]a i postupno osvajao područja. S vremenom, njegove snage su prerasle u vojsku i slijedile su nove pobjede. Zanimljivo je kako je Liu prezirao učene konfucijance, koji su nosili karakteristične šiljaste šešire. Tako je jednom prigodom, kad je sreo jednog od tih uglednika, istog trenutka dohvatio šešir s glave posjetitelja, i popišao se u nj.
Godine 206. pr.Kr, Liu se imenovao [[kralj]]em (wang) Hana, jedne od država u Qin carstvu. Do 202. godine pr.Kr. eliminirao je sve rivale i svi pripadnici dinastije Qin bili su mrtvi. Poznata je njegova izjava; „Cijeli svijet je moj!“, iako je tadašnje carsvo imalo tek pola granica današnje Kine. Zatim se proglasio carem i prisvojio si je carski naslov [[Car Gaozu od Hana|Gaozu]]. Njegova supruga je bila [[Carica Lü Zhi]]. Liu je pokorio visoko centralizirano carstvo, malo je olabavio sustav, i podijelio je carstvo na [[principat]]e, kojima su vladali članovi njegove obitelji ili vojni zapovjednici koji su mu bili izuzetno privrženi. Tako su postavljeni uvijeti za povratak na feudalizam, no Liu, i vladari koji su ga slijedili, pomoću savjetnika koji su bili isključivo podređeni caru, provjeravali su svaku provinciju i upravitelja. Tako se očuvala centralna vlast tijekom dinastije. Prijestolnica mu je bila na rijeci [[Wei]], ''Chang'an'' (današnji [[Xi'an]]) koji u prijevodu znači „vječni mir“. Gaozu je prihvatio načela konfucionizma, a ta su, da je svrha vlasti služiti onima kojima se vlada, i da car pruža dobar, pozitivan primjer, umjesto strašan i strog.
Nakon što je Gaozu mirno preminuo, naslijedio ga je [[Wu Di]] (Wu-ti) koji je vladao od 141. do 87. pr. Kr. Njegova vladavina je jedna od najslavnijih u kineskoj [[povijest]]i. Posebnu je pažnju polagao u umjetnost vladanja. Moć lokalnih upravitelja rasla je tijekom godina, ali Wu Di je radio na recentralizaciji vlasti. Tako je umjesto činovnika nasljeđenih iz Qin dinastije, koji su postavljani na položaje po rođenju, slijedeći Konfucionizam, činovnici su birani po njihovim sposobnostima, tj. kvalifikacijama. Pismeni ispiti su bili usvojeni kao mjerilo određivanja najkvalificiranijih osoba. U glavom gradu je osnovana [[škola]] za obuku vladinih časnika, a administrativna birokracija je bila sistematizirana.
Iako je osobno bio zainteresiran za magičnu stranu [[Daoizam|Daoisma]], Wu Di je Konfucionizam odlučio i dalje ostaviti za glavnu religiju i filozofiju, tako što je potakao na proučavanje pet klasika Konfucionizma ([[Shujing]] - knjiga povijesti, [[Shijing]] - knjiga [[poezija|poezije]], [[Yijing]] - knjiga promjena, [[Liji]] - knjiga održivosti, i [[Chunqiu]] - proljetni i jesenski anali) na kojima se temeljilo učenje Konfucionizma. U pokušaju da sprovede jednu ideologiju za cijelo carstvo, Hanovci su preuzeli ideje mnogih ideoloških škola i uklopili ih u Konfucionizam.
[[Trgovina]] je cvala u vrijeme Wu Dija. Unutarnja trgovina se proširila u dugotrajnom [[mir]]u koji je vladao u zemlji, niži [[porez]]i i smanjenje moći lokalnih moćnika. Wu Diovi ministri su održavali [[cijena|cijene]] konstantnim, tako da su kupovali pšenicu i kuhinjsko ulje kada su cijene bile niske i zatim ih plasirali na tržište kad bi ponestalo tih namirnica za vrijeme suše, ili slabog uroda. Kanali su se kopali i gradile su se [[cesta|ceste]]. Zemlja je bivala bogatija i snažnija, farme su bile prosperitetne, a gradovi su rasli u veličini i broju stanovnika.
