Dragutin Domjanić: razlika između inačica

Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u [[plemstvo|plemenitaškoj]] obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu koju je završio 1893. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., {{ISBN |978-953-95772-0-7}}</ref> Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]] Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na [[Štokavsko narječje|štokavici]].

Bio je član [[JAZU]] i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare [[Goethe|Goethea]]a, [[Heinrich Heine|Heinea]], [[Paul Verlaine|Verlainea]] itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: ''Kipci i popevke'', ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal''.

Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića svome materinjskom kajkavskom jeziku. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka ''Kipci i popevke'', a pjesme ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal'', koje je obje uglazbio [[Vlaho Paljetak]]. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice [[Emil Cossetto|Emil Cossetto]], [[Igor Kuljerić|Igor Kuljerić]] i [[Ivana Lang|Ivana Lang]] uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. Na kajkavskom književnom jeziku je spjevao sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.