Već početkom svoje vladavine, Wu Di je htio proširiti granice carstva. Na sjeverozapadu, nomadsko pleme planinskih ratnika je duže vrijeme teroriziralo sjeverozapadnu Kinu. Wu Di je poslao nekoliko vojnih ekspedicija u to područje, formirao je savez s srednjo-azijskim plemenima, i slomio moć Xiongnu. Kad je sjeverozapad bio osiguran, Wu Di se počeo širiti na sjeveroistok, pokorivši Manđuriju i poprilično onoga što je danas Koreja. Pripojio je teritorije južno od rijeke Yangtze, kao i Annam, u sjevernom [[Vijetnam]]u. Pokorivši ono što je danas provincija [[Yunnan]], otvorio je rutu za [[Burma|Burmu]] i Indiju. Najzanimljivija Wu Diova osvajanja su ona u centralnoj Aziji. Stavivši pod kontrolu teritorije u Ferghani (današnji [[Uzbekistan]]) i dolinu rijeke [[Jaxert]] (zvanu Syr Daria rijeka, današnji [[Kazahstan]]), toliko dalje od današnjih granica Kine, Wu Diove trupe su otvorile Put svile, dugačak 6500
Do njegove smrti, 87. pr. Kr., Wu Diovo carstvo je bilo veliko poput Rimskog Carstva koje će nastati nekoliko desetljeća kasnije pod [[Julije Cezar|Julijem Cezarom]]. Međutim, Wu Diova osvajanja imala su i efekt pražnjenja državne riznice, oštrog povećanja poreza i povećana državna kontrola [[ekonomija|ekonomije]]. Iako su ove mjere bile nakratko učinkovite, na duge staze su slabile dinastiju.
Redak 101:
=== Wang Mangova uzurpacija ===
{{glavni|Dinastija Xin}}
Wu Diovi nasljednici su neko vrijeme uspjeli očuvati carstvo, ali tri slaba vladara su naposljetku omogućila carskom regentu [[Wang Mang]]u (45. pr. Kr.-23. god.) da koncentrira svu moć u svoje ruke. Wang Mang je bio član visoke obitelji koja se vjenčala u kraljevski klan.
Moć mu je sve više jačala, da bi se, naposljetku, 9. godine proglasio carem kratko-živeće [[dinastija Xin|dinastije Xin]] (''xin'', tj. „nova”). Iako je Mang dobio vlast [[ubojstvo|ubojstvima]] i intrigama, bio je reformista koji je želio bolju, manje [[korupcija|korumpiranu]] vladu. Zemlju koja je većim djelom bila u vlasništvu [[feudalizam|feudalaca]], koji su je po astronomskim cijenama iznajmljivalji seljacima, Mang je stavio pod svoju upravu, udarajući tako u same temelje moći baruna i vlastele. Zemlja je bila podjeljena na jednake dijelove i dana farmerima koji su je kultivirali. Zatim je ukinuo [[ropstvo]], davao bez intresne zajmove farmerima i postao vođa Konfucionističkog učenja. Dakako, ove promjene su naišle na ozbiljna protivljenja opozicije.
Feudalni baruni su osnovali savez i usprotivili se Wang Mangu. Ujedinila ih je Liu obitelj i uslijedio je [[građanski rat]]. Kako je carstvom zavladao nemir, vojna tajna društva su osnovali bande i napadala sela i gradove. Wang je vjerovao da će valjane institucije naposljetku donijeti mir Kini, ali 23. god., vojska vođena klanom Liu srušila je vrata Chang'ana, ubila Wang Manga, i ponovno uspostavila dinastiju Han.
Redak 120:
Glavnoga zaštitnika mladoga cara, [[Dong Zhuo|Donga Zhuoua]], je moć koju je imao udarila u glavu te je poželio i sam vladati Kinom. Močni vladari pokrajina Kine nisu željeli trpiti tiraniju Dong Zhuoa te Cao Cao sa svojom vojskom kreće na [[Luo Yang]] (glavni grad) da skine Dong Zhuoa s prijestolja, ali vojska pod vodstvom Lu Bua ih porazi. Lu Bu je posinak Dong Zhoua, a pratio ga je glas najsnažnijeg ratnika i nemilosrdnog ubojice u Kini. Cao Cao poziva druge [[regija|regionalne]] vladare da se koalicija ponovno sastavi ali ovaj put da se oslobodi mladoga cara. Za glavnog generala se odabire [[Yuan Shao]], vladar najbogatije pokrajine i član najuglednije obitelji Yuan.
U borbi pred ulazom u grad, ispred Hu Lao gradskih vrata, se vodila da tada najveća bitka u povijesti Kine. Najistaknutiji u toj borbi su bili, sve do tada anonimni, [[Liu Bei]] i negova zavijetna braća [[Guan Yu]] i [[Zhang Fei]] koji su u vrtu [[breskva|breskvi]] se zavjetovali kao braća koja će vratiti staru slavu Han dinastije. Oni su zabilježeni u povijesti kao jedini koji su se suprostavili moćnom Lu Buu te ga poarzili i natjerali u bijeg. Kad je vojska koalicije ušla u Luo Yang, Dong Zhuo naređuje da se grad spali do temelja te bježi.
[[Koalicija]] odustaje od proganjanja te smišlja plan kako svijet lišiti Dong Zhuoa a to je moguće samo uz pomoć nekoga moćnog, neustrašivog i bliskog Dong Zhuou - jednoglasno je odlučeno da to mora biti Lu Bu kojemu to ne bi tebalo biti problem kad je već ubio i vlastita oca.
Redak 137:
Početkom 100. godine Pr.Kr., razvijena je mreža trgovačkih ruta za prijevoz robe između [[Azija|Azije]] i [[Europa|Europe]]. Najranija i najteža ruta koja se najčešće upotrebljavala postala je poznata pod nazivom „Put svile“, po cijenjenoj kineskoj [[odjeća|odjeći]] kojom se trgovalo. Rute su polako isčezavale kroz stoljeća, a otkrivanjem morske rute od Europe prema Aziji u kasnom 15. stoljeću, stari putovi su postupno zapušteni zbog nove oceanske trgovine.
Za vrijeme dinastije Han, Kinezi su bili [[poljoprivreda|poljoprivrednici]]. [[Pšenica]] i [[proso]] su uzgajani na sjeveru Kine, kao što se i uzgajaju stoljećima. [[Riža]], koja daje više kalorija, bila je uzgajana gdje god je bilo dovoljno vode. Kineski farmeri isušivali su [[močvara|močvare]], i gradili kanale za navodnjavanje. Za vrijeme vladavine ranih vladara dinastije Han, i dugotrajnog mira koji je vladao u zemlji, poljoprivreda je unaprijeđena i poboljšana je kvaliteta žitarica, a s time se povećala i populacija stanovništva. Za vrijeme blijedih dana Zapadnog Hana, centralna uprava je slabila, a feudalna vojska je držala zemlju u svojim rukama. Tada su radovi na kanalima zapostavljeni, neki i uništeni, a u nekim područjima je zavladala [[glad]].
Za vrijeme dugotrajnog mira, mnogi gradovi su narasli, posebice Luoyang. Trgovci i zanatlije su se organizirali u [[ceh]]ove, tj. članstvo u pojedinom cehu bilo je nužno u mnogim vrstama posla. Cehovi su određivali minimalne cijene, i određivali su plaće i radne satnicu članova ceha. Svaki ceh je imao svoje [[božanstvo]], koje je bilo postavljeno u holu ceha. Isto tako cehovi su bili kao štit društvu od strogih [[zakon]]a, na koji su znali odgovoriti [[štrajk]]om ili zatvaranjem trgovina.
Pod dinastijom Han, neke prirodne i političke barijere koje su odvojile Kinu od ostatka svijeta, bile su prevladane. Veća trgovina, i teritorijalna ekspanzija, doveli su Kinu u kontakt s novim [[država]]ma i ljudima. Trgovci su prošli iz Kine, kroz centralnu Aziju, do Perzije i Grčkih gradova na obalama Crnog Mora-čak i do Rimskih kolonija na istočnom Mediteranu. Trgovci dinastije Han i strani trgovci prelazili su Yunnan, rijeku [[Mianmar]] (prije znana kao Burma), i vraćali su se s dobrima iz [[Indija|Indije]] i [[Šri Lanka|Šri Lanke]].
Prema kineskoj povijesti, 166.godine, trgovci iz Daqina (Ta Ch'in), što je kinesko ime za [[Rim]], došli su do Luoyanga, s najavom da su poslani od svoga vladara, navodno cara [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]]. Tvrdnja može biti kriva, ali bez sumnje se može ustvrditi da je kineska roba, ponajviše svila i [[krzno|krzna]], došla do gradova Mediterana Putem svile. Za uzvrat, Han su dobijali [[konj]]e iz centralne Azije, [[staklo]], [[bjelokost]], [[drago kamenje]] i dobru [[vuna|vunu]]. „Ljudi u Louyangu razbacuju se odjećom, i pretjeruju u hrani i piću.“-napisao je zgađeni promatrač života za vladavine dinastije Han u prvom stoljeću naše ere. Čak su konjušari i konkubine nosili fini [[brokat]], [[biser]]e i [[žad]], a istodobno se život seljaka pogoršavao.
Redak 158:
=== Budizam ===
[[Budhha]], kao povijesna ličnost je živio u 5.st.pr.Kr., skoro u isto vrijeme kao i Konfucije, u sjevernoj Indiji. Smatrao je da je patnja neodjeljiva od [[život]]a, a ona pak proizlazi iz požude za materijalnim stvarima svijeta. Jedini način da se pobjegne od patnje jest biti slobodan od želje, a da bi bio slobodan od želje, moraš zaboravit na sebe i služiti drugima, meditirati, i iznad svega živjeti ne vezujući se na materijalna dobra. Tako se jedino može postići Budhhin raj, [[nirvana]].
Prvi budistički monasi su stigli u Kinu trgovačkim rutama, kako spominje Han Shu (Han kronike), u prvom stoljeću nakon Kr., budistički su svećenici sagradili hram u Louyangu pod zaštitom carske obitelji. Tek je u doba razdora [[budizam]] stekao naklonost velikog broja Kineza, jer je budističko pesimičnije gledanje na svijet imalo više smisla, od one Konfucionističke da je u ljudskoj prirodi istinska dobrota, naglašavajući odnose vladara i podanika, oca i [[obitelj]]i, starijih i mlađih, muža i žene. Krajem dinastije Han, zakon preživljavanja je zamjenio Konfucionističke odnose i teorije o ljudskoj dobroti. Tako su Kinezi posvojili Budhhu u svoj panteon [[bog]]ova. Panteon se sastojao od božjeg suda na nebu, sličan onome carskom na zemlji. Vladao je Jade (Yudi) i njegovi ministri. Postojali su bogovi cehova, [[planet]]a, elemenata, zemlje, [[nebo|neba]], [[kiša|kiše]], a s njima su se nalazili carevi, i svi značajni ljudi koji su živjeli na zemlji.
Redak 170:
=== Književnost ===
[[Datoteka:CMOC_Treasures_of_Ancient_China_exhibit_-_fragment_of_Xiping_stone_classics.jpg|mini|180px|<center>Fragment „Kamena klasičara” (熹平石經), pet uklesanih kamenih ploča koje je [[car Ling od Hana]] dao postaviti uz put do Carskog sveučilišta u [[Luoyang]]u jer se sumnjalo kako sveučilišni akademičari krivotvore klasične tekstove u knjižnici.]]
U [[književnost]]i glavna figura je bio [[Sima Qian]] (Ssu-ma Ch'ien), koji je živio od 145 do 90.god.pr.Kr. Njegovo veliko djelo se zove [[Shiji]] - Zapisi povijesti. To djelo je kompilacija odlomaka iz orginalnih izvora, zajedno sa Siminim komentarima, je postavilo temelje i standarde kineske povijesti i povjesničara od tog vremena pa na dalje. Njegov prikaz povijesti jest većina onoga što znamo o dinastiji Qin i ranom periodu dinastije Han. Isto tako su i četiri knjige Konfucionizma izdane u svom finalnom obliku, to su [[Lunyu]], [[Daxue]], [[Zhongyong]] i [[Mengzi]].
Znamo da su i pisali [[poezija|poeziju]], složene [[matematika|matematičke]] zadatke, povijest, golemi rječnik, vladina izvješća, te najraniji sačuvani opći [[popis stanovništva]] na svijetu, iz 2.god.n.e.(57.671.400 ljudi). To je bila posljedica izrade papira oko 100. godine. Papir je pravljen od kore crnog duda, i od konoplje, nazivali su ga zhi. Po priči, jedan je eunuh, Cai Lun, 105.god.,ispričao caru Heu, kako se izrađuje [[papir]]. Pisali su [[kist]]ovima i tušem od pigmenta čađe, na drvenim pločicama, komadićima [[bambus]]a ili pak na [[svila|svili]], a kineska slova su se promijenila u ona slična današnjim.
Redak 176:
=== Umjetnost i zagrobni život ===
[[Datoteka:Han Bronze Mirror.JPG|mini|Brončano zrcalo iz vremena dinastije Han]]
Malo je ostalo sačuvane grafike iz doba Han dinastije, a mnogo više znamo o [[slikarstvo|slikarstvu]] toga doba iz zapisa. Iz tih izvora, čini se da je slikanje bilo poput magije. Prokletstvo [[bolest]]i se moglo se prekinuti postavljanjem pravog tipa slike iznad kreveta bolesnika. Često se slikanjem htjelo dočarati, i stoga su se držali moćnim, magične sposobnosti bogova i kulturnih junaka.
Dok su slike većinom nestalo iz doba Hana, arheolozi su pronašli, iz grobnica, [[keramika|keramiku]], i modele kuća, hramova, gospode, plemstva, i čak cijelih sela od [[terakota|terakote]]. Ovi objekti su bili zamjene za važne stvari u životu, i obično su bili glazirani i obojeni. Tipične grobnice su sadržavale minijature omiljenih ljubimaca i sluga, isto tako i izbor predmenta iz života. Iskopine iz plemićkih grobnica, otkrivaju odnos ljudi iz vremena dinastije Han prema [[život]]u i [[smrt]]i, te ljudsku borbu s prirodom. Keramičke figure bile su učestalo izrađivane u Kini za vrijeme dinastije Han (206 Pr.Kr.- 220 A.D.) da bi bile zakopane s pokojncima. Poznate kao ming-chi'i, ove figure su bile obično jako male i često su prikazivale stvarne ljude, npr. glazbenike.
Redak 188:
=== Obiteljska struktura ===
Osnovna, polazišna točka kineskog društva, kako u vrijeme Hana, tako i prije i nakon, je bila [[obitelj]]. Kinezi su vidjeli obitelj kao [[besmrtnost|besmrtnu]] cjelinu. Glava obitelji, koja je mogla biti i [[žena]], ako je bila najstariji živući član, imala je [[autokracija|autokratsku]] moć, ponekad takvu da je mogla člana obitelji osuditi na smrt, ako je obešćastio obitelj.
Obitelj je bila dužna voditi brigu o svojim članovima, pa je i kazna znala prijeći na sve članove, iako je zlodjelo napravio pojedinac. Svaki je član imao dužnost da poveća čast, [[ugled]], i bogatstvo obitelji, kako prema svojim članovima, tako i prema svojim pretcima i budućim potomcima, a izbjegne sramotu i obečašćenje obitelji. Obitelji su se brinule o svojim članovima tako da su brinuli za medicinsko osiguranje, domove za starije, [[medicina|medicinsku]] njegu itd., iako mnogi to nisu mogli priuštit, to je bio jedan ideal kojeg su sljedili.
U pravnim dokumentima, pronađenim u provinciji Hubei, znamo da su se strogo držali kineske tradicije poštivanja starijih, tako da bi žena koja bi istukla nekog djeda ili baku, bila bačena na tržnicu, tj. sasjekli bi je na komadiće. Čak je i klevetanje starijih osoba bilo kažnjivo smrću, no [[apsurd]] je da je muž mogao slobodno istući ženu zbog prigovaranja, i to se nije smatralo [[zločin]]om.
Redak 196:
== Zaključak ==
Vrijeme dinastije Han, je bilo razdoblje prosperiteta, kakvo se neće vidjeti ponovno u Kini do dolaska [[dinastija Tang|dinastije Tang]] (T'ang) [[618]]. godine. Kineski Budizam je cvjetao, a Konfucionizam je bio državna [[doktrina]]. Mnogi standardi vlasti zadržani su do 20.st., kao što su snažna centralna vlast, koja je vladala uz pomoć snažne i učinkovite birokracije.
Iako je raspadu slijedilo tri stoljeća razdora i [[rat]]a, dinastija Han je uspjela postaviti standard za sve kasnije vladajuće kineske dinastije. To je priča o jednoj od dviju velesila, koja se na vrhuncu svoje moći oko 100.god. prostirala na teritoriju usporedivim s rimskim. Stilovi dvaju carstava su se u potpunosti razlikovali, rimsko se oslanjalo na [[ropstvo]], dok je napredak hanskog uglavnom počivao na leđima slobodnog seljaštva. „Zapad preuzima svoju tradiciju od [[Rimljani|Rimljana]] i [[Grci|Grka]], a Kina od dinastije Han.“-Liu Qingzhu, direktor Arheološkog instituta u [[Peking]]u.
| |||